ANDJELI CUVARI. 02. listopada

”Uvucite fitilj, da se manje troši gas“, govorila bi to majka ako se tu vecer nije silo ili krpalo, pisala zadaca, ili se radilo nesto za sto je bilo potrebnije vise svjetla. ”A sada cemo utrniti lampu“, opet je rekla majka.

Da! Svjetlo vise nije trebalo. Moglo se vecernju molitvu obavljati tiho i u mraku. A ona je pocimala, kad smo kod svojih uzglavlja kleknuli. Molili smo svi zajedno uglas.

Andjele, cuvaru moj,

Uz mene stoj,

Uz mene budi,

Da mi nikak(v)o

Zlo ne naudi.

Da me svaka bijeda mine,

I ope(t) mi sunce sine.

Obicno se na kraju jos dodavalo:

Sveti Vide vidi mene

Svi andjeli cuvajte me!

Kasnije smo ucili i druge pjesmice o andjelima cuvarima.

Andjele cuvaru mili

Svojom snagom me zakrili

Prema Bozjem obecanju

Cuvaj mene nocu danju

A kad s ovog svijeta podjem

Daj mi da u nebo dodjem

Da se ondje uvijek mogu

Klanjati se dragom Bogu.

Nase majke i bake su nas preporucivale nasim andjelima cuvarima da budu prisutni uz nas tamo gdje one ne mogu stici. Inace se andjeli u Bibliji spominju kao donositelji i objavitelji vaznih vijesti u povijesti spasenja: na pr.: Kristova Uskrsnuca, Isusovo Rodjenje, sv. Petru u tamnici, itd.

U nasem mjestu nismo imali prezimena iz osnove  ”andjeo“, ali imena Andja, Andjelko, a malo sire oko nas Andjelija, Andjelina, Andjela, koje su neki vezali i uz Gospu od andjela (Porcijunkulu), cije je prosteniste u Tramosnici, a kamo su Hasicani rado hodocastili.

Svim nasim zivim slavljenicima radost a pokojnima mir.

Andja Saric ud. Dragicevic

Andja Saric Pejina

Andja Vuckovic Matina

Andja Kljajic Nikenica

Andja Vuckovic Sicareva

Andjelko Brandic

Moja prva zarada

Predvecernji sati s odbljescima zalaska sunca pristigose i u nas sokak. Mirisi bagrema i pokosene trave mijesali su se s mirisima ruza penjacica i ljiljana.

Da je ovo predvecerje nedjeljno, kazuju pometeni sokaci ispred kuca, okopani vrtlacici i ocisceni kanali. Iz kuca se sire mirisi zacina kojim domacice zacinjaju mozda pindziris, mozda dinstaju mahune koje ce preliti kajmakom ili neko drugo ukusno jelo. Ni pokljukuse u nasem sokaku nece izostati te veceri.

U toj atmosferi se ugodno i asikuje i raspreda o planovima buducih zivota, o ljubavi, mladosti, sreci.

Jedne takve veceri zovnula me nasa bab’ Marica Saric Nikenica. Zamolila me da je nesto poslusam. Trebala sam naime malo izdaljeg pratiti njenu kcerku Andju dok asikuje s njenim momkom. Morala sam strogo paziti je li bicikl izmedju njih, jesu li oni preblizu jedno drugog i kako se uopce ponasaju, a tu i tamo proci pokraj njih i ”ubardati“ (zapamtiti) o cemu govore.

Kako se meni tetke Anjdje izabranik svidjao, a voljela sam i tetku Anjdju, nisam bas revno pazila kako se to od mene strogo trazilo. Ipak, morala sam svako malo izvjestavati bab’ Maricu kako se stvari razvijaju.

A kada se poceo hvatati mracak morala sam  poci reci tetki Andi da mora poci kuci. Moj buduci tetak Galeb se samo nasmijao. Shvatio je. Rastali su se. Tetak na biciklu pa kuci u Dragicevica kraj, a já s tetkom Andjom na raport bab’ Marici. Svi smo bili zadovoljni: bab’ Marica, jer sam joj sve lijepo rekla o njezinoj kceri, tetka Andja, jer ju nisam previse ”spijunirala“ i já, jer sam za moj trud dobila  cijelo jedno jaje. To je bila prva moja zarada. A mislim i dobar rezultat mojeg cuvanja, jer je moja tetka Andja ubrzo postala Dragicevicka.

Kad god odem u kostajnicki kraj, posjetim svoju tetku Andju makar kratko. Jos je cila i sa svojim suprugom hrabro nosi prognanicki zivot.