samo nekim cudnim zivotom, nekako drugacije, tiho i povuceno...
Tamo u njemu postoji velika zelja da on bude bolji i veci.
Nekom neobjasnjivom snagom ljudi u njemu sredjuju svoje kuce i dvorista,
nasipaju putove, ogradjuju groblje,
podizu iznova pokradene spomenike, uljepsavaju crkvicu...
Sretni su i zadovoljni,
srce im je puno neke neizrecive ljepote
koja izvire iz neiscrpnog vrela koje se moze naci samo na mjestu gdje su rodjeni,
tamo gdje su zivjeli,
na mjestu gdje su korijeni duboko ukorijenjeni,
na zemlji koja ih hrani i daje snagu da opstanu i da se ne predaju...
Jer dok oni zive i Hasic je ziv!
Radosti je puno ali i strah je veliki. Sto ce biti za desetak godina?
Tko ce nastaviti...
Tko ce dalje tkati stotinama godina tkanu tkanicu u koju je tako puno utkano;
Jer svaka nit je jedan zivot, jedna sudbina,
jedna prica koja polako pada u zaborav...
A kako da zaboravimo da smo vezani nekim samo nama znanim nitima,
otkani na hasickom tkalackom stanu,
na unikatnoj tkanini koja je sada trosna i koja se lomi, kida, prasi, nestaje...
A mi bezvoljni da je pokrpamo, operemo
i sacuvamo kako bi nam bar za uspomenu ostala, za sjecanje,
za narastaje nove rasute po cijelom svijetu;
da znaju odakle su potekli i koji i kakvi ljudi su im preci...
Ako mi zaboravljamo, ako se mi ne potrudimo, a tko ce?
Kada bi svi oni koji jos uvijek zive imali volje ispricati samo po jednu pricu,
koliko bi toga izaslo na vidjelo,
kako bi nase selo opet ozivjelo,
kako bi trosna tkanica opet zablistala,
i svi oni ljudi kojih ima i kojih nema vise;
obicaji, zgode i nezgode...
I jos uvijek odzvanjaju rijeci pjesme koju otpjeva Manda Mikic
sa jos nekim zenama prilikom moje zadnje posjete:
"Oj `asicu moje rodno selo sto si nekad bilo ti veselo,
a sada te tuga obavila iz tebe se mladost iselila.
Nema cura, djece ni momaka, samo po koji djedica i baka...
...tamo gdje se stari ne vracaju tu sinovi domove prodaju...
...ala ce se gorko pokajati tko god nece kuci da se vrati...
Oj `asicu volila te ne bi da se nisam rodila u tebi...
Oj `asicu selo moje milo bit ces ljepse nego sto si bilo...."
Neka ponovo ozivi bar mali dio onoga sto je bilo...
kao znak da imamo volje za jedan novi pocetak,
kao uvod za sve ono sto ce biti...?
Pa sretno nam bilo dragi `asicani ! (august 2004.)
_________________________________________________
Karta je iz 1829.g. Obrati paznju! - Aisich, Tischnia, Dreschnizza, Grebnik, Domalievach...!
Na nasu je stranicu stigla zahvaljujuci Patku
U drugoj polovici sedamdesetih godina, za vrijeme nedjeljne mise, fra Mirko
(to je onaj sto frapantno slici Oliveru Dragojevicu a znao je na vjeronauk donijeti gitaru i skupa s nama zapjevati "Skalinada" i "Oprosti mi pape")
isprica da je u posjetu zupnom dvoru bila strucna osoba koja se bavila problematikom nastanka imena naselja.
Ta osoba tvrdi da su na podrucju naseg Hasica nekada davno egzistirale ogromne sume, te je prirodnim ili neprirodnim (opet,faktor "covjek") putem buknuo veliki pozar i te su sume velikim dijelom nestale u pozaru.
Ostalo samo palez i zgariste. Ali su time nastale velike obradive povrsine i povrsine za pravljenje kuca te je naseljavanje tako pocelo.
Po toj teoriji ime HASIC dolazi od madjarske rijeci HASJE ili nekako slicno, sto bi trebalo da znaci paljevina, zgariste...
Na kraju rece ono sto nikad necu zaboraviti:
"Hasic je oduvijek imao velikog utjecaja i dao veliki doprinos
stvaranju kulture ovog podrucja.Hasicani moraju biti ponosni na svoju kulturu i povijest" Ja sam za vrijeme studentskih dana, druzeci se sa studentima madjarske nacionalnosti, pokusao da utvrdim znacenje rijeci paljevina, zgariste na madjarskom i ...
nisam naisao na zadovoljavajuci odgovor.
23.1.2005. Dragan Matkovic
- U Kronici fra Mate Mikica, naknadno je unesena opaska kako ne treba hvaliti potez gvardijana Jake Tvrtkovcanina i zupnika, "koji su sa sobom odveli zupljane svojih zupa i ostavili zupe prazne da ih nasele ?izmatici (pravoslavci) kao sto su ih i naselili.. tako su spomenuti oci opustosili ove zupe da je u citavom derventskom kraju ostala jedva koja katolicka kuca. Ali treba da zahvalimo turskim gospodarima koji su pozvali katolicki narod iz Dalmacije i drugih mjesta da se nasele na njihove zemlje i napuce ih; tako je nakon nekoliko godina namjesto pet mogla biti uspostavljena jedva jedna zupa Velika, nakon 55 godina od opustosenja tj. 1741. s jedva 107 katolilckih obitelji i 956 dusa". (Cit. V. Zirdum, Plehan i okolica, Dobri Pastir 1955, 106) (od Patka)
- FRA MIRKO BRANDIC
Rodio se u Donjem Hasicu, župa Tišina, 14. VIII. 1885. od oca Peje i majke Luce r. Kobaš. Na krštenju je dobio ime Matija. Osnovnu školu završio je u Bosanskom Šamcu, a gimnaziju u Visokom. U novicijat je stupio u Fojnici 14. VII. 1905. Bogosloviju je studirao u Livnu i Sarajevu. Mladu misu "rekao" je u Tišini, 1909.
Na dužnosti kapelana bio je u Tolisi, Plehanu i Tramošnici, a župnika u Špionici (1918.-1921.), Tišini (1921.-1922 i 1928.-1940.), Tolisi (1922.-1928.), gdje je bio i gvardijan, Tramošnici (1943.-1945.) i Domaljevcu (1945.-1946.). Bio je clan uprave Provincije i definitor (1928.-1931.).
U Domaljevcu je lišen slobode 1946. i osuden.
Umro je u kazneno-popravnom domu u Zenici 5. VI. 1947. Broj groba je bio 3.892.
Kosti mu nisu prenesene, a groblje više ne postoji.
U Tolisi je u rekordnom vremenu (šest mjeseci) sagradio novi (današnji) samostan. Uveo je elektricno svijetlo u crkvu i samostan, podigao više zgrada. U Tišini je sagradio župni stan.
Povodom poziva na bojkot ove internet stranice dobio sam vise e-mail poruka na tu temu, izdvajam samo dijelove dva pisma koja u sustini mogu prezentirati i sva ostala:
1. Josipe, hvala na ubacenim slikama.
A što se tice prijedloga za bojkot, ne vidim razlog za to osim što neki nisu zadovoljni s necijim nacinom života, njegovom opredjelenošcu u što ce vjerovati, jer to je svaciji ponaosob život, ne treba se za to puno opterecivati jer od strane nekih pojedinaca
bilo je i gorih slucajeva pa se ostalo živjeti i dalje, ali neka oni o tome razmišljaju i imaju svoj stav.
Da ti budem iskren ono vec prethodno prepucavanje oko 8. Marta mi je išlo na živce,
jer mišljenja sam da svako na ovoj stranici može svakome cestitati što želi
a ne vrijedati ili nekoga omalovažavati, a s obzirom da u Hrvatskoj živim vec 22 god. znam kako se što slavilo i kako se sada što slavi pa mogu dati zakljucak da je onaj što je ispravljao Caneta po mome mišljenju pogriješio,
jer za to imam saznanja da se u Hrvatskoj, tocnije u Babinoj Gredi od pamtivijeka pa i danas žene uoci 8.Marta okupljaju i slave ga na nacin da se sve samo žene okupe i pocaste na svoj nacin u njihovim prostorijama seoskog doma.
Mislim da bi ova stranica više trebala obuhvacati ono što se tice samih Hasicana,
za njihov što bolji i brži oporavak od tragedija koje se dogodile tijekom 90 tih.,
te mogucnost obnove kuca, povratka,
tko želi za stalno ili povremeno u Hasic a samim time i vece mogucnosti druženja samopoštovanja te obnavljanja prijateljstva, koje je vec pomalo zapušteno zbog raseljenja.
Onaj clanak o mogucnosti javljanja u Ured socijalne skrbi u Domaljevac je jedan od pozitivnih primjera za što stranica treba služiti i koristiti, a zatim pokretanja akcije za malog Antonija, sve do dolaska do saznanja o svim nedacama pa i dobru koje je zadesilo Hasicane..... Zelim reci kako terba svakoga pustiti da kroji svoj život i život svoje obitelji,
te da vjeruje u ono što smatra da je za njega najbolje, s
toga i dalje ostajem korisnik, svakodnevni posjetitelj najmanje 4 puta na dan ove stranice jer me doista ona iznenadila kad sam došao do sazanja za nju, u pozitivnom smislu,
Živi i zdravi bili svi Hasicani diljem cijelog svijeta! Đurin, 10.4.2005.
