Sv. Filip i Jakov

Blagdan apostola sv. Filipa i Jakova bio je kod nas naglašavan, iako nije slavljen na izvanjski nacin. Kao svoje zaštitnike slavilo ih selo Mrka Ada. Tamo sam cesto odlazila na blagoslov svojemu ujaku. Njegova kuca je bila na kraj sela iduci od Odžaka, tik uz rijeku Bosnu. Ti prekrasni proljetni dani s procjvetalim poljskim i domacim cvijecem. ”Samo da ne padne kiša i pokvari nam blagos(l)ov“ – vajkali su uvijek domacini. A kiše u to vrijeme bijahu ceste. U selima oko Odžaka bilo je cešce imena Filip, samo se zvaše Pilip. I jedan moj ne rodeni ujak se tako zvao.

U našem selu nije pak bilo cestih imena ovih apostola. Iako je bilo dosta ”ljubitelja konja“ što na grckome jeziku znaci to ime, Filipa je bilo malo. Bilo je prezime Filipovic, cini mi se jedna kuca u selu. To je bila kuca Joke Filipovica, za kojega se udala naša tetka Ana Saric. Uz ime Filip vezan je i izraz ”filipike“ ( oštri govori starogrckoga govornika demostena protiv Filipa Makedonskoga), a u makedonskoj Trakiji je prije Krista Filip Makedonski sagradio grad s imenom Filipi. A na našoj obali se nalazi mjesto Sv. Filip-Jakov. Uz  ovaj izraz vezan je i kajkavizam ”ide mi Filip i Jakov“ u znacenju ”nalazimo se u lošem položaju“. Dakle, osim prezimena Filipovic, to ime je nosio Filip Evic, sin Ive Pilje i tetke Mande rodene Ambrožic

Ime Jakov, Jakob, takoder nije u Hasicu cesto. Starohebrejsko ime Jakov spominje se kao patrijarh, otac 12 sinova, koji su predstavnici 12 plemena izraelskih, te apostol sveti Jakov. Samo ime u prijevodu znaci ”slijediti Boga“. Ni to ime u Hasicu nije bilo cesto. Netko ce se sigurno još nekih sjetiti, a ja spominjem Jakova Mikica i Jakova Bilena, oženjenog s Ivankom Saric koji je povremeno živio u Hasicu. Ipak, blagdan sv. Jakova podsjetio me na jednu dragu osobu, koja je puno privrijedila našoj župi, pa tako i našem Hasicu. Stariji ce se sigurno odmah sjetiti c. s. Jakobe,franjevke, koja je došla u našu župu sa s. Florencijom.

Doveo ih je pokojni fra Valerije Juric. S. Flonrencija nešto suzdržanija, s. Jakoba razgovorljivija. S. Jakoba je uvijekbila vrlo zaposlena. Cas je bila u vrtu, cas u kucaru, cas u crkvenoj avliji radeci u civilu, a cas opet u ckvi u redovnickom habitu kiteci je, moleci ili razmatrajuci. Medutim, uvijek je imala vremena zastati i porazgovarati. S nama djevojcicama je rado o svemu razgovarala. Njezina mješavina slovensko-hrvatskoga jezika bila je simpaticna, a osobito završetci ”kaj ne“. S mnogo godina svoga redovnickoga staža uvjeravala nas je u ljepotu odabira tog zvanja. Rado je molila, ali se cinilo da su joj problemi ljudi na prvome mjestu. Rado bi odložila krunicu ili brevijar za kasnije ukoliko ju je netko baš tada trebao. Nije imala ”dnevni red“ kada su  bile u ljudske patnje. Govorila je takoder da je Bog strpljiviji od covjeka, da ce je On svakako pricekati. Šalila se s nama . Voljela je mlade i jedva cekala da dode mlada sestra koja ce nas okupljati, poducavati vjeronauk i pjevanje. Možda je ipak za našu župu i bila šteta što sestara nije bilo i ranije. No, došla je mlada sestra Henrika iz Ulica i s. Jakoba je bila sretna slušajuci kao nas poducava i koliko se djece skuplja. Na proslave Mlade mise fra Ivana Calušica bio je lijepi broj  aktivnih mladih u našoj župi. S. Jakoba se odavno preselila Onomu kojemu je zrvovala svoj život. Niska rasta, ali duhovno visoka, natrikrilila je svojom jednostavnošcu i dobrotom mnoge ”visoke“ Bogu hvala što si djelovala u našoj župi, draga s. Jakoba!