ILIJA, prorok


Sv. Ilija, prorok, 20. srpnja

Sv. Ilija je starozavjetni prorok. Rodom je iz Tišbe, brdovitog podrucja istocno od Jordana. Zato mu je nadimak Tošibijac. Suprotstavljao se poganskim kultovima. Na više mjesta ga spominje SP SZ, a u NZ se na njega pozivaju. Kršcanstvo ga je prihvatilo kao sveca, simbola protiv bezbožnosti. Slave ga slavenski narodi, a osobito u BiH ciji je zaštitnik. Zaštitnik je i dakovacke biskupije, koja je nekada bila bosanska.


Kako je u narodu uvriježeno da je sv. Ilija gromovnik to je zaštitnik od groma, oluje, vatre, te zanimljivo i zrakoplova.


Mnoga sela u dakovackoj opcini imaju god na  Ilino, kako narod zove blagdan sv. Ilije. U našoj župi je blagoslov sela Grebnice, te u  obližnjem Garevcu.


Ilica, Ilijica, Iljkica ... nismo imali u našem selu, ali jesmo Ilija, Ilji, Iljki....

Cijeloj Bosni Božji blagoslov, Grebnicanima veseo god, a imenjacima sv. Ilije ( ženskih nije bilo) sretan imendan.


Djed Ilija Stanic, crkveni citac

Ilija  Mešcic

Ilija Antunovic, pok.

Ilija Bjelobrk

Ilija Bjelobrk Ivin

Ilija Blažanovic Gujavica, pok.

Ilija Blažanovic Lisonja, pok.

Ilija Blažanovic Macak

Ilija Blažanovic, Buljež

Ilija Brandic

Ilija Brandic

Ilija Dragicevic

Ilija Dragicevic Ilicak

Ilija Ico Vuckovic Stjepana pok.

Ilija Jelušic

Ilija Katic

Ilija Kljajic Antuna pok.

Ilija Kljajic Macak

Ilija Matkovic

Ilija Matuzovic

Ilija Mešcic Buki

Ilija Mešcic Bure

Ilija Mikc, pok.

Ilija Mikic

Ilija Mikic Ivšin, pok.

Ilija Pejic, pok.

Ilija Petric

Ilija Petric Bandzura

Ilija Petric Nanin

Ilija Saric Londžin, Tindir

Ilija Saric Puljdin

Ilija Saric, pok,

Ilija Stanic Pere

Ilija Vuckovic Ambrin

Ilija Vuckovic Cile

Ilija Vuckovic Mate

Ilija Vuckovic Pere Stjepanova

Ilija Vuckovic Pindzola pok.

Ilija Vuckovic, pok.

Ilija Vuckovic, pok. Riljo

Iljko Antunovic

Iljko Katic

Iljko Mikic

Iljko Pejic pok. Mate

Iljo Andric, pok.

Iljo Božic




”TUTI, RUDO“ – Šuti, Ružo!

 

Ospice


Ne znam je li to bila baš ta ili neka slicna bolest. Znam da smo mi djeca bila užasno krastava. Te kraste su bile vrlo bolne. Majke su nas morale mazati necim odurno smrdljivim. Taj nas je lijek jako pekao pa smo vec izdaleka, vidjevši majku da ga nosi cvilili kao guje u procijepu. Decki su se pravili važni i jaki, ali su isto plakali. Mi curice smo dale oduška svojoj boli. Derale smo se iz petnih žila. Možda smo tako mislile zaustaviti majke u njihovom naumu da nas izlijece.


Pripadala sam grupi onih curica koja je, jer je najstarije dijete, trebala pokazati hrabrost. Jer, obicno je uz ceremoniju mazanja tim lijekom bilo i gledateljstvo, sva djeca iz komšiluka. Svi zajedno su stiskali zube, treptali ocima i plakali. Ja ipak nisam izdržala tu tinkturu – citaj torturu. Pocela sam plakati i zvati u pomoc sve iz moga plemena ”do devetog koljena“.


Moji rodaci Mijo Andric Duca i Iljo su bili uz mene. Duca je stiskao zube i okrecao glavu. Ilji je suza suzu gonila, ali on je ponavljao ”Tuti, Rudo, tuti, Rudo“. ”Pa što ti placeš, tebi nitko ništa ne radi“, govorila bi mu moja majka. ”Moram plakati s Ružom, onda je njoj lakše i brže joj prode“, odgovarao bi dobrodušni Iljo. U svojoj djecjoj glavi mislio je da je to pravedno. Poslije se i on razbolio. Sada sam ja pomagala njemu plakati. Ipak, razveselila sam ga, jer sam donijela malu gumenu lopticu koju je meni teta kupila da ne placem. I tako smo se Iljo i ja tješili, kasnije ispomagali u školi, igrali se. Nije volio uciti pjesmice napamet pa je predložio da ja za njega ucim pjesmice, a da ce on za mene od gline praviti za školsku zadacu viske, kvadrate, kvadre i ostala geometrijska tijela.


Život nas razdvoji. Iljo osta u našem sokaku. Sretasmo se za mojih dolazaka kuci uvijek srdacno i ispitano. A onda, pripremajuci predavanje o Juri Franicevicu, dobivam vijest od koje covjek zanijemi. Iljo u cvijetu mladosti umro! Kao da se i Iljina smrt uklopila u zadanu temu i zemlja zadrhtala od tuge jer:


”Kad umire covjek

umire dio svijeta

i zemlja postaje teža

iskusnija

i ljudskija

i veca za jednu ranu

i dublja za jednu jamu“.


Grobnu jamu ispunja mrtvo tijelo, a duh odlazi svome Pocelu, Onomu komu sve živi!



NB! Bez velike pomoci Ljubice Božic r. Stanic i njenog supruga Ilje te pripomoci Ivice Saric, ovaj popis naših Hasicana bio bi mnogo siromašniji. Stoga im velika hvala!