(-ovo je za tebe,a ako želiš možeš koristiti u svrhu potpore ove stranice.)
2. Sve se nekako kanim da ti se javim i to uvijek odgadjam, ali evo sada sam sam sebi naredio da to moram uraditi. Zao mi je da te ovako nepravedno napadaju i osudjuju a u isto vrijeme mi je i drago jer vidim da si realniji, nacitaniji, normalniji nego osobe koje Ti pokusavaju podmetnuti.
Ja licno mislim da to i jeste najveci problem kod nas Hasicana,
cim netko iskace iz nekakvih, nazovimo ih granica,
taj biva osudjen na nekakvu netrpeljivost ili da se jos bolje izrazim,
na primitivnu izolaciju.
Ja sam to dobro iskusio na svojoj kozi i to davno.
Zato sam se uvijek trudio da nekako budem po strani,
nije dobro raspravljati se sa budalom jer pametan svijet nece moci prepoznati tko je tko.
A tebi se divim jer vidim imas i hrabrosti i zivaca uhvatiti se u kostac ....
Zato naprijed, ne daj se! 10.4.2005.
*************
Ovo je samo jedan lijep i hvale vrijedan primjer koji pokazuje kako se nesporazumi
trebaju rijesavati u krscanskom duhu, tim vise ako se i smatramo takvima (krscanima), nastavimo u tom pravcu...:
- Dragi Josipe! Dugo nisam otvarao Tvoje stranice, pa kad sam ih veceras otvorio, malo sam se razalostio. Naime, kako vidim, i ja sam uvucen u raspravu o tome da li ove stranice sluze za promidzbu nekakve sekte ili tome slicno. Ne, ja ne zelim u tome sudjelovati, pogotovo stoga sto postujem svacije uvjerenje, bilo ono kakvo bilo.
Javite najnovija dogadjanja u selu i okolnim mjestima i ovdje cemo ih objavljivati kako bismo bili upuceni u sve sto se tamo desava... 10.10.2005
Naredni tekst je uzet iz banjalucke stampe!
"ŠAMAC/BOSANSKI ŠAMAC - Miroslav Tadic prvu jutarnju kafu u petak popio je u rodnoj kuci u Šamcu/Bosanskom Šamcu sa Simom Zaricem, s kojim je u Hagu neko vrijeme izdržavao kaznu.
Tadic, koji se dobrovoljno predao Haškom tribunalu 14. februara 1998. godine, u zatvoru je proveo pet godina i cetiri mjeseca i nakon izdržane dvije trecine kazne zatvora stigao je u cetvrtak u rodni grad.
Najteži dani u njegovom životu su, kaže, oni provedeni u Ševeningenu od 14. februara 1998. godine do 3. novembra 2004.
Za njega je, kaže, sve što je u vezi sa Haškim sudom nepravda. Sudsko vijece Haškog tribunala osudilo ga je na osam godina zatvora pod optužbom da je za vrijeme rata pocinio zlocin nad stanovništvom nesrpske nacionalnosti.
"Svi moji navodni zlocini su bez osnove", tvrdi Tadic.
Nerado razmišlja o danima provedenim u Ševeningenu i, iako je srecan što je ponovo na slobodi, sa sjetom se sjeca onih koji su tamo ostali.
Najviše vremena proveo je sa zatvorenicima sa istog sprata. Iako ne želi nikoga posebno da izdvaja, jer smatra da su "tamo svi isti", kaže da je vidao i Slobodana Miloševica, Nikolu Šainovica i Momcila Krajišnika sa kojim se u srijedu navece i pozdravio. "U Hagu su svi isti. I predsjednik se spusti na nivo obicnog covjeka. Svi su tamo bliski, a da bi lakše podnijeli zajednicku muku dane provode igrajuci odbojku, šah, domine, a ponekad se i zapjeva. Posebno kada neko od pritvorenika napušta Ševeningen, bez obzira da li se radi o Srbinu, Hrvatu ili Bošnjaku", prica Tadic.
Boli ga, kako istice, nepravedan odnos Tužilaštva koje nakon svega tvrdi da on nije imao korektan odnos sa tužiocima, a jedan je "od prvih Srba koji se dobrovoljno predao Hagu". Pritvorenici se, kaže, teško navikavaju na hranu, ali dodaje da se u Hagu ne umire od gladi, vec od tuge i nepravde.
"Za ljude sa prostora eks-Jugoslavije neobicno je kada dobijete breskvu u sosu sa mesom, ali privikneš se vremenom i na hranu i na zatvor. Medutim, nikad se ne privikneš na nepravdu, jer ne umire se u Hagu od gladi, vec od tuge i nepravde. A tamo je nepravde na pretek", kaže on.
Istice da haški optuženici nisu zadovoljni odnosom vlasti prema njima.
"Najzapostavljeniji su Srbi iz RS u svakom pogledu. Svi su nas po jednom obišli i izobecavali brda i doline i nikad se više nisu pojavili", kazao je on."
-Autor teksta je Grga Abramovic, nadamo se da nece imati nista protiv sto smo posudili
njegov rad na kojem mu toplo zahvaljujemo.
Postovani Grga, obzirom da nismo u mogucnosti ostvariti kontakt kako bismo dobili dozvolu za objavljivanje ovog teksta, ostavljamo ti mogucnost da nam javis ako nisi saglasan i tekst ce biti izbrisan. Isto tako, ako nemas nista protiv, pozivam te da nastavis tamo gdje si stao, jer stanje je sada mnogo drugacije i imalo bi se stosta reci..., kako bi povijest naseg opcinskog sredista bila kompletnija i jos ljepsa, i mozda sa jednim posebnim osvrtom na Hasic! J.V. 02.11.2004.
Slijedi tekst:
Prvi neimari Bosanskog Šamca imali su smisla za ljepotu i razvijenu ljubav prema vodi. Prve temelje ovom relativno novom naselju, na ovim prostorima, ugradili su u ravnidarskoj, pitomoj Posavini, u zagrljaju rijeka Save i Bosne. Tako je Bosanski Šamac nastao na vodi, svoju istoriju i sudbinu vezao za vodu. Sa njegove sjeverne strane, dužinom od oko 46 kilometara ove komune, rijeka Sava cini prirodnu granicu cija je funkcija u spajanju, a ne razdvajanju sa svijetom.
Rijeka Bosna, koja ce upravo ovdje dokrajciti svoj tok, nakon prohoda kroz krajeve kojima ce dati i svoje ime, utapa se u vode Save, sada više ne kao plaha, planinska, nego kao pitoma, smirena ravnicarska rijeka. Kao za oproštaj, pred svoj nestanak, Bosna podaruje desetine ostrva i sprudova, cineci tako svoje obale i korito nesvakidašnjim rezervatima raskošnog zelenila u cijim njedrima su našla utocište brojna jata raznovrsnih ptica. Zato su ove ade i obale, uz bogatstvo riba, tradicionalno stjecište lovaca, ribolovaca i ljubitelja prirode.
Bosanski Šamac nije slucajno nazvan ”vrata Bosne i Hercegovine“. Ovaj grad cini ulaz iz Srednje Evrope na ovaj dio Balkana. Smješten je na magistralnom putu Opuzen — Šamac i osnovnoj željeznickoj saobracajnici Bosne i Hercegovine. Udaljen je samo 14 kilometara od savremenog puta ”Bratstvo-Jedinstvo“ koji povezuje Zagreb i Beograd, odnosno sjeverozapadne i jugoistocne granice Jugoslavije.
Izgradnjom kanala Bosanski Šamac — Vukovar, u dušini od 60,8 kilometara, sastavice se vode Save i Dunava, i na taj nacin skratiti sadašnji vodeni put za nepunih 400 kilometara. šta ce to znaditi za Šamac nije teško pretpostoviti. Zato samo da kažemo da ce tada ovai gradic, na obalama rijeka, prvi put u svojoj istoriji doživjeti sve blagodati svog izuzetnog geografskog poIožaja.
KAZIVANJA ISTORIJE
Bosanski Šamac spominje se prvi put 1725. godine, kao Lukacev šanac. Od 1718. do 1739. godine pripadao je austrijskoi carevini. Kao gradsko naselje razvija se od 1863. godine, kada su se u njemu naselili Muslimani, koji su doselili iz Srbije. Nacrt za izgradnju Bosanskog Šamca dao je Salih Efendija Muvekit, a prvi urbanisticki plan djelo je francuskih arhitekata.
U to doba, ovo novo naselje, dobija me Gornja Azizija (Aziziei Bela), po sultanu Azizu, i taj službeni naziv Šamac nosi sve do 1878. godine. Od tada Šamac pripada turskoj vlasti.
Prema nekim pismenim dokumentima Šamac je do 1880. godine bio ispostava sreza Orašje, koje se zvalo Donja Azizija, a njegovim ukidanjem potpada pod srez Gradacac.
Pedantni hronicar zabilježio je da je godine 1879. današnji grad imao 242 kuce i 955 stanovnika. Februara 1883. godine grad dobija poštu i telegraf, a 1885. godine prvu osnovnu školu. Za razliku od drugih gradova i naselja u Bosni i Hercegovini, Šamac je dosta mlada gradska aglomeracija, jer kao grad formiran je tek u drugoj polovini XIX vijeka.
Današnji naziv Šamac dobija, najvjerojatnije od riješi ‘šanac’, što znaši kanal, jer prostor na kome je izgradžen današnji grad nasut je pijeskom i šljunkom prosjecno od 4 do 6 metara visine, što znaci da je Šamac izgraden na nekadašnjem mocvarnom zemIjištu, koje je bilo ugroženo stalnim poplavama rijeka Save i Bosne.
