Vjerske teme - Idoloponklonstvo

Nemoj imati drugih bogova uza me.

Ne gradi sebi lika rezana

niti kakve slike od onoga sto je gore na nebu,

ili dolje na zemlji,

ili u vodi ispod zemlje.

Nemoj im se klanjati niti im služiti,

jer sam ja Jhvh Bog tvoj…

   2 Moj. 20.3-5

Nemojte graditi sebi idola ni likova rezanih,

niti stupova podižite,

ni kamenja sa slikama mecite u svojoj zemlji da mu se klanjate;

jer sam ja Jhvh Bog vaš.

     3. Moj. 26.1

Samo krvi ne jedite; prolijte je na zemlju kao vodu.

Samo pazi da ne jedeš krvi;

jer je krv duša, pa ne jedi duše s mesom.

Ne jedi je; nego je prolij na zemlju kao vodu.

Ne jedi je, da bi dobro bilo tebi i sinovima tvojim nakon tebe,

kad ciniš što je ugodno Jhvh.

5.Moj. 12.16,23-25

S kim cete dakle izjednaciti Boga? I kakvu cete mu priliku naci?

Umjetnik lije lik, i zlatar ga pozlacuje, i verižice srebrne lije.

A tko je siromah, te nema što prinijeti, bira drvo koje ne trune,

i traži vješta umjetnika da nacini rezan lik, koji se ne pomice.

Ne znate li? Ne cujete li? Ne kazuje li vam se od iskona?

Ne razumijete li od temelja zemaljskih?

On sjedi nad krugom zemaljskim,

i njezini su mu stanovnici kao skakavci; on je razastro nebesa kao platno i razapeo ih kao šator za stan.

On obraca knezove u ništa,

suce zemaljske cini da su kao ništavnost.

Kao da nisu posadeni ni posijani,

i kao da im se stablo nije ukorijenilo u zemlji, cim dune na njih, posahnu, i vihor kao pljevu raznese ih.

S kim cete me dakle izjednaciti da bih bio kao on?

Veli sveti.

Podignite gore oci svoje i vidite; tko je to stvorio?

Tko izvodi vojsku svega toga na broj i zove svako po imenu,

i velike radi sile njegove i jake moci ne izostaje ni jedno?

Izaija 40.18-26

Ja sam Jhvh, to je ime moje,

i slave svoje necu dati drugome

ni hvale svoje likovima rezanim.

Evo, prijašnje dodje, i ja javljam novo,

prije nego nastane kazujem vam.  

Izaija 42.8-9

Koji grade rezane likove, svi su ništa,

i mile stvari njihove ne pomažu ništa,

i one su im svjedoci da ne vide i ne razumiju,

da bi se posramili.

Tko gradi boga i lije lik, nije ni na kakvu korist.

Gle, svi ce se drugovi njegovi posramiti,

 i umjetnici više od drugih ljudi;

neka se skupe svi i stanu, bice ih strah i posramice se svi.

Kovac kliještima radi na živom ugljevlju, i kuje cekicem,

i radi snagom svoje ruke, gladuje, te iznemogne,

i ne pije vode, te sustane.

Drvodjelja rasteže vrpcu i bilježi crvenilom, teše i zaokružuje,

i nacinja kao lik covjecji, kao lijepa covjeka, da stoji u kuci.

Sijece sebi cedre, i uzima cesvinu i hrast ili što je najcvršce medju drvljem šumskim; sadi jasen, i od dažda raste.

I biva covjeku za oganj, i uzme ga, te se grije;

upali ga, te pece kruh;

i još gradi od njega boga i klanja mu se;

gradi od njega lik rezan, i pada na koljena pred njim.

Polovinu loži na oganj,

uz polovinu jede meso ispekavši pecenje, i biva sit,

i grije se i govori: aha, ogrijah se, vidjeh oganj.

A od ostatka gradi boga, rezan lik svoj,

pada pred njim na koljena i klanja se,

i moli mu se i govori: izbavi me, jer si ti bog moj.

Ne znaju, niti razumiju,

jer su im oci zaslijepljene da ne vide,

i srca, da ne razumiju.

