Brasilia, Brazil

(Nije o Hasicu ali je vezano uz  hasicanku)

Internetske stranice na mojem racunalu postale su neobicne. Umjesto citanja redovitih informacija s fakulteta, ili eventualnog listanja našeg tiska, pocela sam "gouglati" po stranicama Brazila , a još više Brasilije, glavnog grada Brazila. Razlog je bio vrlo jednostavan. Za zimske praznike put me vodio u

taj grad. Adrenalin je podizao sve više razinu

znatiželje, nervoza se polako uvlacila u mene... Nisam

nikada letjela preko "bare", a isto tako nikada nisam

imala tako dugi let. Uz to na putu do Brasilije se

trebalo susresti s gigantima luka zracnog prometa kao

što su Frankfurt i Sao Paolo... Pozitivna putna

groznica me hvatala svaki dan sve više. Zbog toga sam

na internetskim stranicama skupljala što više

informacija.

Gledala Brasiliju, slike koje su bile

dostupne preko internetskih stranica.

I približio se dan polaska. Pozdrav  s obitelji.

Pozdrav Zagrebu sa željom da doceka ovu novu godinu

sretno i bez mene. Pozdrav i "Plesu" , zadnjoj karici

koja nas je vezala s hrvatskom grudom. Odlijepili smo

se. Ostavili Zagreb i Hrvatsku u hladnoj zimskoj noci,

ali ukrašenu božicnim blještavilom..

Hm, pomislih kakav ce to moj Božic i

Nova biti bez snijega, leda, kaputa... Ne to ne mogu

vjerovati.

Prva postaja na putu je fascinantni Frankfurtski

aerodrom. Pun svjetla, jurnjave putnika koji ide na

sve strane svijeta. Na sve kontinente. Naprosto mi

takve stvari nikada do sada nisu padale napamet. Ljudi

vuku na kolicima svoje kofere i kovcežice, vjerojatno

pune lijepih poklona dragim osobama. Vesele se

susretima koji su za par sati pred njima. I razmišljam

kako je danas putovati drukcije i posebnije nego što

je nekoc bilo. Naravno, ne znaci da ona putovanja nisu

imala svoga cara. Ali ova, kad par tisuca kilometara

stojiš daleko, kao mnoštvo ljudi oko mene na ovom divu

i jure lijevo i desno, gore i dolje, koji ce biti za

koji sat u zagrljaju svojih milih i dragih. U jednom

trenutku mi priušti zadovoljstvo, ali i pomalo tuge,

jer cu za par sati biti daleko i ja od svojih koji bi

željeli da sam s njima. Vratit cu vam se, dragi moji i

biti u mislima s vama. Nove spoznaje me ovaj put na

kratko vode dalje od vas u novi svijet, drukciji od

našeg europskog.

Nismo vidjeli ni deseti dio ovog

kolosa, tek kupili nešto sitnica i uslijedio je poziv

na ukrcaj u "Varigov" avion za let put Sao Paola.

Snalaženje u tako velikom avionu s kojim letim prvi

put, masa ljudi ispred i iza nas, dovodi me u sumnju

da postoji snaga koja nas može pokrenuti i nositi nas.

Informacije stjuardese, rulanje pistom i odlijepili

smo se i od Njemaèke. I ovdje je ostalo iza nas

blještavilo svjetla, ali brzo su nas oblaci od njega

odijelili. Igranje na ponudjenim tv monitorima,

slušanje glazbe, gledanje filmova, sve su bile novosti

koje su me okupirala dok san nije poceo obuzimati

tijelo.

Noc i dugi let  prošli su brže nego što sam

ocekivala... Jutro na drugoj strani polutke. Sunce se

pomaljalo i upozoravalo na kraj. Ucinili smo par

snimaka izlazeceg sunca s vrlo velike visine. Pred

nama se ukazao megapolis Sao Paolo. Kažu s preko 18

milijuna stanovnika. Kao velika betonska šuma, kojoj

se ne vidi kraj. Razmišljam kako je taj jedan grad

velik kao skoro cetiri Hrvatske po broju stanovnika. A

ja mislim kako je u Zagrebu strašna gužva u jutarnjim

i popodnevnim satima, kako je neizdrživa. Što li se

tek zbiva u gradovima kao što je Sao Paulo, gdje svaki

dan desetak milijuna ljudi ide na posao? Pristali smo

u zracnu luku. Morali smo uzeti prtljagu, obaviti

carinske formalnosti, jer let za Brasiliju nastavljamo

kao «lokalni» putnici. Brasilia nema carinske kontrole

i svi koji u nju dolaze iz Europe dolaze preko Sao

Paula ili Rio de Janeira. I trebalo je nakon toga

odmah ici na ukrcaj za Brasiliju.