I danas, na nekadašnju sliku Šamca, podsjecaju ostaci velikih zemljišnih depresija, baruština i mocvara kao što su: Staraca, Žandrak, Sokoluša, Tišina i drugi. Sve ovo postaje jasnije kada se kaže da se današnji grad nalazi na nadmorskoj visint od svega 86 metara.
U Šamac su doselile porodice iz Beograda, Niša, Šapca i drugih mjesta. Bili su to uglavnom trgovci i zanatlije. Prema nekim predanjima, prije doseljavanja muslimana, u Šamcu je bilo nekoliko kuca u kojima su stanovali skeledžije i ribari, a ovdje je bio podignut jedan han i granicna karaula. Vec tada životne tokove ovom mjestu davala je skela, koja je imala znatan promet i razvijen obalski utovar. Državna vlast na karauli budno je pazila na granicni promet, naplacivala carinu i kasnije sagradila zgradu zvanu dumrukhana, koja je u ratovima srušena.
Godine 1866. podignuta je džamija koja je danas pod zaštitom države, kao vrijedan spomenik graditeljske djelatnosti tog perioda i najstariji je objekat kulturno-historijskog nasljedža u gradu.
Najstarija seoska naselja šamacke komune su Slatina, Crkvina, Obudovac, Kruškovo Polje i još neka. Prema nekim istorijskim dokumentima Slatina je nastala još u vrijeme rimske imperije, o cemu svjedoce i arheološke iskopine pronadene u ovom seIu na mjestu zvanom ”Okruglic“.
Zahvaljujuci svom izuzetnom položaju i plodnoj Posavini, Bosanski Šamac je gotovo od svog postanka predstavljao trgovacki oentar za sva okolna mjesta. Istoricar Milenko Filipovic zapisao je da je Šamac za vrijeme austro-ugarske vladavine održavao veoma žive trgovacke veze sa Beogradom, Osijekom i Trstom. On navodi da se preko šamca, rijekom Savom, izvozila suha šIjiva za Bec i druga evropska tržišta.
Prema podacima Zemaljske vlade Bosne i Hercegovine u 1896. godini, preko Bosanskog šamca, izvezeno je 164 vagona suhe šijive. Suha šljiva, iz ovih krajeva, stekla je veliku reputaciju. Izvozila se u mnoge zemlje Evrope, najviše u Njemacku, Englesku, Švajcarsku, Norvešku i Švedsku. Prema pisanju Filipovica, Šamac je bio poznat i kao mjesto preko koga je išao uvoz robe i snabdijevanje šireg podrucja.
U RATNOM VIHORU
Istorija Bosanskog Šamca bilježi, medutim, i mnoge tamne stranice .Život seljaka u staroj Jugoslaviji bio je izuzetno mukotrpan. Posebno je bila teška 1929. godina, zapamcena u ovom kraju kao gladna godina. Seljaci, da bi prešivjeli, morali su se zaduživati kod banaka i bogatih trgovaca, zelenaša. Svoje proizvode davali su u bescijenje. Živeci u takvim uslovima, a uz to još bez demokratskih prava, ljudi su u državnim bankama, bogatim trgovcima i korumpiranim cinovnicima vidjeli povampirene nekadašnje feudalne gospodare.
Ljude Posavine pritiskivalo je, uz to, još jedno veliko zlo. Ovaj kraj je, u tom vremenu, bio izložen stalnim poplavama, koje su narocito u nekim selima pricinjavale veliku štetu. Nije bilo zaštitnih nasipa. Stihija Save i Bosne ostavljala je cesto pustoš za sobom. Velika poplava u ovom kraju 1932. godine pricinila je takvu štetu da se ljudi iz sela Tišine, Grebnica, Bazika, Brvnika, a narocito u Domaijevcu, nisu mogli godinama ekonomski povratiti. Sve to stvaralo je i razvijalo bunt u narodu protiv kompromitiranih vlastodržaca.
Godine 1937. budi se svijest radnicke klase u Šamcu. Te godine, obalski radnici, nezadovoljni niskim zaradama, organizovali su štrajk koji je trajao osam dana. štrajk je poslodavcima i trgovcima žitarica, voca, gradevinskog materijala i drugih proizvoda, ukazao na snagu radnicke klase i pokazao da je došlo vrijeme da više ne mogu s radnicima postupati kao sa svojim slugama. Poslodavci, iznenadeni i zaplašeni ovim štrajkom, morali su da ustuknu. Bila je to prva pobjeda radnika u ovom kraju. .........................................
U NOVOJ JUGOSLAVIJI
Pocetak svog društvenog i privrednog preporoda Bosanski Šamac doživljava vec sa prvim danima slobode. Intenzivan razvoj pocinje narocito 1947. godine izgradnjom pruge Šamac—Sarajevo, velikim djelom mlade generacije Titove Jugoslavije, koja je za nepunu godinu dana izgradila 239 kilometara normalnog željeznickog kolosijeka. Izgradnja ove pruge, za šamacku komunu život znaci, njen prodor iz zaostalosti i siromaštva u život dostojan covjeka. Zato su šamšcani zahvalni svim njenim graditeljima što su omogucili covjeku ravne i pitome Posavine da u protekle tri decenije ostvari dostignuca koja su daleko veca od svega onoga što je Šamac u svojoj cjelokupnoj istoriji dostigao.
Na ovoj pruzi, i na drugim gradilištima širom naše zemlje, rodena je ideja o susretima mladih iz 16 gradova iz svih naših republika i pokrajina. Rodžena je ideja o smotri mladih, o manifestaciji ”Bratstvo-Jedinstvo“, ciji je ucesnik i Bosanski Šamac.
U opštini Bosanski Šamac živi danas oko 33.000 stanovnika na 218 kvadratnih kilometara. U samom gradu živi 5.500 stanovnika. Podrucje komune ima danas 26 naseljenih mjesta, od kojih 22 imaju status sela. Sva su sela lijepo ušorena, a broj stanovnika u seoskim naseljima krece se od 900 do 4.000.
Od ukupnog broja stanovnika u društvenom sektoru zaposleno je 4.148 ili 12,6%.
Privreda komune ostvarila je u 1975. godini društveni proizvod u vrijednosti 388.616.000 din. Fizicki obim proizvodnje u industriji raste, posljednjih godina, po stopi preko 20%, a u poljoprivredi za oko 6%. Nacionalni dohodak dostigao je iznos od 10.320 dinara po glavi stanovnika. Budžetska potrošnja iz godine u godinu bilježi znatan porast i procentualno je iznad prosjeka u SR B i H. Današnju strukturu privrede cine tekstilna industrija, drvna, poljoprivreda i proizvodnja bojlera. Od ukupno obradivih površina zemljišta u komuni, 14% pripada društvenom sektoru proizvodnje, a prosjek individualnog domacinstva iznosi 2,7 hektara.
Vece radne organizacije u komuni su: Industrija trikotaze ”Mladost“ sa 650 zaposlenih radnika, Industrija namještaja ”Buducnost“ sa 500 zaposlenih radnika, Industrija konfekcije ”TekstilIac“ - 410 zaposlenih, Poljoprivredni kombinat — preko 300 zaposlenih, Montažno i uslužno preduzece ”11. april“ — 200 zaposlenih, Industrija pletenog namještaja ”Šamac“ — 146 zaposlenih, Industrija užarije i kanapa — 110 radnika, Transportno preduzece ”Transservis Šamac“ — preko 90 zaposlenih i drugi. Na privremenom radu u inostranstvu zapisleno je 2.984 radnika, uglavnom nekvalificirane radne snage. U oblasti licnog rada radi preko 600 radnika što danas, u odnosu na broj stanovnika komune, cini dosta visok procenat. U posijednje vrijeme ova aktivnost je narocito vidna. Znatan broj gradana, posebno radnika povratnika iz inostranstva, ulaže svoje uštedevine za otvaranje vlastitih zanatskih i drugih radnji.
Šamacka opština ima dugu tradiciju u izradi predmeta kucne radinosti. Tako danas preko 1.420 domacinstava obezbeduje dopunska sredstva radeci kod svojih kuca na ”sic“. Posebno je razvijeno korparstvo (izrada raznih predmeta od pruca i bambusa). Ovi proizvodi izvoze se uglavnom na zapadno tržište. Tako, u 1975. godini, izvezeno je ovih proizvoda u vrijednosti od preko 20,000.000 dinara.