Niti uzimaju na um, nema znanja ni razuma da bi koji rekao:

polovinu ovoga spalih na oganj,

i na uglju od njega ispekoh kruh, ispekoh meso i jedoh;

i od ostatka eda li cu naciniti gad,

i panju drvenom hocu li se klanjati?

Takav se hrani pepelom,

prevareno srce zavodi ga

da ne može izbaviti duše svoje,  niti reci:

           nije li laž što mi je desnici?     Izaija 44. 9-20

Slušajte rijec koju vam govori Jhvh, dome Izraelov.

Ovako veli Jhvh:

ne ucite se putu kojim idu narodi,

i od znaka nebeskih ne plašite se,

jer se od njih plaše narodi.

Jer su uredbe u naroda ništavnost,

jer sijeku drvo u šumi,

djelo ruku umjetnickih sjekirom;

Srebrom i zlatom ukrašuju ga,

klinima i cekicima utvrduju ga da se ne pomice.

Stoje pravo kao palme, ne govore;

treba ih nositi, jer ne mogu ici;

ne boj ih se,

jer ne mogu zla uciniti, a ne mogu ni dobra uciniti.

Svaki covjek posta bezuman od znanja,

svaki se zlatar osramoti likom rezanim,

jer su laž liveni likovi njegovi, i nema duha u njima.

Isprazni su, djelo prijevarno; kad ih pohodim, poginuce.

Jeremija 10. 1-5; 14,15

Idoli su njihovi srebro i zlato, djelo ruku covjecjih.

  Usta imaju, a ne govore;

oci imaju, a ne vide;

     Uši imaju, a ne cuju;

            nozdrve imaju, a ne mirišu;      

       Ruke imaju, a ne hvataju;

     noge imaju, a ne hode,

                     i ne puštaju glasa iz grla svojega.

        Takvi su i oni koji ih grade,

  i svi koji se uzdaju u njih.        

Psalam 115. 4-8

Ali dolazi cas, i sad je tu,

kad ce pravi obožavatelji obožavati Oca duhom i istinom,

jer Otac traži takve da ga obožavaju. 

Bog je Duh,

i oni koji ga obožavaju moraju ga obožavati duhom i istinom.

Ivan  4. 23,24

Tada mu je Isus rekao:

''Ja sam put i istina i život.

Nitko ne dolazi Ocu osim preko mene.''

Ivan 14.6

Kad je Petar ušao, Kornelije mu je izašao u susret,

pao mu pred noge i poklonio mu se. 

Ali Petar ga je podigao, govoreci:

"Ustani; i ja sam covjek."  

Djela 10. 25,26

Jer sveti duh i mi odlucili smo da ne stavljamo

nikakvo dodatno breme na vas,

osim ovih potrebnih stvari: 

da se uzdržavate od onoga što je žrtvovano idolima

i od krvi

i od udavljenoga

i od bluda.

Ako se pažljivo cuvate toga, bit ce vam dobro. Budite zdravo!

Djela 15. 28,29

 Tada je Pavao stao nasred Areopaga i rekao:

"Ljudi Atenjani, vidim da se u svemu nekako više bojite bogova  

nego drugi. 

Naprimjer, dok sam prolazio i pažljivo promatrao ono što vi štujete,

našao sam i žrtvenik na kojem je napisano:

'Nepoznatom Bogu'.

Dakle, ono što vi ne poznajuci štujete, to vam ja objavljujem. 

Bog koji je nacinio svijet i sve što je na njemu,

on koji je Gospodar neba i zemlje,

ne živi u hramovima gradjenim rukom, 

niti ga poslužuju ljudske ruke kao da bi on što trebao,

jer on sam daje svima život

i dah i sve.  

I od jednog je covjeka nacinio sve ljudske narode

da prebivaju po cijeloj površini zemlje,

i ustanovio je odredjena vremena i utvrdene granice njihovog prebivanja, 

da traže Boga,

ne bi li kako pipali za njim i uistinu ga našli,

iako,

zapravo,

nije daleko ni od koga od nas. 

Jer po njemu imamo život i micemo se i postojimo,

kao što su i neki od vaših pjesnika rekli:

'Jer smo i njegovo potomstvo.' 