Impresivna slika Sao

Paula je zapravo iz zraka. Letiš, i letiš i nikako iz

njega izici. Grad koji se smjestio na prostoru recimo

od Varaždina do Karlovca, Siska i Krapine...

Samo sat i dvadesetak minuta i eto nas u Brasiliji.

Izlazak iz aviona, susret s domacinima, zbijanje u

kola i krenusmo prema glavnom gradu države Brazil.

Zemlja koja je velika skoro kao cijela Europa od

Pirinejskog poluotoka do Moskve. Preko 8,5 milijuna

kilometara kvadratnih. Blizu 200 milijuna stanovnika.

U mnogim segmentima prvi na svijetu. Zemlja kave i

sambe. Zemlja velikih prostranstava... Put prema gradu

zanimljiv. Malo krovova koji vire iz zelenih lijepo

održavanih ograda. Predio grada zvan Lago Sul. Južno

jezero. Cetvrt u kojoj su samo obiteljske vile. Tek

ponegdje se iz automobila može nazrijeti koji neboder

u centru grada. Ali to je daleko. Zracnom linijom

nekoliko kilometara. Široke ulice govore da smo negdje

drugdje od onog na što smo navikli. S aerodroma smo se

ubrzo na jednom križanju s kružnim tokom uputili

jednosmjernom ulicom s tri trake. Kao da smo na

autocesti. A to je gradska prometnica. Paralelno s

nama vozila idu u drugom pravcu. Isto tako širokom

ulicom i citam natpise "Ritorno".

I Tako svako malo

ista stvar. Pomislih da prolazimo kroz naša Kaštela pa

da su nas Brazilci kopirali i nazvali svoja naselja

"Ritorno". Ipak, shvatih da je to samo za neoprezne

vozace, ako su pogriješili gdje treba skrenuti,

mogucnost da se vrate na pravi put. I opet zelenilo.

Ono o cemu mi u Europi maštamo, što se tice flore,

ovdje je stvarnost. Sve je puno zelenila. Isticu se

stabla manga, jaka, palme raznih vrsta, travnjaci.

Pomislih kako bi to tek bilo da nas je docekao suncan

dan s puno više svjetla i kontrasta, a ne kišni,

tmurni dan. Za ovo vrijeme ovdje uobicajen jer ovdje

je sada kišno razdoblje. Koje je pocelo ovaj put sa

zakašnjenjem tj. koncem desetog mjeseca, a inace

pocinje bar mjesec dana ranije i traje do ožujka, kad

nastupa sušno razdoblje. Tako Brasilia zapravo ima dva

godišnja doba: sušno i kišno.

Smjestili smo se i cekali susret s gradom kako ga mi

zamišljamo. Našim, europskim. Brasilia to nije. To je

poseban grad. Centralni dio grada okružen je jezerom

Paranoa. Na tom dijelu prostire se Brasilia. Grad u

obliku križa, kažu neki, aviona, govore drugi,

leptira, tvrde treci. Glavna osovina, ili nazovimo je

trup duga je 16 kilometara. Pocinje na vrhu poluotoka,

gdje je smještena rezidencijalna zgrada brazilskog

predsjednika "Alvorada" i ide sredinom do prometnice

industrijske zone. Kroz uži centar grada, da ga tako

nazovemo protežu se dvije prometnice, svaka u jednom

smjeru sa šest voznih traka, a udaljene su jedna od

druge barem koji stotinjak metara. Uži dio grada

pocinje sa 100 metara visokim metalnim stupom na kojem

se stalno vije izrazito velika zastava Brazila, koja

je po nekim informacijama, po velicini ušla u

Guinessovu knjigu rekorda. Mijenja se svake prve

nedjelje u mjesecu.  Slijedi  "Praca de tres poderes"

(Trg tri vlasti).

Na tom trgu, reklo bi se kao

orijentir stremi visoka zgrada dva "blizanca" nebodera

u kojem je smješten Brazilski Parlament. Lijevo,

odnosno desno su Federalni sud i vlada. Tri moci na

jednom trgu! Ovaj Trg za nas je malo specifican. Grad

Brasilia je gradjen prema projektu tima arhitekata

koncem pedesetih godina kojem je na celu bio poznati

arhitekt Niemeyer, a izgradnju Parlamenta je vodio g.

