Sv. Lucija - Neka bude svjetla!

Svima nama treba svjetla da bismo uspjeli razlikovati dobro i zlo u poplavi upitnih vrijednosti ovoga vremena. Metafore svjetla i tame prisutne su u svim narodima, religijama i civilizacijama. Sv. Lucija je primjer one koja je imala u sebi SVJETLO da izabere dobro, a odbaci ponude onih koji živješe samo za tjelesne naslade. Ona je zaštitnica vida. Slikana s pliticom na kojoj su njene oci, koje je žrtvovala za duhovni vid. Cesto prolazim u Braziliji kraj ocne klinike ”Santa Lucia“ i razmišljam kako je tradicija i ovdje jaka.

Koliko smo ukorijenjeni u kršcansku tradiciju pokazuje štovanje sv. Lucije kod naših predšasnika. Bojim se da polako bježimo iz tih vremena, makar s vremena na vrijeme, neka imena dolaze opet u modu. Ima nekih imena koja jednostavno pristaju nekim osobama, dok se opet neke druge ne mogu u njih nikako“obuci“. Tradicija djece da ponove imena svojih djedova i baka zamire, ali se se još nade tih primjera. Negdje opet baka i djed ne žele da im se ponove imena, negdje opet bi se uvrijedili ne nazove li se unucad njihovim imenima. Prije je taj postulat bio lakše provodiv, jer je bilo i više djece pa se moglo ponavljati imena ”s obe strane“ djedova i baka. Sada uz sve poticaje teško se rada više od dvoje, stoga i na ovom mjestu cestitam svima onimao koji su bili hrabri imati više djece i obnovili imena naših baka i djedova, što je bio srecom i slucaj u obitelji Sarica. Prisjecam se ovdje naših Luja, Lucija, Luca:

Luja Saric, moja pok. Majka

Luja Vuckovic, Cigenica

Luja Ecika Saric

Luca (Kratko sil. akcent) Božic

Luca Joze Rokica

Luca Markov(i)ca Kljajic

Luca Saric Londžina

Luca strin’ Kaje Ilije Ivšina

Luca Vuckovic Rodanova

Lucojka Kljajic

Luja ”Bulježeva“

Luja Bace Evica

Luja Bratic

Luja djed’ Šime udata u Slavonski Šamac

Luja Katic

Luja Mešcic kci tetke Ane sestre djed’ Blaža Saric, snaha joj je Manda cic’ Abmre

Luja Mike Vuckovica

Luja Mikic Adžijina

Luja Pave Evica

Luja Petric, sestra Ilije Nanina

Luja Šinko tetke Ruže

Luja Stjepana Vuckovic udata Blažanovic

Lujina Evic (Ružina, Ancetova, Mandina, Kudrina i Marina majka rodom iz Pruda iz kuce Pepic

Strin Luca cic’ Mate

Strin’ Luja (kratko sil. akcent) Ambrožic

LUCIJA LUKIC; (pokojne tete Mande Saric;, djed Perana) udata ZIVALJIC, ima troje djece, zivi s obitelji u Austriji

Žao mi je što se ne mogu sjetiti ovog trenutka svih naših Luja i Lucija, a bilo ih je. Spomenutima živima, ugodan imendanski dan, a pokojnice neka snivaju snom pravednica. Ne mogu ovdje ipak ne izdvojiti neke. Njima posvecujem ovaj spomen.

Na medi, kad su lipe mirisale

Uz opojan miris necije lipe, naš vrtlak se žurio prema djedovoj mlaki, a moja majka umorna s jedne strane mede, Luja Cigenica s druge. Obje pognute pod bremenom brojne djece, nikad završenih kucanskih poslova, uredenih vrtlaka i vrtlacica, pojata i kotaca..... I svega onoga što samo zna žena našeg podneblja.

Da barem koju minutu progovore, onako ”stocke“, naslonjene na motiku, dvije imenjakinje bi se našle na medi.

Moja majka Luja i Luja Cigenica! Imale su puno toga zajednickoga. Dosta djece i posla na pretek! Cak i ista imena muževa. No njih nije vezalo to. Bile su to neke tanane niti prijateljstva i razumijevanja i onda kada nisu stigle puno razgovarati. Luja iz bolje stojece kuce nikada po nicemu nije odskakala. Bila je samozatajna i tiha žena. U njoj se prožimala tjelesna i duhovna ljepota s naznakama sjete i pocesto tugaljivog osmjeha. Mojoj majci je cesto znala reci: ”Moja sna’ Lujo, ja se cudim kako imaš snage boriti se za sve“.

Ta mirna i staložena žena nikada o nikome nije ništa loše govorila. S mojom majkom je cesto komentirala ”sadašnjicu“. Obadvije ih je bilo strah kako ce im djeca, osobito ženska, proci u navali kojecega što se postavlja poput rampi pred njihove mlade živote. Razgovarale su i o lošim filmovima na televiziji, golotinji, nemoralu. Za njihov odgoj neke ideje nisu mogle nikako dobiti prolaznu ocjenu. Nikada Luja nije prošla bez pozdrava niti se pitala tko je mladi a tko stariji. Sretosmo se nakon puno, puno godina – na medji.

Došla sam ”iz svijeta“ i našla mamu s Lujom. Ja bijela kao snijeg, jer nisam kopala na suncu, Luja umorna od suncanih žega rece mi: ”Joj Ružo kako imaš bijelo lice“.

- Ma, Lujo, kroz tvoje lice prosijava tvoja duša, i nikakva žega to ne može pokvariti.

”Znaš li tko je umro“, upita me sestra Kata, kad sam je jednom nazvala iz Bukurešta. ”Naravno da ne“, rekoh. ”Bit ce ti žao, znam da si ju poštovala i cijenila. Umrla je Luja Cigenica..."

I sad mi odzvanjaju u ušima jauci njene sestre Kate. Ovim dvjema majkama i ostalima iz gornjeg popisa,

umjesto mojih rijeci, neka svu ljubav iskaže ova pjesma:

MAJKA

Ko celik je cvrsta kad se za nas bori,

A sitna ko zrno kad o njoj se zbori.

Ko dasak je njezna kad rukom nas gladi,

A kamen kremenac kad cio dan radi.

Ko krusac je meka kad voli i prasta,

A zivi je vrutak kad prica nam masta.

Ko melem je blaga kad rane nam vida,

Ko suncana zraka kad brige nam skida.

Ko breza treperi kad gleda nas sjetne,

A klikce ko seva kad vidi nas sretne.

Ko sjena je tiha kad trpi i pati -

Trpjeti i sutjeti tko moze neg´ mati!

Zlata Kolaric-Kisur