Kad smo dakle Božje potomstvo,

ne trebamo zamišljati da je Božansko Bice nalik

zlatu

ili srebru

 ili kamenu,

nalik necemu što je oblikovano umijecem i domišljatošcu covjeka.

   Djela 17.22-29

A mnogi od onih koji su se bavili magijom

skupili su svoje knjige i spalili ih pred svima.

I proracunali su njihovu cijenu

i ustanovili da su vrijedile pedeset tisuca srebrnjaka. 

Djela 19.19

Jer Božja srdžba otkriva se s neba protiv sve bezbožnosti

i nepravednosti ljudi koji potiskuju istinu na nepravedan nacin, 

buduci da je ono što se može znati o Bogu ocito medu njima,

jer im je Bog to ucinio ocitim.

Jer njegova se nevidljiva svojstva jasno vide

od stvaranja svijeta naovamo,

buduci da se zapažaju po onome što je nacinjeno,

naime njegova vjecna moc i Božanstvo, tako da oni nemaju izgovora;

jer,

iako su upoznali Boga, nisu ga slavili kao Boga niti su mu zahvaljivali,

nego su postali praznoglavi u svojim razmišljanjima

i njihovo je nerazumno srce potamnjelo. 

Iako su tvrdili da su mudri, postali su ludi  i pretvorili su slavu neraspadljivog Boga u nešto nalik liku raspadljivog covjeka

i ptica i cetveronožaca i gmazova. 

Zato ih je Bog, u skladu sa željama njihovih srca, predao necistoci,

da medu sobom obešcašcuju svoja tijela, 

njih koji su Božju istinu zamijenili za laž te iskazivali štovanje

i vršili svetu službu stvorenju umjesto Stvoritelju,

koji je blagoslovljen zauvijek. Amen.

 Zbog toga ih je Bog predao sramotnim spolnim pohotama,

jer i njihove su žene

zamijenile prirodno opcenje za ono koje je protivno prirodi; 

a tako su i muškarci

ostavili prirodno opcenje sa ženom i silovito se uspalili u svojoj požudi jedan prema drugome, muškarci s muškarcima,

cineci ono što je sramno te primajuci na sebi punu nadoknadu,

koja je primjerena njihovom prestupanju. 

I kako nisu našli za dobro uvažavati Boga u skladu s tocnom spoznajom,

Bog ih je predao neprikladnom stanju uma, da cine ono što nije dolicno, 

njih koji su ispunjeni svakom nepravednošcu,

zlocom, lakomošcu,

pokvarenošcu, puni zavisti,

ubojstva, svade, prijevare, zlobne naravi,

 šaptaci,  ocrnjivaci, mrzitelji Boga,

drski, oholi, umišljeni,

izmišljaci štetnih stvari,

neposlušni roditeljima,  bez razumijevanja,

koji ne poštuju dogovore,

koji su bez prirodne naklonosti, nemilosrdni. 

Iako vrlo dobro poznaju Božju pravednu odredbu,

da oni koji rade takve stvari zaslužuju smrt,

oni ne samo da ih cine nego i odobravaju onima koji ih rade.

Rimljanima    1.18-32

Zato vas, braco,

usrdno molim Božjim samilostima da svoja tijela date kao žrtvu živu,

svetu,

prihvatljivu Bogu, u svetoj službi uz snagu svog razuma. 

I nemojte se više oblikovati prema ovom sustavu stvari,

nego se preobrazite obnavljanjem svog uma,

da biste se uvjerili što je dobra i prihvatljiva

i savršena Božja volja.

Rimljanima 12.1,2

Sve mi je dopušteno;

ali nije sve korisno.

Sve mi je dopušteno;

ali necu dopustiti da išta ovlada mnome. 

Jela su za trbuh, i trbuh za jela;

a Bog ce uništiti i jedno i drugo.

No tijelo nije za blud, nego za Gospodina;

i Gospodin je za tijelo. 

A Bog je svojom silom podignuo Gospodina iz smrti,

a i nas ce podignuti. 

Ne znate li da su vaša tijela Kristovi udovi?

Hocu li, dakle, uzeti Kristove udove i uciniti ih udovima bludnice?