20 godina unazad u Opštini je bilo zaposleno samo 1.000 radnika, a od ukupnog broja stanovnika, 85% bavilo se poljoprivrednom proizvodnjom. Danas se poljoprivrednom proizvodnjom bavi 61%. Nacionalni dohodak 1955. godine iznosio je 500.— dinara, a danas 10.320.— dinara. Tada šamacka komuna nije imala ni jednu osmogodišnju školu, osim niže gimnazije u gradu, a od srednjih škola nije bilo ni rijeci. Današnje tvornice izrasle su na ledinama. Pocelo se u starim magacinima, na starim mašinama i golim rukama, bez strucnjaka i tradicije. Današnje fabrike rodene su od prvih zadruga zanatlija, obucara, krojaca, stolara. Danas su to savremene fabrike koje zapošljavaju po 300, 400, 500 i 700 radnika. U njima danas rade mladi judi rodeni u slobodnoj zemlji, ljudi koji samostalno odlucuju o svojoj sudbini i sudbini svoje fabrike. Njihovi proizvodi su poznati ne samo u našoj zemlji, nego i u mnogim zemljama Istoka i Zapada, a pojedine fabrike izvoze i preko 80% ukupne proizvodnje na inostrano tržište. U poslijeratnom razvoju, do danas, izgradeno je preko 80% novih kuca u selima. Prije 14 godina i posljedjne selo ove komune dobilo je elektricno svjetlo, a u preko 93% domacinstava, umjesto petrolejke, svijetle sijalice. što je najvažnije, i što je najvece bogatstvo posljeratnog razvoja, jeste da komuna ima sasvim novog covjeka. Covjeka koji se u potpunosti izmijenio i koji prihvata bezrezervno sva naucna, tehnicka i društvena dostignuca i stavlja ih sebi u službu. Danas domacinstva raspolažu sa oko 2.600 televizora i preko 4.000 radio-aparata. Komuna ima oko 1.000 putnickih automobila. U mnoga seoska domacinstva ušla su savremena tehnicka sredstva i oprema, cime je u potpunosti izbrisana razlika života izmedu sela i grada.
ZA JOŠ BRŽI RAZVOJ
Kada je rijec o današnjem selu onda je bitno istaknuti da vec danas komuna ima naprednog poljoprivrednog proizvodaca koji je u potpunosti savladao tehnologiju savremenog privredivanja. Tako, 95% zasijanih površina kukuruzom, sije se visokorodnom sortom hibrida, dok se polja pod pšenicom zasijavaju iskljucivo visokorodnim sortama. Bosanski Šamac ima izuzetno razvijenu veterinarsku službu sa 6 sektorskih veterinarskih ambulanti koje pokrivaju cijelo podrucje komune. U 1975. godini Poljoprivredni kombinat ”Posavina“ i Veterinarska stanica, zajedno sa individualnim poljoprivrednim proizvodacima, utovili su za tršište preko 5.000 junadi i teladi, 10.000 komada svinja i proizveli 3,000.000 litara mlijeka. Vrijednost robne proizvodnje, sa udruženim poljoprivrednim proizvodacima, u 1975. godini dostigao je iznos od 100,000.000 dinara.
Kada je rijec o razvoju poljoprivrede sela, nužno je istaknuti da je posljednjih godina SR Bosna i Hercegovina uložila, za izgradnju objekata za odbranu od poplava, preko 80,000.000 dinara. Izgradena je crpna stanica u Domaljevcu, Istocni i Zapadni kanal, parapetni zid u Grebnicama, a u izgradnji je i sabirni kanal. Time je vjekovna želja posavskih seljaka u Socijalistickoj Jugoslaviji postala stvarnost. Izgradeni objekti, za zaštitu od poplava, stvorili su neslucene mogucnosti još bržeg razvoja poljoprivrede i sela i još intenzivnije poljoprivredne proizvodnje.U prvom redu, nastavice se još masovnije udruživanje poljoprivrednih proizvodaca sa društvenim sektorom. U tom pogledu stvorena je znatna materijalna baza. Samo u prošloj godini izgradena su na selu 442 gospodarska objekta, a danas individualni sektor raspolaže sa 232 traktora i desetinama prikljucnih mašina.
Opština Bosanski Šamac ima 26 mjesnih zajednica i svaka ima društvene prostorije sa televizorom, dnevnom i drugom štampom. Na podrucju opštine nalazi se pet punih osmogodišnjih škoia i 13 cetvororazrednih. Obuhvat djece osmogodišnjim školovanjem prelazi procenat od 90%. U gradu je sagraden savremen školski centar sa pet srednjih škola, koje danas pohada 1.100 ucenika Posavine i Slavonije. Na višim i visokim školama i fakultetima, u republiškim centrima, studira 323 studenata i svi imaju kredit.
U završnoj fazi nalazi se i izgradnja djecijeg obdaništa površine 1.100 m2. Nepismenost je skoro iskorijenjena. Narodna biblioteka raspolaže sa fondom od oko 18.000 knjiga.
U oblasti zdravstva i zdravstvene zaštite stanovništva danas se brine 184 zaposlena radnika u Domu zdravlja i pet sektorskih ambulanti. U zdravstvu radi 25 Ijekara specijalista, stomatologa i farmaceuta. Bolnica za TBC pluca i Interno odjeljenje raspolaše sa 202 kreveta. Prije dvije godine sagradena je nova zgrada Doma zdravlja površine 1.700 m2 i opremljena je savremenom opremom. Uz pomoc Republike, posvecuje se veIika briga za borbu protiv endemske nefropatije. Izgraden je projekat za izgradnju opštinskog regionalnog vodovoda za podrucje 13 mjesnih zajednica.
U poslednje vrijeme vodi se i veca briga za izgradnju društvenih stanova. U prošloj godini završeno je, odnosno izgradeno,40 stanova. Društveni stambeni fond broji 572 stambene jedinice.
U oblasti saobracaja postignuti su takoder znacajni rezultati. Posijednjih godina, sopstvenim sredstvima, i uz pomoc Republike, preko 95% puteva I, Il, III reda je asfaltirano. Za ove, druge investicije, radni ljudi ove komune izdvajaju ogromna sredstva. U svim mjesnim zajednicama zaveden je samodoprinos, na koji se nacin prikupi preko 7,000.000 dinara godišnje.
Srednjorocnim planom razvoja opštine za period 1976-1980. godina zacrtano je da se uloži maksimum napora za još brži ekonomski i kulturni razvoj komune. U prvom redu, sva nastojanja usredsredice se za izmjenu postojece strukture privrede. Tome posebno treba da pridonese izgradnja pristaništa i luke na rijeci Savi u Bosanskom šamcu, izgradnja fabrike gotovih jela, maksimalna finalizacija poljoprivrednih proizvoda na bazi mesa, povrca, mlijeka i kukuruza. Predvideno je i podizanje staklenika, površine od 3 hektara, u selu Domaljevc za proizvodnju ranog povrca. Tako ce se najzad poceti koristiti bušotina tople vode cija toplota iznosi oko 87°C. Posebno srednjorocnim planom je zacrtano korištenje prirodnih resursa kojima je bogata ova komuna, kao što su pijesak i šljunak. Na tom planu vec se umnogome radi........... GRGA ABRAMOVIC
(pojedini dijelovi originalnog teksta su izuzeti)
Narednih nekoliko 'saljivih dosjetki', ostao sam duzan Marku P. jos od 11.6.05.
Nadam se da Marko zna razloge tomu, te da ce ih uzeti u obzir...
JESEN
Bolnicari u ludnici prije vecere shvatili da su se bolesnici popeli na
drvece pred bolnicom. Da bi ih nagovorili da sidju, jedan se ljekar dosjeti i
kaže: "JESEN" .
Vecina njih popada sa drveca, ali ih nekoliko još uvijek ostane gore.
Pita doktor: "A šta je sa vama?"
"Mi smo crnogorica!"
TABLETE U VODI
-Zašto plavuša baca tablete u vodu?
Zato što na njima piše Pliva.
PREPIRKA
Rugalo se ždrijebe teletu: Majka ti je obicna kravetina, a moja rasna
kobila".Tele zaplace, otrci majci i požali joj se. Krava ga utješi te mu
rece :"Vrati se ždrijebetu pa mu kaži da je njegov otac obican konj, a tvoj
gospodin veterinar"
ZRCALO
Šta se dogodi kad se plavuša zaleti u plavušu?
Pukne zrcalo!
HAJDUK PRVI
PAPA IVAN PAVAO DRUGI
BENEDIKT XVI
DINAMO XVII
ARHITEKTA: Kaze se za tipa koji nije bio dovoljno musko da bi bio
inzinjer, ni dovoljno peder da bi bio dizajner,
BANKAR: To je tip koji ti pozajmi svoj kisobran kada je suncan dan i
trazi ga nazad kad pocne da pada kisa,
IZVIDJAC: Djecak obucen kao kreten kome komanduje kreten obucen kao
djecak,
INTELEKTUALAC: Individua koja posjeduje kapacitet da razmislja duze od
dva sata o necemu sto nije sex,
PROGRAMER: To je onaj koji ti rijessi problem koji nisi znao da imass,
i to na nachin koji ne razumess,
PSIHOLOG: To je onaj koji gleda sve ostale kada neka zgodna zena udje u
prostoriju,
KONSULTANT: To je onaj koji ti skine sat sa ruke, kaze ti koliko je sati i
to ti naplati,
DIPLOMATA: To je onaj koji ti kaze da ides do djavola na takav nacin da
jedva cekas da pocne putovanje,
EKONOMISTA: To je strucnjak koji ce znati sutra zasto se ono sto je
predvidio juce nije dogodilo danas,
STATISICAR: To je onaj koji je dobar sa brojevima ali posjeduje dovoljno
jaku licnost da ne bi bio inzinjer,
KVANTNI FIZICAR: To je slijep covjek u mracnoj sobi, koji trazi crnu
macku koja nije tamo,
TIMSKI RAD: Moguccost da se krivica prebaci na drugog,
FUDBAL: To je ono zasto se uda svaka zena ni ne znajuci,
NESTRPLJIVOST: cekati uzurbano,
INFLACIJA: Morati zivjeti placajuci cijene sledece godine platom iz
predhodne,
LJUBAV: Rijec od pet slova, dva samoglasnika, tri suglasnika i dva idiota,
MONOGRAM: Ograniceni poligram,
HARDWARE: Dio kompjutera koji prima udarce kad se zakoci software.
