Sveti Anto

Uz BDM sv. Anto je najslavljeniji svetac kršcanskoga katolickog puka u Bosanskoj Posavini. Nema naroda koji ga svojim slavljem ne velica, nema gotovo kršcanina koji  mu se svojim molitvima i molbom za pomoc nije utekao . I ne samo kršanina! Svjedoci smo bili u Albaniji nepreglednoga mnoštva i kršcanskoga i muslimanskoga življa koji se na brdo iznad Laca (oko l i pol sat vožnje od glavnoga grada Tirane)  slijevao u proštenište sv. Antuna kojega su dobrim dijelom izgradili oci franjevci hercegovacke provincije. Fra Vlatko Soldo i fra Ferdo Boban, kao misionari izgradiše  veliko svetište , pretvorivši i neke komunisticke kipove u kipove svetaca.

Dakle, sv. Anto Padovanski ili kako smo mi Hasicani, i ne samo mi, govorili, sv. Anto Ljetošnji (iako ne pada u ljeto nego u proljece) zasjenio je svoga imenjaka puno starijega sveca sv. Antuna Opata, pustinjaka. Njega smo zvali Zimski i bio je blagoslov u Donjem Hasicu. U Braziliji prva župa sa svetištem posvecena je sv. Anti Padovanskome.

I u samome Istanbulu  najposjecenija je crkva sv.Ante, da ne nabrajamo neka druga mjesta. U našem narodu gotovo nema mjesta s crkvom, kapelom, kapelicom (pa i ispred pojedinih kuca), bez kipa ili slike sv. Ante.

O imenima, doduše, više muškim  da i ne govorim. Prezimena Antici, Anticevici, Tunjici (Tunjo, Tunja, Tuna su izvedenice od imena Antun), poznata su i vrlo raširena. I naši Antunovici spadaju u tu široku lepezu svetoantunskih prezimena. U našem kraju tri su ”blagoslova“ sv. Ante, naš Gornjohasicki i dva susjednih župa Dubicke  Osjecak, a  i u Slavnonskome Šamcu.

Tko je, dakle, taj svetac i zašto je toliko omiljen?

Sv. Anto Padovanski roden je u plemickoj obitelji u Lisabonu. Isticemo plemickoj, jer je kasnije svojom jednostavnošcu i primjerom siromaštva pokazao, da svi ljudi koji su živjeli  ili  žive bogato mogu biti lišeni toga bogatsva i osjecati se sretni, jer su to ucinili dragovoljno. Sv. Anto je s 20 godina stupio u red regularnih kanonika, a zatim želeci misionariti prešao u franjevacki red. Temeljito je proucavao Sv. Pismo misionareci u Maroku. Razbolijeva se, vraca u domovinu posvetivši se propovijedništvu predajuci na ucilištima u Italiji i Francuskoj. U Asizu biva izabran za provincijala emilijanske provincije, ali nastavlja i dalje žarko propovijedati. Tada nastaje njegovo djelo“Nedjeljni govori“. U Padovi propovijeda i piše knjigu propovijedi. Želio je i umrijeti u Padovi, ali s jednoga putovanja nije do nje stigao. Umire vrlo mlad u 36. godini života. Kasnije je prenesen u Padovu. Naš narod ga slavi kao sveca poznatoga po cudesima, osobito kao nalazitelja izgubljenih stvari, ali i mnogo više od toga. Vjernici su išli tako daleko u štovanju sv. Ante da se znalo moliti i ovako “Isuse, moli sv. Antu za pomoc“, kao da je sv. Anto nadmašio Isusa.

Legenda kaže da je, zbog nauciteljskog dara kojim je propovijedao (a Crkva ga je proglasila i nauciteljem Crkve) jezik sv. Antuna ostao sacuvan dugo vremena. Naš narod štuje sv. Antuna, osobito njemu posvecenim utorcima (jer je u utorak umro!) kada mnogi njemu u cast poste i cine druga dobra djela dajuci u ”Kruh sv. Ante“. Te milodare, nazocila sam tome, daju i muslimani. Cak su neke majke pravoslavke ( naša baba Soka Ðuric je cesto slala milodare sv. Anti) i muslimanke nadjevale imena sv. Ante svojoj djeci, jer ih je tijekom trudnoce uslišao u molitvama kada su bile u nevoljama.

Djevojke su se pak  utjecale svetom Anti i pjesmom:

”Sveti Anto primi molbe moje,

Daj mi dragog nek je ime tvoje“

Molim Boga i svetoga Ante

da moj Mato ne igra se karte“.

Naravno, dobro je opet procitati i onu anegdotu u ”Malim narodinim umotvorinama“ pod naslovom ”Dat, dat ne lagat“.

Uz srdacnu cestitku svima za naš blagoslov sv. Ante, posebna cestitka onima koji nose njegovo ime. A pokojnika se sjetimo u svojim molitvama.

Anta Evic,pok.

Antesa Brandic - ubijen 1992. u Šamcu

Antica Lilic,pok

Antika Evic

Anto Andric Tunjaka  pok.

Anto Andric Ilje

Anto Antunovic Bundavica pok.