Nikada! 

Pa zar ne znate da je onaj tko se združi s bludnicom jedno tijelo s njom?

Jer: "Dvoje ce", kaže on, "biti jedno tijelo." 

A onaj tko se združi s Gospodinom jedan je duh s njim. 

Bježite od bluda.

Svaki drugi grijeh koji covjek pocini je izvan njegovog tijela,

ali tko cini blud griješi protiv svog tijela. 

Pa zar ne znate da je vaše tijelo hram svetog duha koji je u vama,

a koji imate od Boga?

Osim toga, vi ne pripadate sebi, jer ste kupljeni za odredenu cijenu. Svakako proslavite Boga svojim tijelom.  

1. Korincanima 6.12-20

Zato, ljubljeni moji, bježite od idolopoklonstva. 

Govorim kao razboritim ljudima; sami prosudite što govorim. 

Caša blagoslova koju blagoslivljamo nije li zajedništvo u Kristovoj krvi?

Kruh koji lomimo nije li zajedništvo u Kristovom tijelu? 

Buduci da je jedan kruh, mi smo, iako nas je mnogo, jedno tijelo,

jer svi mi jedemo taj jedan kruh. 

Pogledajte što je Izrael u tjelesnom smislu:

Zar oni koji jedu žrtve nemaju udjela sa žrtvenikom?

Što, dakle, hocu reci?

Da je ono što je žrtvovano idolu nešto, ili da je idol nešto? 

Ne;

nego kažem da ono što nacije žrtvuju, žrtvuju demonima,

a ne Bogu;

a ja ne želim da vi imate udio s demonima.  

Ne možete piti Bozju  cašu i cašu demona;

ne možete jesti s "Bozjeg stola" i sa stola demona.  

Ili

"zar poticemo Boga na ljubomoru"?

Zar smo jaci od njega? 

Sve je dopušteno;

ali nije sve korisno.

Sve je dopušteno;

ali

nije sve izgradujuce.  

1 Korincanima 10. 14-23

Stoga smo uvijek puni hrabrosti i znamo da,

dok boravimo u tijelu, nismo kod Gospodina, 

jer hodimo po vjeri, a ne po gledanju.   

2. Korincanima  5. 6,7

Nikako ni u cemu ne dajemo povoda za spoticanje,

da se našoj službi ne bi pronašla zamjerka; 

nego se u svemu preporucujemo kao Božji sluge,

u ustrajnosti u mnogocemu,

u nevoljama, u oskudicama, u poteškocama,

u podnošenju udaraca, u zatvorima, u neredima, u naporima,

u besanim nocima, u razdobljima bez hrane,  u cistoci,

u spoznaji,

u dugotrpIjivosti, u dobrohotnosti,

u svetom duhu,

u nelicemjernoj ljubavi, 

u istinitom govoru,

u Božjoj snazi;

oružjem pravednosti zdesna i slijeva, 

slavom i sramotom,

lošim izvještajem  i dobrim izvještajem;

kao obmanjivaci, a ipak istiniti, 

kao nepoznati, a ipak dobro poznati,

kao oni koji umiru, a, evo, ipak živimo,

kao ukoreni, a ipak ne predani na smrt, 

kao ožalošceni, a uvijek radosni,

kao siromašni, a koji mnoge obogacuju,

kao oni koji nemaju ništa, a ipak posjeduju sve. 

Naša su se usta otvorila prema vama, Korincani,

naše se srce raširilo.

Nije vam tijesno u nama,

ali tijesno vam je u vašim osjecajima duboke naklonosti. 

A zauzvrat

- govorim kao djeci  - i vi se raširite. 

Ne ujarmljujte se nejednako s nevjernicima.

Jer kakvu zajednicu imaju pravednost i bezakonje?

Ili kakvo zajedništvo ima svjetlo s tamom? 

Nadalje,

kakav je sklad izmedu Krista i Belijala?

Ili kakav udio ima vjerni s nevjernikom?

I u kakvoj je suglasnosti Božji hram s idolima?

Jer mi smo hram živog Boga;

kao što je Bog rekao:

"Prebivat cu medju njima i hoditi medju njima, i bit cu njihov Bog,

a oni ce biti moj narod.''