Josip E. je predlozio da se unesu i nesto veseliji sadrzaji na stranicu.
Marko P. nije cekao dugo i evo sto nam je poslao:
Josipe, posto nam nedostaje malo smijeha i sala predlazem da napravis i
jednu veselu stranu i u to ime saljem ti par sala koje mi trenutno padaju na
pamet:
1. Puz
Idu dva Crnogorca putem, kad odjedanput jedan se okrene izvadi pistolj i
ubije puza uz put. -Sta ucini, zasto ubi zivotinju? -Suti, prati me od Cetinja!!
2.Kartasi
Karta Mujo poker sa svojim jaranima u dnevnoj sobi, kad nakon nekog vremena
drekne Fati. -Fatooo, ajd skuhaj kavu, dobio sam te natrag.
3.Vojincki
Poslali Muju da ispita stanje na drugoj strani mosta. I Mujo se trceci vraca i vice:
-"Tenkovi mogu, al pjesadija nikako!" -"Ajd, ne pricaj gluposti.
Ako mogu tenkovi, onda sigurno moze i pjesadija."
-"Ma, bolan, da vidis kakvi je vucjak na kraju mosta..."
4.Prigodni
Pricaju dvije purice (curke) o religioznim temama.
Kaze jedna: "Vjerujes li ti u zivot poslije Bozica"
--------------------------------------------------------------------------
Umrla Mujina zena pa on ode u urednistvo lokalmih novina kako bi objavio
osmrtnicu.
No, ondje na zidu stoji natpis: "Oglasi do pet rijeci bezplatni".
-Sto cemo upisati u oglas? upita sluzbenik Muju.
-Umrla Fata. Je li to dobro?
- Ma , bolan, pa imas jos tri rijeci bezplatno.
-Dobro, onda pisi:"Umrla Fata. Prodajem golf dizel."
-------------------------------------------------------------------------------------------
Muz pece jaje na oko, kad u kuhinju ude njegova zena i poce vikati:
- Pazi! Pazi! Nema ulja! Trebas doliti ulja! Zagorjet ce ti! Pazi! Okreni
ga! Okreni ga! Ma daj, okreni ga! Pazi! Kako si nespretan! Ulje ce ti
isteci! Sol! Ne zaboravi dodati soli!.
Muz, kojem su zivci vec bili pri kraju, povice;
- Kog vraga se deres?! Zar mislis kako ni jaje na oko ne znam pripremiti?!
A zena ce mirno odgovoriti:
- To radim zbog toga da vidis kako se osjecam kad ti sjedis u autu pored
mene dok ja vozim!
--------------------------------------------------------------------------------------------------
Ugleda Mujo Sulju kako zurno koraca ulicom.
- Gdje ces, Suljo? - upita ga.
- Idem u apoteku da mi dadnu nesto za glavu! - odgovori Suljo.
- I sta mislis, koliko ces dobiti za nju?
---------------------------------------------------------------------------------------------------
Nisam bas za viceve ali mozda je ovo nacin da se i drugi jave da bi se
pokrenuli i da bi nas sto vise ucestvovalo u kreiranju i pisanju. Moramo
pronaci nacina da se sto vise Hasicana javlja i pise tako da obogatimo nase
stranice. Marko SA
-----------------------
-Sto je malo, bijelo i leti? -Muha u gipsu !
Zašto pijetao rano pjeva? Kada ustanu kokoske ne smije pisnuti.
Haso govori svojoj zeni: -Mora da sam bio potpuni idiot kada sam te ozenio.
-Imas pravo, a ja opet toliko zaljubljena da to nisam primijetila.
Sta dobijamo ukrštanjem stonoge i papagaja? - Voki-toki.
Uciteljica pita ucenike da joj kazu recenicu u kojoj se spominje gorila. I
javi se Perica: - Ja i moji roditelji smo gledali film dok je gorila svijeca.
-Kupio Mujo konja i privezao ga u dvoristu.
Iz kuce donio stolac pa se penje i pokusava uzjasiti, ali stalno pada.
Gleda ta fata s prozora pa dovikne muzu:
- E, moj Mujo! Lijepo sam ti rekla da ne kupujes veceg konja od sebe.
Marko Pejic, 08.02.200
-------------------------------------------------------------------------------------------------------
Uputila se ekipa iz Zagreba prema jednom selu u Bosni jer su culi da u tom selu zivi najstariji covjek iz bivse Jugoslavije. U autu su bili novinar i reporter ...
Stigli su do jednog sela na brdu i spaze jednog starog,jedva hoda.
Oni stanu kod njega,pozdrave ga i pitaju koliko ima godina?
On im odgovori:Stotinu!
Novinar doslovice sve zapisuje!
Zatim ga pitaju da im otkrije recept zu tako duboku starost.
On odgovara: ujutro-mlijeko,na podne-mlijeko,navece-mlijeko!
Oni mu se zahvale i odu dalje.
Kasnije spaze jos jednog koji je djelovao jos starije.
Stanu i pored njega,pozdrave ga i pitaju sve kao i prvog,samo sto je on odgovorio:
ujuro med,napodne-med,navece-med!
Oni se i njemu zahvale i odvezu se dalje.
Voze se oni tako kad spaze jednu spodobu, jedva se vuce cestom, i oni ubjedjeni da je on pravi, stanu kraj njega, pozdrave ga i pitaju za recept za duboku starost?
On im odgovara: ujutro-zena, napodne-zena, navece-zena!
Novinar sve zapise, zahvale se i odu,
kad se jedan od njih sjeti da ga nisu pitali koliko mu je godina.
Okrenu auto i vrate se nazad i upitaju ga:
Oprostite,zaboravili smo vas pitati koliko imate godina?
On im onako drhtavim glasom odgovori: PEDESET I PET!
Evo i jednog soferskog, posto sam i ja nekada bio sofer!
Vozili Huso i Haso veliki kamion,hladnjacu!
isli su tako na daleki put i kad su bili pred ciljem stignu do jednog mosta-podvoznjaka ispod kojega hladnjaca nije mogla proci-Fali samo par milimetara.
Sta ce oni, razmisle i Haso kao iz topa kaze:
Cuj Huso, idemo na kamion i iskrbajmo malter sa cekicem i stemaljzom.
Tako oni i pocnu da cekicaju i nakon pola sata naidje neki cicica koji je bio znatizeljan i upita ih: Decki,sto to radite?
Huso,onako umoran kaze daj ostavi nas na miru, ionako imamao pun nos ovoga:
Ali cicica je bio uporan pa pita jos jednom: Decki o cemu se radi? Mozda mogu pomoci.
Nato ce mu Huso: Dobro kad si uporan, trebamo proci ispod mosta ali fali nam dlakica (par milimetara)
Cicica im odmah odgovori: Ispusite malo gume, prodjite isod mosta i onda ih opet napirite i stvar je rijesena.
Huso i Haso malo razmisle,odmahnu rukom i kazu: Hej cica ti stvarno nemas pojma!
Ne fali nama par milimetara dole nego gore!
I evo jos jednog, pomalo "problematicnog" i dosta za danas:
Primjeti Huso da mu sa Fatom nesto nije u redu kad spavaju, kad se s......!
Pretiha je,nije vise ko prije. Upita on Fatu: Fato sta je sa tobom,sta nije u redu?
Fata mu odgovara: Huso, nije do mene!
Slijedecu noc se Huso jos vise potrudi ali opet nista -Fata tiha.
Pozali se on tako jednom prijatelju kako nesto ne funkcionira i da je Fata pretiha,
Prijatelj mu kaze: Huso, ne budi lud, plati jednog crnca (imas ih na pretek od unprofora)
da stoji kraj Fate i mase lepezom, pa ces imat sta cuti.
Tako Huso i uradi. Plati crncu 100 maraka,
da mu lepezu i postavi ga pored Fate da mase.
Huso uhvati Fatu a ono ni tona, nista.
Zagalami on na crnca, da mase malo brze, jer je, misli on, crnac prespor.
Uhvati on Fatu ponovo, nista-opet pretiha!
On onako ljut, zagalami na crnca i kaze mu: Daj meni tu lepezu da ti pokazem kako se mase a ti idi na moje mjesto.
I tako zamjenu se oni za mjesta, Huso pocne da mase ko lud,
crnac pritisne Fatu, ona zaurlice, vristi...
Kad ce ti Huso, onako ponosno, kaze ameru, crncu:
Jel vidis kako se mase! Pozdrav od Caneta!
---------------------------------------------------------------------------------
Postrojili krticu pred streljacki vod, a komandir voda je pita:
- Na koji nacin zelite da umrete - Pokopajte me zivu!- odgovori krtica.
Pita Mujo Hasu:
- Haso, sta bi ti napravio da slomis nogu na dva mjesta? - Ne bi isao na ta mjesta.
Zali se Mujo policajcu:
- Sa krova mi je neko bacio kutiju na glavu!
- Sta je bilo u njoj?
- Nista! - odgovori Mujo.
-A u kutiji?
Prica Mujo sa Hasom:
- Joj ponovo mi se ide u Ameriku! - A kad si to bio u Americi?
Ma nisam, nego mi se i juce islo.
MARKO P.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------
Parlament FBiH
Mirsad Hasanic uznemirio je politicke i druge duhove,
ne samo u BiH, svojim amandmanom na obiteljski zakon FBiH,
kojim ni se legalizirala bigamija i poligamija.
Pa su u usta neduznog Muje stavili ovaj vic:
-Mujo, kako se zove brak muškarca s dvije zene?
-BIGAMIJA.