Anto Antunovic Mrkonja

Anto Antunovic Tunjo

Anto Bjelobrk

Anto Blazanovic Ive

Anto Blažanovic Matoša, pok.

Anto Blazanovic Patak

Anto Blazanovic Pave

Anto Blazanovic

Anto Blažanovic Bufalo

Anto Blažanovic, Didi

Anto Blažanovic, Pukovnik

Anto Blažanovic Šerif, pok.

Anto Bozic pokojni

Anto Brandic Gašo

Anto Bratic Bracalo

Anto Bratic Joze

Anto Bratic Pokojni

Anto Dj. Tufekovic

Anto Dragicevic Antilo

Anto Dragicevic Galib

Anto Dragicevic Paukin

Antonio Dragicevic, Toni Vinkov

Anto Dragicevic tetke Cice

Anto Dragicevic Rora

Anto Evic Pave

Anto Kljajic Ilije

Anto Kljajic Ive pokojni

Anto Kljajic Martina

Anto Matkovic

Anto Matuzovic Misilo

Anto Mešcic 

Anto Mešcic Antolija, pok.

Anto Mešcic Indijanac

Anto Mešcic Puljo

Anto Mešcic Tunje

Anto Mikic Antuna

Anto Mikic Ciko

Anto Pejic Rokic

Anto Petric

Anto Petric Šapan

Anto Popic

Anto Saric Ive Londže

Anto Saric Paco

Anto Saric Pere, Arkeša

Anto Saric Pujdo

Anto Saric, pok. (Bos. Šamac)

Anto Stanic Antika

Anto Stanic djed Andrije unuk (Totalo)

Anto Stanic Ivana ubijen u drugom svjetskom ratu

Anto Stanic Ive

Anto Stanic Joze

Anto Stanic Mrmo

Anto Stanic Jure - Poginuo u drugom svjetsko ratu u logoru na Uriji 

Anto Tufekovic

Anto Tufekovic Ivanov

Anto Vuckovic Ambrože

Anto Vuckovic Ilije

Anto Vuckovic Mate Patlidzan

Anto Vuckovic Mikin

Anto Vuckovic Pere

Anto Vuckovic Rus

Anto Vuckovic Stjepana

Antonija (Tona) Saric, Marciceva

Antonija Saric Ivice djed’ Nike

Antonio Stanic Bene Antikin unuk

Antun Katic pok.

Antun Kljajic pok.

Antun Mikic pok.

Antun Saric djed’ Nike

Antun Vuckovic pok.

Tony Bozic Iljkana 

Anto Šinko

Na kompletiranju imena naših Hasicana koji su nosili i nose ime Anto, pomogli su mi Ljubica Stanic-Božic i Ivica Saric Ante iz Australije! E, vas dvoje s druge strane svijeta, hvala vam. Budite primjer i drugima da se ukljuce dodajuci slucajno i nenamjerno zaboravljene. Hvala!

Nikada nije prošao bez pozdrava

Nisam ga cesto vidala i susretala. Pa ipak, za ono malo susreta mogu svjedociti jednu naoko jednostavnu, a opet tako lijepu karakteristiku, koju više zapostavljamo ili  zaboravljamo. Pozdrav! Cesto sam razmišljala što znaci pozdraviti covjeka .Znaci, zapravo, na trenutak zastati, sjetiti se covjekova imena, ”nazvati mu Boga“, zaželjieti dobro jutro, dan ili vecer, ovisno o dobu kada se s kime susrecemo. Znaci upitati ga za zdravlje njegovo i još ako smo tako raspoloženi, za zdravlje njegovih bližnjih.

Ono naše hasicko ”Kako si?“ izraženo sa Ti, s toliko bliskosti, bez službenoga i hladnoga Vi zvuci toplije, ljudskije. Ako ”jezik nekada može posjec gore nego mac“, koliko tek može radosti proizvesti lijepa rijec. ”Ispitana“ osoba, kako su naši govorili za osobu koja zna lijepo pozdraviti, a ne zamumuljeno proci pokraj mještanina i promrsiti nešto sebi u bradu kao pozdrav, bio je naš Anteša Brandic. Razmišljajuci ovih dana o blagdanu sv. Ante i imenjacima toga sveca, lebdio je preda mnom lik pokojnoga Anteše.

Ispitan, kakav je bio, prozborio bi uvijek par uljudnih rijeci. Moja majka je govorila, da je uvijek dodao koju rijec više od obicnoga pozdrava. Komunikacijskim bontonom to se vrlo visoko vrednovalo. Anteše više nema, a malo je i onih koji se vratiše u Hasic koje bi, da je živ, mogao pozdravljati. Ali, primjeri ostaju i pamte se.Pozdravom poštovanja i ljubavi ovim putem i ja pozdravljam Antešinu suprugu, moju rodakinju Lucu tetke Jage.

Draga Luco, cesto si mi u misli stizala, bila sam s Tobom u duhu cijelo vrijeme Tvoje Kalvarije. Dao Bog da se i fizicki za života sretnemo. S toplim pozdravima iz Brazilije Tebe i Tvoje pozdravlja Tvoja rodakinja Ruža djed Perana.