"Zato izadite izmedu njih, i odvojite se', kaže Jhvh,

''i prestanite doticati ono što je necisto";

"i ja cu vas primiti." 

"I bit cu vam otac, a vi cete mi biti sinovi i kceri',

kaže Jhvh, Svemoguci."

2 Kor. 6. 3-18

Ali bezakonikova je prisutnost u skladu sa Sotoninim djelovanjem

sa svakim mocnim djelom i lažnim znakovima

i predznacima

i sa svakom nepravednom prijevarom za one koji propadaju,

što im je naplata

jer nisu prihvatili ljubav prema istini da bi se spasili.

I zbog toga Bog dopušta da na njih djeluje zabluda,

da bi vjerovali laži, 

kako bi svi oni bili sudjeni jer nisu vjerovali istini,

nego su nalazili zadovoljstvo u nepravednosti.

2 solunjanima 2. 9-12

Jer jedan je Bog,

i jedan posrednik izmedju Boga i ljudi,

covjek,

Krist Isus,

1. Timoteju 2.5

Preljubnici,

ne znate li da je prijateljstvo sa svijetom neprijateljstvo s Bogom?

Tko god, dakle, želi biti prijatelj svijeta cini sebe Božjim neprijateljem. 

Jakob 4.4

I po ovom znamo da smo ga upoznali: ako držimo njegove zapovijedi.

1. Ivanova 2.3

Nemojte ljubiti ni svijet ni ono što je u svijetu.

Ako tko ljubi svijet, ljubav prema Ocu nije u njemu;

jer sve što je u svijetu

želja tijela i želja ociju

i upadljivo isticanje svojih životnih sredstava

ne potjece od Oca,

nego potjece od svijeta. 

Osim toga, svijet prolazi i njegova želja,

no onaj tko vrši Božju volju ostaje zauvijek. 

1. Ivanova 2. 15-17

A kukavicama

i onima koji nemaju vjere

i onima koji su odvratni u svojoj prljavštini

i ubojicama

i bludnicima

i onima koji se bave spiritizmom

i idolopoklonicima

i svim lašcima

udio ce biti u jezeru koje gori vatrom i sumporom.

To predstavlja drugu smrt.  

Otkrivenje 21.8

Djecice, cuvajte se idola.

 1. Ivanova 5.21

-------------------------------------------------------------------------

Po naravi su glupi svi ljudi koji ne upoznaše Boga

oni koji iz vidljivih ljepota ne mogu spoznati onoga koji jest

- nisu kadri prepoznati umjetnika po djelima njegovim;

nego smatraju bogovima koji svijetom vladaju

oganj ili vjetar ili hitri zrak, zvjezdan krug ili silnu vodu

ili svjetlila nebeska.

Jer ako su ih, opcinjeni njihovom ljepotom,

uzeli smatrati bogovima,

morali su spoznati koliko ih tek nadmašuje njihov gospodar

jer ih je stvorio sam Tvorac ljepote.

Ako ih je i zadivila njihova sila i snaga,

morali su iz toga zakljuciti koliko je tek silniji njihov stvoritelj.

Jer prema velicini i ljepoti stvorova možemo,

po slicnosti,

razmišljati o njihovu Tvorcu.

Ali ovi ipak zaslužuju malen prijekor,

jer možda samo lutaju tražeci Boga i želeci ga naci;

živeci medju djelima njegovim, nastoje ih shvatiti,

a zavodi ih samo nalicje stvari jer vide toliko ljepote.

Pa ipak, oprostiti im ne treba:

jer ako su bili kadri steci toliko spoznaje da mogu svemir istraživati,

koliko su lakše mogli otkriti Gospodara svega toga!

Ali nesretnici su oni - i u mrtve se predmete ufaju

-koji bogovima nazivaju djela ruku covjecjih:

zlato i srebro, umjetno obradjeno,

životinjske likove,

bezvrijedni kamen isklesan drevnom rukom.

Posijece drvodjelja prikladno drvo, brižljivo mu oguli koru i

s divnim umijecem nacini predmet koristan za svagdašnju upotrebu.

A triješce što preostane upotrijebi da spremi jelo kojim se siti.

