(klik na sliku)

Prilog je objavljen i na: www.domaljevac.com

"Biće Enigmae"

Riješenje je u nama!

Život je čudo i Tajna sam po sebi! Gotovo da i nema svjesnog ljudskog bića, koje je živjelo ili živi na ovom našem planetu, a da nije pokušalo odgonetnuti barem jedan njezin djelić. Odakle dolazimo i zašto smo ovdje? Čemu svi ti lijepi osjećaji - ljubav i dobro, ali i oni ružni - mržnja i zlo? Zašto moramo umrijeti i ima li ičega i poslije... Da! - svako od nas ponekad razmišlja o tome, više ili manje! 

Ni Marija nije izuzetak, zasigurno i ona je doživjela mnogo ljepote u svom dosadašnjem životu, bilo je tu onog i ponešto 'manje lijepog' također, kao i svima nama uostalom! Ali zašto baš o njoj govorim? Upravo zato, jer nije ostala samo na razmišljanjima svojim, nego ih je uspjela i pretvoriti u riječi! Priznajmo - ipak je to bila njena intima - sada više nije - jer ju dijeli s nama svima. Pronašla je ključ kojim nam je otvorila vrata srca svoga. Poput Alise u Zemlji Čudesa, ušla je u svijet tajni te otkrila perspektivu koju nam nastoji proslijedit. Na jednom mjestu u knjizi stoji i naputak ovaj: "....trebamo biti mudri i znati postići trajnu radost u životu, a kako znamo mudrost se ne stječe samo tako. Za to treba truda i volje za učenjem. Čovjek samo treba dobro promatrati i vidjeti koje posljedice neki ljudi trpe zbog nekih nepromišljenih poteza. Svaki čovjek ne može sve u životu iskusiti sam, ali zato može učiti od drugih i ne mora svaku grešku napraviti sam jer možemo i sebi priuštiti taj luksuz i prepisivati zadaću od drugih." 

Ne, ne piše Marija svoga ugleda radi ili, nedaj Bože, radi slave - tih tako prolaznih stvari! Cilj joj je pomoći bližnjima, ali i ostaviti trag bitisanja svoga - trag duše poput pečata utisnutog u nutrinu jednog bića, kao putokaz jednog iskustva koje može otvoriti vidike, prvenstveno njenoj djeci ali i svima nama koji želimo na njega obratiti pažnju. 

Enigma je zagonetka - nešto nepoznato, neistraženo ili nešto što se ne da tako lako objasnit. 

Biće Enigmae je nešto što se mora naći - odgonetka, sklad i ljepota!

U Labirintu ovog svijeta brojne su nepoznanice i zamke na svakom koraku, niko nije pošteđen! Trebamo li se uopće truditi i pronaći izlaz? Lijeni smo istinu tražit, krhki smo, ali i lijepi poput cvijeća, mada nam cvijetovi ponekad i ružni biti znaju, i pored toga - danas jesmo a već sutra nas više nema! 

Nije li vrijeme da se čovjek prene i sagleda svoje stanje? Zašto ostajati u blatu, ako su uokolo krajolici tako lijepi? - oni su nam blizu, no mi ih nismo u stanju prepoznati! Opterećeni smo običajima nametnutim, stvarima naslijeđenim - zaglibili smo u korita svoja! Ukalupljeni u jednake kalupe, svi  nosimo istu masku! Zaokupljeni nebitnim, otkriti ono što je bitno? - ne, to  nismo u stanju! U duši nam vatra tinja a za promjenu nemamo volju! Kao i Mariji - hrabrosti nam treba!

Ona je hrabra kada kaže: "Mnogi ljudi misle da je potrebno imati vođu ili duhovnog učitelja i svjedoci smo da se često razočaraju jer slijepo slijede tuđe ideje i zamisli. Ljudi imaju neku neodoljivu želju da ih netko vodi i često potpadnu pod utjecaj pogrešnih učitelja koji ih odvedu u stranputice, a ne u slobodu duha." 

Bože moj, koliko je samo u pravu! Na ovu temu bih imao i sam štošta reći, ali ovdje ću da šutim, pustimo Mariju da govori: "Pod slobodom podrazumijevam imati pravo na slobodno razmišljanje i slobodne odluke, oslobođeni od tuđih shvaćanja i ideja koje nemaju što tražiti u našem životu. Iako svi možda misle kako imaju svoje mišljenje i sve rade kako hoće, kad se samo malo zamisle, pronađu u svom životu brojne usvojene obrasce, bilo odgojem od roditelja ili nametnutih normi ili pravila koja su izmišljena od ljudi koji su spremni iskorištavati druge s ciljem da se lakše kontrolira masa ili pojedinac...." 

