|
Dio smo zemlje
Dio smo zemlje, i ona je dio nas
Godine 1854. ponudio je predsjednik SAD Indijancima iz plemena Cinuk
da otkupi njihovu zemlju, a njih smjesti u rezervat.
Ovo je odgovor indijanskog poglavice Seattlea (Sjatl) ”bijelom pog!avici“.
Kako se moze kupiti ili prodati nebo ili toplina zemlje? To ne razumijemo.
Mi ne posjedujemo svjezinu zraka ni bistrinu vode, pa kako ih mozete kupiti? Svaki je djelic ove zemlje svet mom narodu. Svaka blistava borova iglica, svako zrnce pijeska na rijecnom sprudu, svaka maglica u tami sume, svaki kukcic - sveti su u mislima i u zivotu møg naroda. Sokovi u drvecu prozeti su sjecanjima na crvenog covjeka. Kada mrtvi blijedoliki odsetaju medju zvijezde zaboravljaju zemlju koja im je zivot dala. Nasi mrtvi nikad ne zaborave svoju predivnu zemlju, jer ona je mati crvenog covjeka. Dio smo zemlje, i ona je dio nas. Mirisave trave su nam sestre, jelen i orao braca su nam. Veliki poglavica porucuje da ce nam naci mjesto na kojem cemø lijepo zivjeti.
On da ce nam biti otac, mi njemu djeca. Razmotrit cemo tu ponudu da kupite nasu zemlju. Ali nece to biti lako. Ova blistava voda sto tece brzacima i rijekama nije samo voda,
Prodamo li vam zemlju, ne smijete zaboraviti da je ova zemlja sveta,
da svaki odraz u bistru jezeru kazuje dogadjaje i uspomene iz zivota mog naroda. Zubor vode glas je oca mog oca. Rijeke su nam braca, utazuju nam zedj.
Rijeke nose nase kanue, hrane nam djecu
.
Prodamo li vam ovu zemlju, morate uciti svoju djecu da su rijeke nasa a i vasa braca. Zato rijekama morate pruzati dobrotu kakvu biste bratu pruzili.
Znamo da nas bijeli covjek ne razumije. Njemu je jedan dio zemlje kao i bilo koji drugi. On je stranac sto dodje nocu i oduzme zemlji sve sto mu treba.
Zemlja mu nije sestra vec neprijateljica; kad je pokori on krece dalje.
Ostavija za sobom grobove svojih otaca, i ne mari za njih.
Oduzima zemlju svojoj djeci i nije ga briga. Grobovi njegovih otaca i zemlja sto mu djecu rodi - ostaju zaboravljeni.
Prema majci — zemlji i prema bratu — nebu odnosi se kao prema stvarima sto se mogu kupiti, opljackati, prodati poput stoke iii blistava nakita.
Njegova ce pohlepa unistiti zemlju i ostaviti samo pustos za sobom.
Ne znam. Nas se nacin zivota razlikuje od vasega.
Od pogleda na vase gradove crvenog covjeka zabole oci.
To je mozda zato sto je crveni covjek divljak i ne razumije stvari.
U gradovima bijelog covjeka nema mirna kutka.
Nema mjesta na kojem bi se culo kako se otvara lisce u proljece,
ili kako trepcu krila u musice.
Mozda zato sto sam divljak — naprosto ne shvacam. Buka mi vrijedja usi.
Sto vrijedi zivot ako covjek ne moze cuti usamljeni krik kozoroga,
ili nocnu prepirku zaba u bari? Ja sam crveni covjek i ne razumijem mnogo toga...
Indijanac voli meki zvuk vjetra, kad se poigrava povrsinom mocvare,
i miris povjetarca, osvjezen podnevnom kisom ill borovinom.
Najvece blago crvenog covjeka jest zrak.
Sve zivo dise isti dah — zivotinja, drvo, covjek. Svima je taj dah potreban.
Bijeli covjek kao da ne opaza zrak koji udise.
Poput nekoga tko je dugo na samrti, ravnodusan je na smrad.
Prodamo li vam nasu zemlju, ne smijete zaboraviti da nam je zrak dragocjen,
da zrak dijeli svoj duh sa zivotom koji odrzava.
Vjetar sto je mome djedu dao prvi dah prihvatit ce i njegov poslednji uzdah.
Ako vam prodamo zemlju, morate je cuvati kao svetinju, kao mjesto na koje ce i bijeli covjek dolaziti da udahne vjetar, zasladjen mirisom poljskog cvijeca.
Razmotrit cemo vasu ponudu da prodamo zemlju. Odlucimo li pristati, zahtjevat cu da ispunite ovaj uvjet.
Bijeli covjek mora se ophoditi prema zivotinjama ovog kraja kao prema svojoj braci!
Diviljak sam, i ne razumijem drukciji zivot. Vidjao sam po prerijama na tisuce bizona koje je bljedoliki ostavio, ustrijelivsi ih iz jureceg vlaka.
Divljak sam, i ne razumijem kako zeljezni konj iz kojeg suklja dim moze biti vazniji od bizona, kojega mi ubijamo samo da bismo prezivjeli.
Sto je covjek bez zivotinje? Kad bi zivotinja nestalo, covjek bi umro od velike usamljenosti duha. Sto god zadesi zivotinje, ubrzo snadje i covjeka.
Sve je na svijetu povezano.
Morat cete uciti svoju djecu da im je pod nogama pepeo nasih djedova.
Da biste postivali zemlju, kazat cete im da je zemlja bogata zivotom nasih predaka.
Morat cate uciti svoju djecu isto sto i mi ucimo svoju — da nam je zemlja mati. Zemlja ne pripada covjeku. Covjek pripada zemlji. To dobro znamo.
Sve je u medjusobnoj vezi, kao sto je obiteij sjedinjena krvlju. Sve je povezano.
Nije covjek tvorac tkanice zivota, vec je samo vlakno u njoj.
Sto ucini s tkanicom, ucinio je sa sobom.
Cak ni bijeli covjek ciji bog kroci i govori s njime kao prijateij sa prijateljem, nece izbjeci zajednickoj sudbini.
Mozda smo ipak braca. Vidjet cemo...
Bijelih ce ljudi nestati: mozda cak i prije nego ostalih plemena.
Prlijajte samo svoj lezaj, pa cete se jedne noci udaviti u vlastitom izmetu.
U svom cate nastojanju plamtjeti u ognju boga koji vas je doveo ovamo
i nekom neobjasnjivom nakanom dao vam vlast nad ovom zemljom i crvenim covjekom.
Takva se sudbina nama cini bijednom.
Ne razumijem zasto se ubija bizon, zasto se krote divlji konji, zasto je u dubini sume toliko ljudskog zadaha,
zasto je pogled na zelene brijegove rastrgan zicama sto govore.?
Gdje su gustici? Nema ih vise.!
Gdje je orao? Otisao je.
Pravom je zivljenju kraj. Nastupa borba za opstanak.
| 