Ostane mu komad koji nije ni za što, drvo krivo i kvrgavo:

uzme ga i u dokolici marljivo izrezuje,

oblikuje ga umijecem nehoticnim,

dade mu lik covjecji;

ili izdjelja od njega kakvu bezvrijednu životinju,

crljenkom je oboji, crvenilom nalici, premaže joj svaku pjegu.

Konacno joj nacini prikladnu kucicu,

metne na zid i prikuje željeznim cavlom.

Pobrine se tako za nju da ne padne,

dobro znajuci kako sebi sama pomoci ne može:

jer je lik kojem treba tudje pomoci.

I poslije svega toga on se ne stidi tu neživu stvar nagovarati

i njoj se moliti za imetak,

za ženidbu i djecu,

i za zdravlje svoje zaziva nemoc,

za život preklinje smrt,

i utjece se za pomoc samoj nemoci,

za putovanje onomu

koji ne može ni nogom maknuti;

i za svoje dobitke i pothvate, za uspjeh u svojem poslu,

on traži snage u onoga komu su ruke najnemocnije

Drugi se opet spremi da zaplovi,

nakan da prebrodi bijesne valove, i prizivlje u pomoc drvo

koje je slabije od drvene ladje što ga nosi.

Jer je nju izmislila težnja za dobitkom

i sagradila je mudrost graditeljska.

Ali njome upravlja tvoja providnost,

Oce,

koji si dao i na moru put i u valovima stazu pouzdanu:

pokazuješ tako da možeš iz svake pogibelji izbaviti,

da bi se nevješt smio ukrcati.

Jer ti neceš da neplodna budu djela tvoje mudrosti,

zato ljudi povjeravaju svoj život i drvlju najneznatnijem

te prelaze splavom burne valove i dolaze u luku spasa.

Pa i nekoc, kad su izgibali oholi divovi,

sklonila se nada ovog svijeta u splav

kojom je upravljala ruka tvoja

i svijetu ostavila sjeme za nova pokoljenja.

Blagoslovljeno je drvo po kojem pravda dolazi,

a prokleta krivobožacka rukotvorina i onaj koji je nacini;

on jer je napravi, a ona jer se, iako prolazna,

bogom nazva.

Tako Bogu su mrski i bezbožnik i bezbožnost njegova,

izradjevina i izradjivac bit ce jednako kažnjeni.

Zato ce osuda pasti na kumire neznabožacke,

jer su postali gnusoba medju stvorenjima Božjim

i sablazan ljudskim dušama i zamka bezumnickim nogama.

Pronalazak kumira bio je pocetak bluda

i njihovo je otkrice izopacilo život.

Nije ih bilo u pocetku niti ce ih biti dovijeka.

Jer su došli na svijet po ispraznosti covjecjoj

i zato im je odreden konac brz.

Neki otac, satrt prijevremenom žalošcu,

nacini lik svojeg djeteta koje je tako brzo ugrabljeno:

i dojucerašnjeg mrtvaca sad vec kao boga štuje

i odredi svojim podanicima tajne obrede i žrtve.

U tijeku vremena ukorijeni se taj bezbožni obicaj

i poceše ga kao zakon cuvati,

i po zapovijedi vladara uvelo se štovanje likova.

A onih koje ljudi nisu mogli u osobi njihovoj štovati,

jer su predaleko od njih prebivali,

približavahu sebi njihovo daleko oblicje,

nacinivši od cašcenog kralja vidljiv lik

da mu nenazocnu revno laskaju kao da je nazocan.

A i castoljublje umjetnika navodilo je na sve jace štovanje

i one koji kralja nisu poznali.

Jer umjetnik, koji se možda htio dodvoriti vladaru,

trudio se svim svojim umijecem da oblicje bude što ljepše,

te je svjetina, ponesena ljepotom djela,

pocela pridavati božanske pocasti

onomu koga je nedavno slavila kao covjeka.

I to postade zamka životu:

robujuci nesreci ili nasilju vladarskom,

ljudi su neizrecivo ime Božje

prenijeli na kamenje i na drvlje.

