Sveta Marija Magdalena

Marija Magdalena je jedna od evandeoskih žena. Sveto pismo je spominje kao Isusovu pratilju na Križnom putu uz njegovu majku. Ona je i kod praznog groba na uskrsno jutro gdje joj se Krist ukazao, rekavši joj da javi apostolima da je uskrsnuo. Važno je istaknuti da sva cetiri evandelista, Matej, Marko, Luka i Ivan spominju upravo Mariju Magdalenu u trenucima ”prvog dana po suboti“ tj. uz Isusovo uksrsnuce.

Tradicija ju je poistovjetila s Marijom iz Betanije, sestrom Lazara i Marte, iako je rijec o razlicitim osobama. Magdalena je rodom iz Magdale iz Galileje. Prije nego je upoznala Krista bila je grešnica. Motiv grešnice i pokornice Marije Magdalene cest je u literaturi od ”Uzdaha Marije Magdalene“ našeg pisca Ignjata Ðurdevica do Brownovog romana ”Da Vincijev kod“.

U našoj okolici nije bilo blagoslova na svetu Mariju Magdalenu, ali kipovi i slike u cast njoj bile su u crkvama i kapelama. Njeno ime je osobito majkama u ustima da obrane posrnule pa pokajane kceri.

Nismo  ranije imali imena u obliku Magdalena. Najcešce ime u našem selu je bilo Manda. Stoga svim našim dragim Mandama napisanim i nenapisanim sretan imendan, a pokojnima vjecni mir.

NB. Ovaj popis ni izdaleka ne bi bio ovako brojan da nam nije izdašno pomogla naša mještanka Ljubica Božic – Stanic sa suprugom Iljom te Ivica Saric Pacin, oboje iz Australije.

Dok zahvaljujem spomenutima, slobodna sam ponovno zamoliti sve Hasicane koji znaju za naše propuste, jer mi vec dugo izbivamo iz Hasica, da nam pomognu sjetiti se po mogucnosti svih koji nose imena o kojima pišemo.

Bottom of Form

Magdalena Saric ud.Mijatovic

Manda Ambrožic ud. Saric, pok.

Manda Ante Bratic

Manda Antunovic Mate

Manda Bartolovic r. Saric pok. 

Manda Bjelobrk Mate

Manda Blažanovic Carevica

Manda Bjelobrk Gajovova

Manda Bratic r. Antunovic  

Manda Dragicevic r. Mikic

Manda Dragicevic-Ivenica

Manda Dragicevic-Paukina

Manda Ešegovic r. Stanic pok

Manda Evic - Pejina

Manda Evic Antina

Manda Evic Lujinina

Manda Evic r. Ambrožic - Ive Piljina, pok.

Manda Evic ud Šinko Celenica

Manda Joze Rokica ud. Evic, pok.

Manda Joze Stanic

Manda Kljajic rod. Stanic

Manda Matijaševic Vuckovic (Kavanušina)

Manda Matuzovic-Mandica

Manda Mešcic Marka

Manda Mikic

Manda Mikic Alfonzova

Manda Mikic rod. Rokic

Manda Nedic ud. Saric

Manda Pejic Marka

Manda Saric Lukic Peranova, pok.

Manda Saric Pavanovica

Manda Saric ud. Stanic

Manda Stanic

Manda Stanic Ive

Manda Stanic Jure pok.

Manda Stanic Marka

Manda Stanic r Brandic pok

Manda Stanic r. Mikic, pok.

Manda Tufekovic Ive Poljara

Manda Varzic Pericenica

Manda Vuckovic Ambrina

Manda Vuckovic Cigina

Manda Vuckovic Jozikenica

Manda Vuckovic Pavenica, pok.

Manda Vuckovic Perenica pok.

Manda Vuckovic r Mikic pok.

Manda Vuckovic Rodanovica, Markešenica

Mandy Stanic Ivice

Kostajnicko groblje svete Ane

Kad god dodem u naše hasicko groblje Kninevi, moja tuga je dvostruka. Razmišljam tada o onima koji bi trebali i koji su željeli tu pocivati, a kosti su im rasute daleko od tog mjesta. Kako naši mještani i susjedi, sada vecinom žive u kostajnickom kraju, s njima je niklo i novo groblje u Kukuruzarima. Prije toga su naši dragi pokapani na Kostajnickom groblju. S tog tužnog mjesta inace puca lijep pogled na unsku dolinu. Uz mnoge naše tu je i grob moje jedine oceve sestre Mande. Teško je živjela. Kao djevojka zaradivala je svoj kruh najprije u hasickoj pa onda u šamackoj “Korpari“. Dakle, poput drugih djevojaka iz našega sela. Udajom nastavlja svoju životnu borbu. Teškim porodima rada troje djece: Pericu, Luciju i Maticu. Ali kad bi joj bilo najteže, pjevala bi. Pjevala je na svadbama, prelima, pri poljoprivrednim radovima, na folklornim priredbama. Pjesmom je razgaljivala dušu svoju i onih koji su je slušali. Njoj posvecujem ovu crticu.

Okopani redak

Džeparac? To se u mojem djetinjstvu nije zvalo nikako. Nije ni postojao pa ne možeš imenovati ono cega nema.

Ali, da bi bilo dobro da si kao dijete zaradiš knjige za školu, polovne, Bože moj, olovke i bilježnice, obucu, makar japanke, e to bi preko ljetnog školskog raspusta svako iole vrijedno dijete moglo. Moglo se brati ”buranija“ u selu ali i kod susjeda u Škaricu. Starija djeca su mogla i kopati, a mlada cuvati svoja i tuda stada.

E sad, neka su mogla, a neka su morala. Ja sam morala, iako me majka nije puštala na tude njive osim s tetom. Brati buraniju sam bila nešto vještija, ali u kopanju nisam bila baš napredna. Ipak, tetinom pomoci okopavala sam redaka koliko i drugi kopaci. Kopali smo negdje u Pisarima uz Bosnu. Iza šest sati nastave nisam se dobro osjecala. Možda sam bila i gladna. Zaostajala sam. Ali moja teta se žurila i dok su drugi kopaci bili daleko od kraja istjeranog retka, ona se okrecala kopajuci meni ususret.

Bila sam sretna što ne zaostajem, što imam tako dragu osobu koja mi pomaže, još više što razumije moj stid što ne mogu upregnuti s ostalima. Odavno je pala noc kad smo u gazdinoj kuci iza vecere trebali dobiti svoje nadnice. Gazda je Marko isplatio sve i došao do mene dajuci mi pola nadnice. Jer, ja sam još dijete. Trebali ste tada vidjeti moju tetu. Kako narod veli: Oci bi mu bila iskopala.“ Što je sve rekla necu pisati. Znam samo da je izracunala da je svatko pa i ja to popodne okopao po šest redaka..

Gazda je ”da teta ne pravi larmu“ i jer mu je i njegova žena rekla da je nepravedan dao i meni teško zaradenu placu. Hvala teto na hrabrosti i ljubavi.

Napomena:  Ovaj prilog je objavljen s malim zakasnjenjem. Razlog tomu je moj godisnji odmor. Nadam se da to nije nikomu zasmetalo. Hvala svima na razumijevanju, posebno Ruzici, autorici ovog teksta.        Josip