Lako razumljivim riječima svojim, vodi nas kroz poglavlja svoja knjiga ova - poredana su po nekom već unaprijed smišljenom redu. No i ne mora tako biti - čitaoc ih može početi čitati od bilo kuda, pa čak i od pozadi. Svako od njih, povezano je s onim drugim - baš kao što smo povezani i svi mi sami. Ujedno, svako od tih poglavlja je zasebna cjelina, knjiga za sebe, ali i dio jedne velike knjige u isto vrijeme -baš kao što su i životi naši dio jedne velike Cjeline, koja je još uvijek za mnoge Misterij poprilicno velik. Ali, treba da znamo: - da sve će se tajne jednom obznanit! Dakako, to ne znači da ih ne trebamo pokušati odgonetnuti i sami, naprotiv - poželjno je, život je borba, od nas se to traži, i te kako! 

U tome i jest ključ za riješenje ovog problema - naše djelovanje je u pitanju! Svima nama nedostaje onaj početni impuls koji će rezonirati i pokrenuti reakciju, dati nešto novo - novi ton, a potom i više njih, koji će osloboditi individualnu kreaciju, skladati glazbu lijepu što će probuditi naše uspavano biće - u svakome od nas pojedinačno. A kad se sve u cjelinu poveže - eh, gdje li će nam samo kraj biti!? I eto nam početaka Novog doba, Novog poretka stvari, uspostave izgubljene ravnoteže duha i tijela, početka skladne harmonije svijeta.

Tako nam u predgovoru svoje knjige i Marija kaže: "Svi smo barem donekle motivirani u postizanju osobne sreće i sreće naših bližnjih, ali premalo nas je motivirano za pomaganje drugima u postizanju sretnoga života. Samo ako uspijemo ostvariti i jednu vrstu kolektivno sretnoga života, onda će naša planeta Zemlja postati Raj, a ne Pakao kao što je to do sada. Svi znamo kako bi bilo ljepše živjeti među sretnim ljudima, jer sretan čovjek voli sretne ljude i želio bi živjeti među sretnima. Sretnom čovjeku je stalo da i drugi budu sretni..." 

Upravo tako Marija i cini, iako ugrožena bolešću što prijeti, zadovoljna je i sretna, širi pozitivnu snagu, upozorava, savjetuje... Puna je tih savjeta i uputa ova knjiga njena - potiče na samoinicijativu, na razmišljanje vlastitom glavom, jer svako od nas jedan je život! A život je duša, jedan čovjek jedna duša, jedno biće - Biće Enigmae - svi smo povezani i uzajmno ovisni jedni o drugima, svi utičemo jedni na druge i doprinosimo, kako osobnoj tako i sreći tuđoj, ili nesreći. Sve ovisi o tome kakvi smo sami u sebi, koliko smo izgrađeni kao ljudi, koliko smo spremni na žrtvu i strpljenje, koliko smo u stanju podijeliti to što imamo, ili možda i više od toga - koliko smo u stanju nepovratno darovati! Eh, kada ne bi bilo naše podložnosti osobnim porivima niskim, ali i naših sklonosti manipulaciji drugih. Ma gdje li je ta Sloboda i koliko generacija ljudi će još dugo da čeka? 

Razmatrajući neke od poroka nas ljudi, Marija nam daje i ovu pouku lijepu: "Ako sebi, recimo, dozvolimo opravdanje za krađu te si govorimo kako to svi rade i da nećemo biti jedina budala koja to neće, te zatim počnemo krasti sitnice, možda od ljudi koji su to stvarno i zaslužili, time svejedno rušimo barijeru koja je postojala u našoj savjesti. Rušenjem barijere se više nikada nećemo pitati da li je opravdana naša krađa i da li tom krađom nekome jako štetimo, već ćemo ukrasti uvijek kada za to i dobijemo priliku. Činjenica jest, da bi većina ljudi krali kada bi dobili priliku, ali i činjenica je da time više gube nego dobivaju. Rušenjem jedne barijere lako ćemo srušiti i drugu i treću, jer smo odrasli u društvu koje je postavilo neke zakone i odredbe. Ako dovedemo u pitanje jedan njen zakon, onda ćemo vrlo brzo dovesti u pitanje i drugi i treći. Zatim ćemo možda reći kako se ne isplati biti iskren, kad se pomoću laži sve tako dobro riješi. Posljedice koje donosi laž znamo svi. Gradit ćemo prvo uzak put a na kraju će to biti autocesta nepravilnih ponašanja koja će nam kad tad donijeti i posljedice koje nam se neće sviđati..."

