Sveta Marta

(marta-heb. gospodarica, gospoda, domacica...)

Svi se sjecamao imena Marta kada ga je dva puta izgovorio Krist opominjujuci Martu:

”Marta, Marta, brineš se i skrbiš mnogo, a samo je jedno potrebno. Marija je izabrala bolji dio, koji joj se nece oduzeti“.

Marta,  jedna od Lazarevih sestara, nastojala je što bolje ugostiti Isusa. Cak mu je spocitnula da joj Marija ne pomaže, vec ga samo pobožno sluša. Tada joj je Krist uputio gornje rijeci pune ljubavi. Htio je da shvati, da se previše brine za, ipak, sporedne stvari. On je cijenio njenu gostoljubivost. Nije kritizirao njenu marljivost i želju da se gost osjeca što ljepše u njenoj kuci. Htio je samo reci,da treba u životu znati malo i zastati, sastati se sa samim sobom i svojim Bogom.

I sami cesto želimo nešto na brzinu riješiti, podredujemo sve izvanjskom i materijalnom, koje ne mora biti loše, dapace, može biti i dobro, posebno ako se koristi na pravi nacin. Ali nije ni najvažnije!

Marta je shvatila da treba povjerovati Kristu bez rezerve i dati mu se voditi.

Treba znati prepoznati trenutak kada treba ostaviti sve i pustiti da nam Krist govori.

I svim našim dragim MARTAMA želimo trenutke mira i tišine u svagdanjim životnim brigama.

Da ne precuju najljepše rijeci Kristove:

”Dodite k meni svi umorni i optereceni i ja cu vas okrijepiti“. I da u njemu nadu utjehu.

Pokojne Marte, vjerujemo uživaju u miru s Kristom.

Marta Bjelobrk r. Mikic

Marta Blažanovic r. Brandic

Marta Brandic Jokanovca

Marta Ðure Mikica

Marta Evic

Marta Evic Bacina

Marta Evic Mike

Marta Evic Pave

Marta Evic Pave Roje

Marta Joze Rokic rod. Stanic

Marta Kljajic Djurenca

Marta Kljajic Marjancicevca

Marta Matkovic

Marta Mešcic ud. Cvitkušicc

Marta Mikic Adžijina

Marta Mikic Ive pok.

Marta Mikic Martinovca

Marta Pejic r Tufekovic  Šiljkova

Marta Petric

Marta Petric Šapan

Marta Stanic

Marta Stanic ud Deljkovic

Marta Vuckovic Ivicenca

Marta Vuckovic Mate

Marta Vuckovic Mike

Marta Vuckovic Šicareva

Marta Vuckovic ud. Karalic

Marta Vuckovic Seka Antunova

Bezruka, a radi za troje

Tako su majke govorile svojim kcerima, dajuci primjer vrijedne žene. Ta žena je bila naša tetka Marta Saric. Njih tri sestre i boležljivi brat Zvonko, živjele su do naše kuce s majkom Katom. Ona udovica, odgajala ih je kako je znala i umjela. U kuci i na njivi posla uvijek, ali sestre vrijedne i sve stižu. A onda tragedija. Najstarijoj Marti stroj je otkinuo ruku do lakta. No,  ona se ne povlaci u sebe i ne kuka, vec marno radi koliko više može. U isto vrijeme joj vrije lonac na peci, sestrina djeca uredno doruckuju, a ona mete avliju. Uz to joj je krunica cesto u rukama. Šarenu robu ne nosi. Crno i bijelo su njen izbor. Svetu misu ”ne maša“. Osobito su joj drage rane mise. Svjetuje dobrim savjetima sve koji žele cuti nešto pametno. Uvijek se zanimala za život nas iseljenih i ”kako je to tamo u dalekom svijetu, kako ste se obikli, je l’ vam teško bez vašeg sokaka.....“

Zadnji naš razgovor bio je telefonski, kada je gorio Vukovar. Nije naivno mislila da rat nece doci i pred njena vrata u naš Hasic. Bojala se zla. Ne cusmo se od tada više.

Tetka Marta je umrla ubrzo iza našeg razgovora. Na temelju njene rodne kuce, tik uz našu koje nema, vratila se njezina sestra Janja udata Dragicevic sa svojim sinom Vladom. Sada je i ona teško bolesna.

Tetki Marti pokoj vjecni u našim Kninevima, a tetki Janji i Vladi pozdrav iz Brazila. Njihova Ruža djed’ Perana.

Napomena:  Ovaj prilog je objavljen s malim zakasnjenjem. Razlog tomu je moj godisnji odmor. Nadam se da to nije nikomu zasmetalo. Hvala svima na razumijevanju, posebno Ruzici, autorici ovog teksta.        Josip