-A brak muškarca sa tri i više zena?
-POLIGAMIJA.
- A brak muskarca s jednom zenom?
- MONOTONIJA - znalacki odgovori Mujo.
BIH NEODRZIVA BEZ - STRANKINJA
Razgovaraju clanovi Predsjednistva BiH.
Jedan od njih rece:
- U jednoj americkoj studiji stoji kako je
ovakva BiH neodrziva bez STRANACA.
- Ako mladi nastave napustati BiH
ovakvim tempom, bit ce neodrziva i bez
- STRANKINJA - dopuni americku studiju
srpski clan Predsjednistva Dobroslav Paravac.
MALI OGLAS
Mijenjam zdravstvenu knjizicu za stednu.
Šifra:
Zdravlje je najvece bogastvo.
KLETVE
Kako se kunu gradjani BiH?
- Onaj koji mjesecno zaradjuje 500km kune se -kruha mi,
a oni sa primanjima od 800km - poštenja mi.
- No, gradjani BiH, koji mjesecno zaradjuju dvije, tri i vise tisuca Km
kazu: dabogda se ne pomakao s ovog mjesta.
ZENE I URAGAN
- Zasto uragane nazivaju zenskim imenima?
- Zato sto dodju topli i blagi, a onda ostanes bez kuce i auta.
KUJE
Muz se zbog veliki radnih obaveza kasno vratio doma.
Nakon sto mu je supruga ocitala bukvicu, promrlja:
- Zeljezo se kuje dok je vruce, a zene SU KUJE dok su vruce!
TUZIBABA
Muz rece supruzi:
- Jedan od stanara nase zgrade, kad god me sretne,
obrati mi se rijecima: Pozdravljam muza moje ljubavnice!
- Ma ignoriraj provokatora - osavjetova ga supruga.
Sutra se ponovo sretnu, a susjed mu viknu: Tuzibabo!
ZENU PRETVORITI U ZMIJU
Pitali poznatog madjionicara kako zenu pretvoriti u zmiju,
a on ih pouci: - Jednoistavno, ozenis je! M.P.
----------------------------------------------------------------------------
Ucitelj: Ko zna jednu narodnu poslovicu?
Perica: Ko rano rani dve srece grabi. - Znas li jos koju? pita ucitelj.
- Znam: Pametnom je i jedna dosta!
Gledaju Suljo i Mujo seksi film, pa ce Suljo:" Mujo, dize li ti se?"
Mujo:" Normalno da mi se dize"
Suljo:" E ajde onda ustani donesi nam dvije pive"
Idu dva krastavca ulicom i vide teglu kad ce ti jedan:"Bjez´mo eto racije"
ps. Nova stranica www.hasic.dk je super nastavite tako!!!!!!
Pozdrav od Danijela Kovac-Petric
----------------------------------------------------------------------------
Znas da si Bosanac kad:
- Tvoja porodica ima rucni mlin za kavu
- Skidas cipele kad ulazis u kucu, a svako od porodice ima svoje papuce
( plus koje vise pride)
- Komsije ti svaki dan na kavu nepozvani dodju
- Stari ti nosi pidjamu na ccize
- Dan ti poccinje sa fildjanom kave i cigarom
- Imass 17 suglasnika i 2 samoglasnika u prezimenu
- Tvoja mama ili nana nemogu shvatiti cinjenicu da nisi gladan jer onda
misle da si bolestan
- Imas "pitu" za veceru najmanje 4-dana sedmicno
- Imas "sarmu" za rucak najmanje tri dana
- Kad napunis 5 godina, stari te salje po "Drinu" i "Sarajevsko"
- Ne pricas sa rodjakom koji navija za "FK Sarajevo"
- Nana insistira da pojedes nesto na kasiku bar jednom sedmicno
- Stara ti ponavlja da ce te ubiti promaja
- Star ti kaze da ne sjedis na betonu otice ti jajnici
- Stara ce ti reci da nosis potkosulju svjedno kolika je temperatura
vani
- Stara ce ti reci da ne sjedis blizu TV-a, i da ne koristis mobitel jer
ces fasovati tumor na mozgu
- Stara ce ti reci da ces se razboljeti pijes li hladnu vodu
- Trpas potkosulju u gace
- Roditelji se "ibrete" ako se kupas svaki dan
- Roditelji ti govore da su tebe i tvoju sestru imali vec u tvojim godinama
- Nekoliko dana za tebe je sedmica i vise
- Na zidovima ti gobleni, a na svakom dijeli namjestaja imass po komad
"heklanog" ukljucujuci i TV
- Roditelji ti spremaju zimnicu svakog septembra
- Znas procijeniti koje je pravo suho meso
-Majka ti prijeti "Samo cekaj dok ti se stari vrati kuci"
-Vodis komplet porodicu u Neum
-Vozas Golfa dvojku
-Trebao si igrat u Zelji ili Sarajevu ali te j....babin sin
- Za koga ti stari navija navijas i ti
-Uzimas taksi bilo gdje da krenes
- Vecina recenica pocinje sa" j... ga", "majke mi" o "nisam ja"
- Tvoj mladji rodjak ne zna sta znaci "Tite mi"
- Veze nemas sta znaci rijec "ba" ali je stalno izgovaras
-Ti si jedini koji shvaccass viceve o Muji i Sulji
- Znas cijeli scenario filma "Valter brani Sarajevo" napamet (Gledaj
lafcino..Vidis ga)
- Znas napamet pjesmu "Zenica blues" i "Nedelja kada je otisao Hase"
- Mrzis svog rodjaka koji je pobjegao "vani" s Unproforom
- Majka ti pravi kolace od secera, ulja, jaja i brasna i zove ga "ratni
kolac"
- Baklavu jedes dva puta godisnje
- Cevapi su ti preko glave
- Vrijeme je podijeljeno na "prije" i "poslije" rata
- Tvoj otac uporno tvrdi kako su svi politicari lopovi i kriminalci
- Imas najmanje jednog najboljeg prijatelja koji je otisao na njihovu
stranu i nemozes nikako da vjerujess da je to tako
- Tvoji stari prijatelji iz srednje sskole zive u Norveskoj, Danskoj, USA
Juznoj Afriki, Maleziji
- Ne zelis da pricass o ratu nikome, ali to je jedina prica koju
pricas sa svojim zemljacima
- Imas najmanje tri pasossa i u posljednjih 12 godina zivio si u najmanje
cetiri drzave. 24.05.2005. Marko Pejic
U KUHINJI
-Mama, mama da li limun ima kljun?
- Nema sine!
- A joj, znaci da sam ocijedio kanarinca.!
NA DRVETU
-Sta je to, tešško 100 kg, a zimi grije, a ljeti visi na drvetu?
-Pojmam nemam.
- Pec.
- Kako pec visi na drvetu?
- A sta je tebe briga gdje ja drzzim pec ljeti.
U APOTECI
Jedna gospodja dodje u apoteku i trazi arsenik. Apotekar ce: Buduci da se
radi o jakom otrovu, moram vas pitati za sto vam je potreban?
- Zelim otrovati muzza!
- Zao mi je, ali u tom slucaju vam ga ne mogu dati.
Gospodja otvori torbicu iz nje izvadi fotografiju na kojoj se vidi njen muz
i apotekarova zena kako vode ljubav.
- Oprostite gospodjo, nisam znao da imate recept.
YUGO
- Kako postici da Yugo bude brzi?
Pozoves slep-sluzbu.
- Kako se zove dio u Yugi koji u nesreci ublazuje udare?
Putnici.
- Kaze covjek majstoru; "Zamijenijo bi radkapu na Yugi".
Majstor kaze:"Meni se taj dio cini sasvim potreban".
- Kako da Yugo postigne brzinu veccu od 100 na sat?
Gurnete ga preko litice.
- Kako Yugi udvostruciti vrijednost?
Tako da natocis benzina.
zasto Yugo ima grijac straznjeg stakla?
Da se zimi ne smrznu ruke onih koji ga guraju.
- Koja je razlika izmedju Yuge i kolica za samoposluzivanje?
Kolica mozes puno dulje gurati.
- Sta pise na stranicama 4 i 5 servisne knjizice?
Vozni red autobusa.
Zasto vozaci Yuge nemaju auto-karte?
Tamo gdje mogu doci nece se izgubiti.
Marko Pejic, 31.05.2005
Ma znao sam da svaki covjek u sebi nosi neslucene ljepote;
duboke tajne i potrebu da se one nekome kazu.
I zato je uvijek lijepo kada se podijele s nekim;
biva to melem na nase rane, jer ko moze reci da
ne prozivljavamo posebne i neobicne dane:
Puno je bilo boli, to je ostavilo traga i zato budimo blizu, pri ruci, jer...
Hvala ti Katice!
CEZNJA
Cesto uhvatim sebe
kako zbunjena pogleda zurim u daljinu.
I tada, pod pritiskom neke nepoznate sile,
moji kapci se umorno spuste.
Zamagljene slike redaju se jedna za drugom.
Krivudava cesta,
nejednake kuce poredane u nizu,
visoki jablan,
lipa raskosne krosnje,
radostan osmijeh veoma drage prijateljice,
zamisljen pogled vec dugo nevidjenog prijatelja.
Odjednom jace zakuca srce,
u dusi osjetim nemir i toplinu suza na obrazima.
Nesvjesno nacinim korak,
jer noge bi krenule tamo gdje su jednom koracale.
I ja pozelim ponovo se diviti visini jablana,
uzivati u opojnom mirisu stare lipe.