I zato, dobro bi bilo da krenemo ka ciljevima višim, prema boljem razumijevanju  drugih ljudi, k slobodi duha! Iako samostalne individue, kako već i napisah ovdje - svi smo čvrsto povezani, nikada nismo sami: još u utrobi majke, u samom našem početku, vezani smo pupčanom vrpcom preko koje nas ona hrani, potom nas veže obitelj, prijatelji ali i dio smo cijelog svijeta, prirode naše - hodamo zemljom, vatra nas grije, voda nam prožima tijelo, udišemo zajednički kisik kojeg nam daju biljke - svi smo u čvrstoj svezi! Kao neraskidiv lanac živi, odgovorni smo za svaki njegov dio! Odgovorni smo jedni za druge i trebamo paziti da ova prekrasna tvorevina naša ne pukne - jer nema takve vlasti na ovom našem planetu, koja nas zbog naše neodgovornosti može optužit i kaznit ili pak zbog naše vrline nagradit - niti više niti manje nego što to možemo učiniti mi sami. Uistinu je naša odgovornost velika - daleko veća nego što smo toga svjesni, nažalost! A ponašamo se kao da nemamo savjest...

Da, moramo poći od sebe samih! Moramo zaviriti u najdublje dubine duše naše, u najsvetije odaje golotinje bića svoga - u Biće Enigmae - te suočeni s tom iskonskom čistinom, napokon početi oblačit pristojnu odjeću, odbacujući istrošene stare kapute i sve ono što nas ograničava, čini nesretnima, ružnima: svu mržnju, lošu savjest, i sva zla djela! Odlučiti moramo čvrsto, ali iskreno i pošteno! Tim više ako naslućujemo da postoji Vrhunsko Biće, koje ne želimo ili nismo u stanju spoznati. A kako ćemo tek razumjeti Zakon Slobode koji nam jamči pravednu šansu za opredjeljenje. O, kako je samo veliko naše ograničenje!

Da li nam i Marija pokušava reći: da u ovom neistraženom labirintu života možemo pronaći smisao i otkriti tajnu o osobnoj i kolektivnoj sreći! Da! No, ne zustavlja se ona samo na tome, nego ide i još dalje: "U ovoj knjizi sam dotakla samo one probleme koji su najčešći i koji su najtvrdokorniji te se maskiraju i ne dozvoljavaju nam da se odlijepimo od njih, jer su nas uvjerili da imaju funkciju u našem životu i da  nam je život na takav način bolji. Sve znanosti koje se bave čovjekovim životom, nude nam otprilike zadovoljavajuća rješenja, ali svi imaju i neke nedostatke tako da sam se uglavnom dotakla nedostataka u tim metodama samopomoći. To ne znači da ne prihvaćam ono što je čovječanstvo do sada utvrdilo kao dokazane istine, samo želim razotkriti razarače naših napora da dođemo do svog cilja, do jednog života, koji je lijepo živjeti..." 

Nije li to neobično: - Razotkriti razarače naših napora koji nam sprečavaju put do cilja -  želi jedna krhka i nježna žena, ali tako odlučna - čvrsta je i jaka kao stijena! Znamo da je borba teška ali ne i beznadežna. Nadu nam daju i stihovi ovi, navela ih je Marija u svojoj knjizi kao pripomoć sebi, ali i nama kao orijentir, i ja ću ih ovom prilikom upotrijebit:

Ako možeš vidjeti uništeno djelo svog života,

i bez riječi ga ponovo graditi.

Ako možeš biti zaljubljen,

a ne lud od ljubavi.

Ako možeš biti jak,

a da ipak ostaneš nježan.

Da ne mrziš one koji tebe mrze,

a da se ipak braniš i boriš.

Ako možeš sačuvati dostojanstvo u slavi.

Ako možeš biti dobar i pametan,

a da nisi čistunac. - Bit ćeš čovjek!        Rudyard Kipling

Eto, i to je Biće Enigmae! Dokaz da Ga ima, da postoji u nama svima - želi da ga prihvatimo! Pitanje je samo: Želi li to i naše tijelo, jesmo li uopće otvoreni i koliko smo spremni za njega!?

"Ustvari sve je već napisano i objašnjeno te Vam ja ne nudim ništa novo, ništa što već nije napisano ili rečeno. Ali ću se potruditi objediniti dosta onoga o čemu su  ljudi i do sada imali spoznaje, ali je rasuto u raznim znanostima i sferama ljudskog istraživanja i vjerovanja, gdje se svuda može pronaći nešto što nas može dovesti do cilja. Do života koji ima smisla i koji se isplati živjeti"  

Uistinu je iskrena Marija, i duboko samosvjesna! Razlog je to više da pročitamo u riječi izražene misli njene, koje nam, evo, nesebično dade - ovdje je iznesena tek mrvica od te silne hrane kojom obiluje njena knjiga! 

Na kraju, navest ću i još jedan Marijin biser, koji izađe iz otkrivenog i širom otvorenog srca njena: "Nadam se da su Vam moja razmišljanja pomogla da neke stvari sagledate iz druge perspektive jer sama promjena razmišljanja i perspektive mogu nas i te kako pogurati naprijed, što Vam od srca želim."

Dakako, Marija je svoje rekla, sada je red da se i nama promjena desi, - da nam se misao u visine vine i da svi mi, što prije, sretnemo to svoje Biće Enigmae iz blizine.   

                                                                                                              Josip V. Decembar 2010.