I ne bijaše im dosta

što su zastranili u spoznaji Boga,

nego su,

živeci u velikoj borbi zbog neznanja, tako veliko zlo još mirom nazivali.

Jer, ili djecu žrtvuju ili vrše tajne obrede

ili prireduju bijesne gozbe s cudnim obicajima.

Ne cuvaju više cistoce ni tijela ni ženidbe,

jedan drugoga ili iz zasjede ubijaju

ili jedan drugomu preljubom jade zadaju.

Svuda zbrka:

krv, ubojstvo, krada,

prijevara, pokvarenost,

nevjernost,

buna, kriva prisega,

uznemirivanje cestitih,

zaboravljanje dobrocinstva,

oskrvnjenje duša,

zlocini protiv naravi,

nered u braku,

preljub,

necudorednost.

Jer je krivoboštvo pocetak, uzrok i kraj svakog zla.

Ili bjesne na svojim zabavama, ili izricu lažna proroštva,

ili žive nepravedno, ili bez oklijevanja krivo prisežu.

Jer se uzdaju u mrtve idole,

ne boje se da ce okajavati lažne prisege.

Ali ce ih za oboje stici kazna:

sto su služeci idolima iskrivili pojam o Bogu

i što se krivo i podlo zaklinjahu preziruci sve što je sveto.

Jer se prijestupima bezbožnickim uvijek osvecuje

- ne moc prizivanih idola, nego pravda koja stiže grešnike.

A ti si, Bože naš, blag i istinit, spor na gnjev i svime milostivo upravljaš.

Ako i sagriješismo, tvoji smo!

Priznajemo tvoju vlast i necemo griješiti kad znamo da smo tvoji.

Jer tebe znati - savršena je pravednost,

i poznavati snagu tvoju korijen je besmrtnosti.

Nas nije zaveo nikakav izum opaka ljudskog umijeca

ni jalovo djelo slikarsko,

likovi našarani licilima

koji u budalama poticu žudnju

te žude za neživim oblicjem mrtva lika.

Ljubitelji su zla i dostojni takvih nada

oni koji ih cine ili žele ili štuju.

Muci se loncar i gnjeci zemlju mekanu:

pravi posude kojim se služimo.

Od istoga blata pravi posude

koje služe u plemenite svrhe i one koje služe suprotnom:

kakva ce kojoj namjena biti - odreduje loncar.

I možda - o napora na zlo data!

- od iste gline pravi ništavnog boga,

on koji je nedavno od zemlje sazdan

i koji ce se ubrzo zemlji vratit'

od koje je uzet, kad se od njega duša zatraži.

Ne mari on što ce brzo umrijeti ni što mu je život kratkovjek,

nego se natjece sa zlatarima i srebrnarima

i nasljeduje mjedare, ponosan što pravi krivotvorine.

Srce mu je kao pepeo, i nada mu od zemlje bjednija,

i život od gline nevredniji,

jer nije poznao Stvoritelja svoga

koji mu je udahnuo dušu djelatnu i nadahnuo ga dahom životnim.

Nego misli da je žice naše igra i život naš sajam pun probitka.

"Treba, veli, izbijati korist iz svega, cak iz zla."

Jer bolje no itko drugi zna takav da griješi kad od iste tvari zemljane

pravi lomne posude i kumire.

Ali su od svih najludji i jadniji od duše ceda nejakog,

oni neprijatelji tvog naroda koji ga nekoc tlaciše.

Jer oni obožavahu sve poganske kumire

koji ne mogu ni ocima gledati,

ni nosom disati,

ni ušima slušati,

ni prstima pipati,

ni nogama hoditi.

Jer ih covjek nacini, sazda ih onaj komu je dah u zajam dan.

Nijedan covjek ne može naciniti boga sebi slicna;

i jer je smrtan,

mrtvo djelo gradi bezbožnickim rukama.

On je dragocjeniji od svojih svetinja,

jer je živ, a one nisu.

A cak štuju i najgadnije životinje, što su, po gluposti svojoj,

gore od ostalih.

Na njima nikakve ljepote da bi privlacile kao druge životinje:

umakle su i Božjoj hvali i njegovu blagoslovu.

                                                                   iz knjige mudrosti (Biblija)