Josip Kanyo, suprug gdje Boženke Škarica-Kanyo,

predsjednice Hrvatske zajednice u Brasiliji "Ponte"

(Most) . U nastavku centralnog dijela Brasilije nalaze

se s lijeve i desne strane identicne zgrade

ministarstava Brazila, s prostranim parkiralištima za

djelatnike i posjetitelje. Iznimka je zgrada

Ministarstva vanjskih poslova "Itamaraty", koja je

konstrukcijski posebna i kojoj se pristupa preko

jednog mosta jer je prednjim dijelom okružena vodom.

Slijedi katedrala lijevo, blokovi poslovnih zgrada na

južnom i sjevernom krilu, blokovi hotela takodjer južni

i sjeverni dio. Sredinom  "n face" Parlamentu dominira

TV toranj visok oko 224 metara. Moguc je i besplatan

posjet tornju do odredjene visine s kojeg se lijepo

vidi vizura grada. Lijevo i desno od centralne tocke

grada – Autobusne stanice, uvijek iza glavne dvije

prometne žile kucavice, nastavljaju se blokovi

stambenih zgrada u dužini od šest kilometara nazvani

Asa Sul i Asa Norte (Južno i Sjeverno krilo), a na

njihovom dijelu prema jezeru Jug i Sjever nalaze se

prostori predvidjeni za veleposlanstva. Kao malo gdje u

svijetu, ovdje je predvidjen prostor za veleposlanstva.

No ne može se reci da su svi oduševljeni takvim

rješenjima, jer su prostori koje su dobili vrlo

veliki, a time i investicije za izgradnju objekata

(veleposlanstava i rezidencija, a cesto i stanova za

diplomatsko osoblje) koji odgovaraju prostoru.

U produžetku glavne osovine grada slijede s jedne

strane, nažalost još u izgradnji, muzej Brazila,

kazalište, veliki Kulturni centar, stadion "Mane

Garrincha", Sportska dvorana, autodrom Nelson Piquet,

Muzej Indijanaca, Spomen muzej predsjedniku Jocelinu

Koubicheku, koji je bio idejni zacetnik i realizator

plana izgradnje novog glavnog grada Brazila-

Brasilije, veliki gradski park "Sara Koubichek" nazvan

po supruzi bivšeg predsjednika. Slijedi "Campo da

esperanza" – groblje u koje se normalno ulazi  s

autima zbog velicine prostora i pristupa grobovima. I

tako sve do Rodoferoviario – Željeznicke stanice nižu

se spomenici, Industrijska zona s velikim trgovinskim

centrima, nastavljajuæi ideju urbaniste Costa Silve

koji je urbanisticki koncipirao grad, a glavni

projektant bio arhitekt Oscar Niemeyer.

Ogromni prostori na kojima se proteže grad su

specificnost Brasilie. Još uvijek ima prostora koji ce

u buducnosti dobiti svoj sadržaj. Grad nije završen,

no jezgra ce ostati kako je koncipirana. Kao takav

uvršten je od UNESCO-a u Svjetsku baštinu Covjecanstva

kao posebno urbanistièko rješenje. Jedini grad 20.

stoljeca!

Lago Paranoa, umjetno stvoreno jezero, okružuje

centralni dio a uz obale jezera se nalaze privatne

kuce, o cemu smo vec govorili. Samo jezero je

napravljeno radi klimatskih uvjeta da bi davalo nužnu

vlažnost gradu i okolici u sušnom razdoblju. To je

razlog da veliki dio kuca u Brasiliji ima bazene u

svojim vrtovima, a ne radi kupanja, koje, naravno nije

iskljuceno.

Govoriti o mnoštvu zanimljivih spomenika odvelo bi nas

u beskonacno opisivanje. Ipak, katedrala zaslužuje

kratak osvrt.  Projektirao ju je Niemeyer, kao i mnogo

drugih objekata u Brazilu i Brasiliji. Visoka je 40

metara a nosi je 16 lukova od armiranog betona

usmjerenih prema nebu. Može primiti preko 2.000

vjernika. Pred katedralom su visoki kipovi cetvorice

evandjelista i tri andjela, a od njih se spušta prema

unutrašnjosti kao da se ulazi u kriptu. Medjutim, ona

je daleko od kripte. Puna je svjetla koje prodire kroz

jednu vrstu vitraja na cijelom prostoru katedrale, a

njihova obojenost u plave i žute dijelove vitraža cini

je još impresivnijom. Unutrašnjost je relativno

jednostavna. Oltar je poklonio papa Pavao VI koji je i

blagoslovio metalni križ koji se nalazi na vrhu

katedrale, na kojoj završetci 16 lukova cine krunu u

kojoj upravo dominira križ. Simbol vlasti je ispunjen

križem! Na platou, desno od ulaza i spomenika

evandjelistima nalazi se zvonik, koji je zapravo

betonski stup na cijem vrhu se nalazi greda koja nosi

cetiri zvona katedrale. Cesto slike uljepšavaju

stvarnost, no ova katedrala Naše Gospe, zaštitnice

Brasilie, djeluje impresivno po danu, a božanstveno po

noci. Rasvjetu je netko tako dobro osmislio da je

pravi užitak vidjeti je kako dominira na tom ogromnom

prostoru.