Pozelim naci se u drustvu stare prijateljice
i prosetati se onom krivudavom cestom.
Jer tamo,
tamo je ostalo djetinjstvo,
bezbriznost zivota
i zauvijek jedan dio mene.
ŠKOLSKOM PRIJATELJU
I jutros su moje oci vlažne od suza,
školski prijatelju
jer i nocas sam sanjala rodni kraj
Sanjala sam plodna polja, zelene livade,
visoke hrastove šume
sanjala sam mnoga draga lica, cak i tebe,
školski prijatelju
Suza za suzom slijeva se niz lice
bijes se miješa sa tugom
bijes kad shvatih što si ucinio
školski prijatelju
Znaš li da je tvoj metak
usmrtio našeg zajednickog
školskog prijatelja
da je tvoja granata raznijela ruku
drugom prijatelju
da je tvoja postavljena mina
raznijela nogu trecem prijatelju
Znaš li koliko si zla pocinio
školski prijatelju
I suze teku, teku dalje
a ja se pitam:
Da li si paleci moje albume
našao i svoju sliku u njima
da li si trgajuci moje spomenare
naišao i na list s tvojim zapisom
Da li si bar tada osjetio stid
moj lažni školski prijatelju
I ja izgubih dom, prijatelje i poznanike
izgubih mnoge drage uspomene
i suncano jutro u rodnom kraju
Da, ja izgubih zaista mnogo
Ali ti izgubi još mnogo više
ti izgubi covjecnost,
moj školski prijatelju.
Za pjesme, Katica kaze: "Nastale su u Švicarskoj
prije 10 godina kada me hvatala nostalgija za našim rodnim krajem
i tuga i ogorcenost zbog svega što se dogodilo" 06.11.2004.
--------------------------------------------------------------------------------------------------
BOBA
HASIC ZOVE
Rasute kceri, rasuti sinovi
vratite se svome selu sto vas ceka
jos uvijek iste zore tamo svicu
ceka vas dom i postelja meka.
Mnogo je hladnih zima bez vas proslo
mnogo je ljeta susnih bez vas bilo.
Hasic vas trazi - Hasic vas zove:
Vratite se meni u moje krilo.
Da kao nekad zenimo sinove
da kao nekad udajemo kceri
pa Nedjeljom na misu idemo.
O vratite se, vratite se meni!
I dok je mene postojite vi
a dok je Vas postojim i ja
ne dajte nikom da nam zatre sjeme
jer mi smo jedno - Bog dragi to zna.
Zato se vratite
jer vas ja tu cekam
moje srce za vama strada i pati
vratite se meni jos godine ove
jer ja sam vas otac i vasa mati"
TEBI
Ja cinim preljub misleci na tebe
kazna me mozda stize vec iduceg casa
no, ja ne marim za sve kazne svjeta
kada mi se tobom dusa zatalasa.
Katkada pomislim na subotnje noci
dok su nam tijela bila jedno uz drugo
prstima si njeznim dirao mi grudi
poput zlatne pcele sto vec dugo iste
vrceve moje prepune peludi.
Eh, da sam mogla, da sam smjela tada
darovati ti sebe u punome sjaju
veceri neke kao sto je ova
85-te u mirisnom maju.
Sjetis li se kadgod nasih dana
sjetis li se subotnjeg zamora i smijeha
u Tisinskom domu vatrenog siza
a poslije toga laganog plesa?
Davno to je bilo, toga nema vise
rasulo se drustvo po cijelome svijetu
malo tko se javlja koji drzi vezu
mi smo kisne kapi u brisucem letu.
I ako nekada tvoje misli krenu
po dragom sjecanju sto proslost ga pise
ne trazi me u sokaku mome
jer tamo odavno mene nema vise.
NEDOSANJANI SAN
Hocu li te ikada zaboraviti moci
ili ces vjecno ostati moj nedosanjani san
sa ceznjom gledam u pisma i slike stare
i po ko zna koji puta tako docekujem dan.
O kako li si lijepa mladosti moja
i kako brizna tada sam bila
zivot me odnese na krilima vjetra
i daleko od svojih ja gnijezdo sam svila.
A zivot ide li ide, i godina jedna za drugom
i vec se u kosi ogleda inje i na licu pojavljuje
po koja bora, a ja te volim
istim onim zarom i pitam se
da li se san dosanjati mora, pa da se umre...?
O dodi opet u moj san
i zagrli me cvrsto kao nekad sto si
zaplovimo rijekom ljubavi i strasti
budi moja bujica sto pred sobom sve cisti i nosi.
Odnesi i mene u vrtloge strasti
tamo gdje sa tobom nikad nisam bila.
Pa ako se vec i umirati mora
ako je to moj nedosanjani san
pusti me jos jednom da budem tvoja vila
i daj da zadnji put popijem taj nektar
sa usana tvojih.
-----------------------------------------------------------------------------------------------------
Da li se neko sjeca Nike Dragicevic iz Hasica.
Roden je 1962 ili 1963 godine.
Imao je jednu sestru koja je udata u Kornicu.
Imao je i rodbine u Garevcu, Andrici. Ako znate nesto javite, hvala!
(tako nam je pisala Mari...)
Nisam potpuno siguran ali bojim se da ...,
Niko je imao sestru udatu u Kornicu, zvala se Jela.
Nisam siguran za godinu rodjenja, mislim da je rodjen 1963.
Jedan Niko iz Dragicevica je poginuo na putu nedaleko od Kornice,
sletio je s puta i udario u drvo, bojim se da je to bio Niko kojeg trazis,
ali jos jednom kazem, nisam potpuno siguran.... bilo je to 198... i neke !?
Zao mi je ali ...,
javi se opet ako zelis... Josip
(nakon sto je dobila jos nekoliko pisama da Niko nije vise s nama, Marin... je spoznala...)
napisao sam joj:
-Mozda mogu i pretpostaviti kako se osjecas, i sa´m sam isto dozivio, moja bivsa cura je tragicno zavrsila, a bilo bi tako lijepo sresti je ponovo i popricati malo, podsjetiti se na dane mladosti i lijepe trenutke... I dan danas kada odem u Bosnu odnesem joj na grob cvijece, barem jednom godisnje... Niko je bio fin momak, tih i skroman, sada se sjecam da sam mu bio i na sprovodu... I uvijek kada sam isao za Gradacac i Kornicu bacio bih pogled na ono drvo, da ga nije bilo i Niko bi danas bio s nama... No, zivot je takav!
Kako mi hasicani povremeno salju slike, nadam se da ce mi neko poslati i Nikinu, kada se to desi odmah cu ti je proslijedit...
Eto tako, Mari..., moglo bi se jos puno pisat, ali to nam nikada ne moze nadomjestiti drage ljude, ostaje praznina koju moramo nositi, spomen i sjecanje.... zivot ide dalje i treba ga zivjeti! Josip
ps. Ako zelis, mozemo i javno zamoliti da nam neko posalje njegovu sliku...
NIKI U SPOMEN
Skroman, poucen,njezan i mio
sjecam se takav je bio
ponekad sutljiv daleko u mislima
da li takav covjek postoji i ima.
Pogled koji je u daljini lutao
hiljadu puta me je upitao
dodi u Zagreb me posjeti
i ja cu ti burmu donijeti.
U Zagrebu je vojsku sluzio
kad je mogao mene je posjetio
cekala sam ga duga vremena
misleci u sebi da li sam spremna.
U Zagreb ga nisam posjetila
i tu su se nasa dva puta rastavila
daleko sam tada otisla
misleci da sam ga zaboravila.
Tri godine mog zivota sam mu dala
da ga vise vidjet necu nisam znala
NJegov osmijeh uvijek ce da me prati
i nezaboravna moja prva ljubav ostati.
Danas zivim udata i sretna zena
sjecajuci se na prosla vremena
dvadeset godina prode od tada
cesto pomislim na njega kao i sada.
MARI°°°
Eto toliko, bar malo sam vremena pomislila
iako su nekad daleko od nas,
mislim da je lijepo da ih nikad ne zaboravimo. Hvala ti za sve!
Otkrila si samo jedan mali djelicak sebe, lijep i bogat, poput atoma malen ali pun i sadrzajan... I to je ljepota koju je tesko naci i bogatstvo koje je tesko steci.
Lijepo je dati tako nesto lijepo i zato cemo, Niki u spomen, to i objavit! ...........
Hvala takodje!
Pozdravi za cijeli tvoju familiju i mozes se javiti kad god pozelis, ta i ti si sada "nasa"! Josip
4.3.2005
_______________________________________________
Ilija Pejic - Ruponja
Ilija Pejic - Ruponja, rodjak koji je svoj kratki životni vijek proveo na
relaciji Njemacka - Hasic. U Njemackoj je radio od ponedeljka do petka pa
požuri u Bosnu u rodni Hasic te i tamo radi, osim nedelje kada je za ekipu
"Stari" igrao najcešce desno krilo. Pa i nije se baš proslavio kao igrac ali
je bio dobar navijac. Volio je poigrati i "rauba", ma nešto ga je "bundava"
htjela (raub), a i karta. Nije ga samo karta htjela!
Uz karte bio je i veoma veliki radnik, nije bilo posla
kojeg nije htio i mogao raditi i to dobro. Sjecam ga se da je za
Božic kao vec oženjen dolazio na Badnji dan kod Strica i strine Slavice.
Nije bilo važno šta ce dobiti kao "polaznik" za poklon, vec da se popije
kava, poprica i to je to. I te godine su bile nekako drugacije. mnogo
veselije, biricetnije, ljepše...