Jedan svetac je posebno prisutan u Brasiliji. To je

sv. Ivan Bosko, utemeljitelj Salezijanaca. Nasuprot

predsjednickoj palaci Alvorada, s druge strane jezera

nalazi se jedan spomenik nazvan Don Boskova piramida.

Na toj piramidi ima ploca na kojoj se govori da je Don

Bosko prije 130 godina prorekao izgradnju Brasilie

rekavši da ce se na prostranom prostoru, izmedju 15 i

20 paralele sagraditi grad, koji ce poci od mosta gdje

ce se napraviti umjetno jezero... 1957. godine je

napravljena Piramida u cast Don Bosku, na obali jezera

Paranoa. A nedaleko od nje se nalazi most "Jocelin

Koubichek", koji je nakon izgradnje proglašen jednim

od najljepših mostova na svijetu. U predjelu  "Lago

Sul" nalazi cetvrt  koji nosi naziv SMDB, što znaci

Sektor obiteljskih kuca Don Bosko, a u Južnom krilu

grada nalazi se tzv. Plava crkva, ustvari crkva

posvecena Don Bosku. Monumentalna gradjevina s

impresivnim lusterom u sredini koji ju osvjetljuje

poznata je po svojem portalu na kojem je prikazano

prorocanstvo Don Boska o osnivanju Brasilije. Crkvu

nazivaju "plavom" jer je sva u plavim staklima od vrha

do dna i djeluje vrlo mistièno u tom plavom svjetlu.

A sada koja rijec o hrani, koja je izvanredna!

Brasilia je grad u kojem se morate odviknuti

zadovoljstva da za dorucak imate svježi kruh! Opskrba

je ovdje specificna. Lago Sul je dug nekih petnaestak

kilometara a u njemu se nalaze tri- cetiri opskrbna

centra u kojima se nudi hrana i pice. Situacija nije

ništa bolja ni u ostalim dijelovima grada. Brasilia

nema malih pekara, trgovina kruhom i mlijekom na

svakom uglu, nema cak ni tržnice. Ako želite takav

nacin kupovanja treba otici u jedan od nekoliko

satelitskih gradica, na primjer Guaru i tamo kupiti na

tržnici na koju smo se mi navikli, što želite. Sva

opskrba je preko velikih centara u koje se dolazi s

autom, obavi tjedna kupovina... I živi se na drugi

nacin. A život i nije tako jeftin kako mnogi

zamišljaju. Nekoc se moglo govoriti o jeftinom

Brazilu, ali sada kada je odnos US$ - real 1:2,24

sigurno da to nije onaj Brazil od prije godinu (1:3,2)

ili prije godinu i pol-dvije kad je bio i 1:3,55.

Pristupacne cijene su cijene mesa. Najkvalitetnije i

najskuplje meso se krece oko 15-20 reala po kilogramu.

Rijec, je naravno o bifteku. A zna se dogoditi da mu

na rasprodaji cijena padne i na 10,5 reala... A mi se

onda cudimo da netko uvozi meso iz Brazila! Ima

proizvoda koji su i malo skupi posebno koštunjavo

voce. Orasi u ljusci dosežu cijenu vecu nego su kod

nas ocišceni. A bademi su još skuplji. Kilogram je

negdje oko 35 reala. Kesteni su takodjer držali visoku

cijenu. Skuplji su od najskuplje ribe.

Opskrba je vrlo

dobra i kvalitetna. Svim vrstama robe. No cijene

uvozne robe su jako visoke. Veliki dio robe proizvode

po licencama europskih proizvodjaca npr. "Parmalata",

"Nestlea" i slicno. U svakom slucaju ponuda je vrlo

kvalitetna, još ako je "kvalitetan džep" može se

uživati i u jelu i u picu. Ni restorani nisu loši.

Posebno su cijenjen "Churasqueire" (Pecenjare-roštilj-

Steak house). Po cijeni od 40 reala, može se jesti

koliko želiš vrhunski peceno meso.

Polako se bližio kraj našem putovanju. Trebalo se

vratiti obavezama i oprostiti se s Brasilijom. Živjeli

smo lijepo vrijeme i obogaceni se vracamo iz toplih

krajeva u hladni, ali dragi Zagreb, u malu, ali milu

Lijepu našu.

Ruzica Susnjara, rodj. Saric