Mi u porodici uvijek cemo se sjecati Ilije rodjaka sa kojim si
mogao popricati, pitati i nikada nebi prošao da se ne bi svratio. Njegova
obitelj je izgubila vrijednog domacina, a prijatelji, rodjaci i komšije
uvijek ce ga se rado sjecati.
Rado ga se sjecaju živi clanovi obitelji Mate Pejic – Strica
Marko Pejic, 03.07.2005
''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''
Javljam vam tuznu vijest da je nas Brale-Luka Misic umro u Petrinji 28.04 2005g.
Sahranjen je danas u HASICU. Markic... (30.04.2005.)
'''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''''
Hvala Marko na ovom tuznom obavjestenju, moram priznati da sam to upravo sada saznao.
Tuzan sam jer, eto, osipamo se polako, nestaju hasicani a i Hasic s njima;
jer kad god jedan od nas otidje, odlazi i mnostvo uspomena, sjecanja i neispricanih prica koje polako padaju u zaborav.
Malo mi je neobicno, ali Braleta sam sreo svaki put kad sam dolazio u H. Kostajnicu.
Za razliku od mnogih drugih, nije odvracao pogled na stranu, praveci se da me ne vidi, uvijek smo, onako 's nogu', razmijenili po koju, (rijec, mislim)....
Sjecam se da smo jednom prilikom pricali i o poljuljanim odnosima izmedju hasicana povratnika i hasickih kostajnicana: o neslozi medju nasim ljudima, zamjerenju i nepovjerenju, svadjama, pa cak i prijetnjama... Bio je zalostan, a i ja s njime...
I slijedeci put kada odem tamo tesko ce mi biti, jer naviko sam eto da ga vidim, kao i Frenkija i jos neke druge...
Imam jednu snimljenu video kasetu, i upravo kada Brale daje intervju za radio, povodom uspjesno organiziranog odbojkaskog turnira u nasem selu, i kamera ga snima...
Gledam ja to, a oko srca mi se steze; lete slike: mnostvo ljudi, sve poznata lica, veselje i gozba... Jest da je video traka vec dosta stara i da su pomalo i nejasne slike,
ipak ko da nesto vuce...
Tvrdi uzdah iz dubine se otme: - o Boze kako je to nekad bilo lijepo!?
Ma otici cu ja do Braleta opet, i znam dobro gdje cu ga naci.... do slijedeceg odmora samo!
Svima onima kojima je Brale bio nesto posebno, a takav je bio,
-svi smo mi nesto jedinstveno i neponovljivo, svako ponaosob, SVI SMO jedna neponovljiva prica, neizmjerno vrijedna; postivajmo se dakle i pronadjimo vrijednosti u svakome, jer ih svaki od nas ima;
dakle, svima vama koji ste BRALETA poznavali, moja iskrena sucut !
Iako vise nije fizicki sa nama, siguran sam da ce i nas Brale, kao i mnogi drugi kojih vise nema, zivjeti i dalje sa nama -u nasim razgovorima i pricama i biti jedan neraskidiv dio nase HASICKE PRICE i nas u njemu, NASEM SELU... Josip, 30.04.2005.
***************
In memoriam:
Ilija (Iljo) Blazanovic
Dana 17.11.2004. napustio nas je nas Iljo.
Govoriti o ILJI a ne spomenuti njegovu dobrotu bilo bi jako tesko.
Rodjen je u Donjem Hasicu 12.07.1951. u mnogobrojnoj obitelji.
S koliko se snage borio sa teskom i opakom bolescu,
nikada nije niti pomisljao da ce bitku izgubiti.
Jos u svibnju bio je pokretan, pun snage, radio je i na obnovi groblja.
Veselio se svakome novom licu u svom Hasicu, jer ga je neizmjerno volio.
Cak je i tikve zasadio tik do moje kuce, obilazio ih je svakodnevno,
namjestao ih je da budu sto ljepse, vidljivije.
Promatrajuci ga, naucio sam da spokojno dozivljavamo svaki sekund
darovan od Boga,
umjesto da njega tjese on je tjesio svoje kako ce to sve proci.
Sahranjen je u Hasicu, dana 19.11.2004.
Hvala ti dragi Iljo za sve sto si ucinio.Pocivaj u miru Bozijem!
17.04.2005. Vlado Brandic
***********
ANTO LILIC - ANTICA
Tog jutra sam bio u Hasicu, bilo je oko osam sati, i dok sam jos uvijek bio u krevetu,
na kucna vrata je dosao Pesa i nesto govorio tati (Cigi), nekako sam razabrao da je neko umro, ustao sam iz kreveta i pitao tatu... Bilo je tesko povjerovati! Ta jucer sam ga vidio na kapiji, prosao sam autom, svirnuo sam mu a on je podigao ruku, kao ovdje na slici...
A prekjucer sam jos i pricao s njime, dok je cistio pokraj kanala, na cupriji, zaustavio sam auto i pozdravili smo se, popricali smo malo o Antonijevoj bolesti, osvrnuli smo se na nasu akciju, vise puta nam je zahvaljivao, pozivao me i na kavu, bio je skroman, blag i veoma mio... Iskreno receno, nisam to ocekivo... Rastali smo se prijateljski, ponovni stisak ruke, i tko je mogao znati da to nece biti nikada vise.. I tako, jos jedan hasicanin ode preko noci. Tek tada cujem price o logoru i da mu je izuzetno tesko bilo, eto za to nisam ni znao, mozda i mnogi drugi, a mi tajimo i dalje, sutimo, ko da smo krivi, a nismo...
Ako neko ima jos nesto reci, neka nam javi ...
Obitelji i prijateljima iskrena sucut! Josip
**********
Umro je ILIJA ANTUNOVIC (IBRID) 15. 12 .2004. u bolnici u Orasju,
sahranjen je na groblju u Hasicu 17.12.2004.(petak) .
Hvala Ivicu Pejic (Barinom) na ovoj tuznoj vijesti.
Ibridovoj familiji, kao i svima onima koji su ga voljeli iskrena suosjecanja!
Hvala i Patku koji je poslao njegovu sliku i uz to predlozio i slijedece:
"... Saljem ti njegovu sliku koju sam napravio proslog ljeta.
Sjecam se da je rekao to ce biti za spomenika.
Ne bi bilo lose da na toj nasoj veb stranici napravis rubriku in Memory (sjecanje na)......"
-Evo, rubrika je otvorena; i kada nas napusti neko od nasih hasicana, molio bih vas da posaljete sliku i kratak zivotopis, neko sjecanje...
(Ako neko moze napisati nesto o nasem Ibridu, njegovom zivotu ili necemu sto je vezano za njega, neka nam to posalje i ovdje cemo objavit.) 19.12.2004.
In memoriam
Antunovic Ilija, covjek koga bi u Hasicu i okolini teško mogli
prepoznati. Ali, Antunovic Ilija zvani Ibrid - svi ga znaju, covjek u punom
smislu rijeci vrijedan, izgledan, šaljivdjija na svoj i tudji racun, uvijek u
pokretu i u radu, spreman svima pomoci. Za druge ljude uvijek je imao
vremena.
Nakon smrti Ibrida sjecanja naviru o covjeku koji je bio prepoznatljiv
koji je svojom ljudskošcu afirmisao Hasic i Hasicane. Volio je pjesmu a znao
je i poigrat u kolu a bogami i pobit se ( pamtim price o njegovoj dobroj
tuci sa Stricem i Cocom s jedne strane i Grebnicanima s druge strane na
Spasovo 1960-i neke). Ali 1960-i neke na Sv Antu Padovanskog u Gornjem
Hasicu na Uriji gdje je danas naša crkva, postavljen je ringišpil sviraju
violine i tambue ma milina slušat, ali odjednom zapjeva Ibrid " Hasic selo,
selo pokraj pruge, uvijek pjesma, nikad nema tuge" - svi stadoše glave se
okrenuše u smjeru njegova glasa i zacudiše se. Imao je prodoran i melodican
glas ali je imao i veliko srce pa je njegova pjesma poticala od srca.
Ili, idemo iz škole nailazi Ibrid koji je promijenio u svom životu
mnogo dobrih i rasnih konja, zaustavlja kola i mi djeca ilazimo u kola, vozi
nas kuci i pita kako je u školi, govori ucite to ce vam trebati u životu, za
koga navijamo u nogometu?
Ili negdje 1970-i neke na Uriji igra se nogometna utakmica stari protiv
mladih. U to vrijeme imala je bivša Yuga velike derbija Hajduk, Zvijezda,
Dinamo, Partizan tzv. klubovi Velike cetvorke, ali derbi starih i mladih pa
o tome se pricalo danima na svim mjestima i u svim prilikama u tugi ali i u
radosti, a tek odlazak u popularnu citaonu u Domu pa to je bilo stvar
prestiža i sprremanja taktika za sedam dana kako zaustaviti te "klasne"
igrace.
Sjecam se formiranja KUD-a u Hasicu. Ibrid je bio jedan od inicijatora,
pokretaca i ucesnika u društvu. Nakon cjelodnevnog teškog rada uvijek je
dolazio spreman na šalu, dobru pjesmu a tek poigrat pa to je trebalo
vidjeti.
U mojom sjecanju Ibrid ce biti sve ono što obuhvata moje poimanje
bosanskohercegovackog covjeka koji poštuje svoje i uvažava drugo i
drugacije.
U spomen Ibridu od clanova obitelji Mate Pejica-Strica
