|
Sv. Petar i Pavao
Životni putevi Petra i Pavla su bili razliciti, ali vodili su istom cilju. Karakteristicno pak jest kod obojice da u nekim trenucima života nisu baš bili na strani Kristovoj. Savao progoneci kršcane, a Petar zatajivši Krista pred sluškinjama u trenucima njegove Muke. Te svoje pogreške su cijeli život okajavali. Petar je propovijedao Evandelje u Maloj Aziji, bio biskup u Antiohiji, a zatim udara temelje Crkve u Rimu, koju predvodi 25 godina. Uhicen od Nerona, šiban i osuden na smrt na križu. Tradicija kaže, da je tražio da bude raspet naopako, jer nije dostojan umrijeti kao Krist. Na njegovu grobu je iznikla najpoznatija crkva kršcanskog zapada, velicanstvena bazilika Svetog Petra.
Život kršcanske zajednice u Rimu, a osobito Petrove posljednje godine života, opisao je poljski pisac Sienkievicz u romanu „Quo vadis” po kojem je snimljen i istoimeni film. Svetog Petra tj. Kefu, iako neukog ribara s Galilejskog jezera, Krist je odredio da bude prvi papa katolicke Crkve rekavši: „Ti si Petar, Stijena, i na toj cu stijeni sagraditi Crkvu svoju”. Cesto je na slici s kljucevima, a mnoge legende govore o njemu kao vrataru raja. Od Petra potjece i naziv petrovci za biskupijske svecenike za razliku od redovnika franjevaca, benediktinaca, dominikanaca, itd.
Sveti Pavao je bio uceniji od ribara Petra. Roden je i školovan u Tarzu u Maloj Aziji od židovskih roditelja koji su imali status rimskih gradana. Više škole pohada u Jeuzalemu usavršavajuci aramejski i grcki jezik. Pavao odlazi u Damask, gdje kao gorljivi Židov želi suzbiti širenje kršcanstva. No, Bog s njim ima druge planove.
Na putu za Damsk Bog mu se objavi i Pavao postaje kršcanin.
Sveto pismo kaže da je on cuvao haljine onih koji su kamenovali sv. Stjepana.. Cudesnim obracenjem Bog ga vodi trnovitim putem. Osuden je na smrt od Nerona kao i sveti Petar. Buduci je bio rimski gradanin, odrubljena mu je glava. Rimski gradani, naime nisu mogli biti izloženi drugim mucenjima. Bio je trn u oku neprijateljima kršcanstva, jer nije samo govorio vec i pisao o Kristu. Propovijedao je svuda i za razliku od ostalih apostola, prvi poceo naviještati Evandelje poganima, dok su drugi bili prvo vrijeme prvenstveno usmjereni na propovijedanje Židovima. Zbog toga je dobio naslov apostol naroda. Napisao je veliki broj poslanica raznim crkvenim zajednicima u kojima tumaci i razlaže kršcanski nauk.
Tradicija kaže da su Petar i Pavao podnijeli muceništvo i smrt iste godine pa cak i istog dana.
Sveti Pavao se prikazuje na slikama i kipovima s macem, jer mu je macem odrubljena glava, a mac metaforicki znaci i britkost, žestinu i uvjerljivost. U ovom slucaju Pavlovih propovijedi i poslanica. Sveti Pavao je zaštitinik misionara, teologa i katolickog tiska. Pavlov nauk sažet je u nauku o Kristovom Uskrsnucu: „Ako Krist nije umro i uskrsnuo, uzaludna je vjera naša. Ali Krist uskrsnu od mrtvih, Prvina uskrlih.”
Kršcanski život prema Pavlu, a na temelju Kristove zapovijedi ljubavi, satkan je u himni ljubavi, koja je bit kršcanskog življenja i bez sumnje nešto najljepše napisano:
„Kad bih ljudske i andeoske jezike govorio,
a ljubavi ne bih imao,
bio bih mjed što jeci,
ili cimbal što zveci.
Kad bih imao dar proricanja
i znao sve tajne,
i sve znanje;
kad bih imao puninu vjere,
tako da bih brda premještao,
a ljubavi ne bih imao,
bio bih ništa.
Kad bih na hranu siromasima
razdao sve svoje imanje,
kad bih tijelo svoje predao
da se sažeže,
a ljubavi ne bih imao,
ništa mi koristilo ne bi.
Ljubav je strpljiva,
ljubav je dobrostiva;
ljubav ne zavidi,
ne hvasta se,
ne oholi se.
Nije nepristojna, ne traži svoje,
ne razdražuje se,
zaboravlja i praŠta zlo;
ne raduje se nepravdi
raduje se istini.
Sve ispricava, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi.
Ljubav nigda ne prestaje.
Proroštva? Ona ce isceznuti!
Jezici? Oni ce umuknuti!
Znanje? Ono ce nestati.
Jer, nesavršeno je naše znanje,
i ne savršeno naše proricanje.
Kada dode što je savršeno,
išceznut ce što je nesavršeno.
Kad sam bio djete,
govorio sam kao dijete,
mislio kao dijete,
sudio kao dijete.
Kad sam postao zreo covjek,
odbacio sam što je djetinje.
Sad vidimo u ogledalu, nejasno,
a onda cemo licem u lice.
Sad nesavršeno poznajem,
a onda cu savršeno spoznati
kao Što sam spoznat.
Sada ostaje vjera, ufanje i ljubav
- to troje - ali je najveca medu njima ljubav.
(Poslanica Korincanima)
Živima želimo da žive po zapovijedi ljubavi svoj zemaljski život, a mrtvima da uživaju plodove ljubavi Onoga kojem svi trebamo stici i biti sudeni po toj zapovijedi.
Pako Bjelobrk
Pauka Dragicevic
Pavan Saric
Pavesa Brandic
Pavica Brandic.
Pavle Salauka
Pavo Andric, Amidža
Pavo Antunovic Srebric
Pavo Bjelobrk
Pavo Blažanovic
Pavo Blažanovic Dzolo
Pavo Blažanovic Kljivcev
Pavo Bratic
Pavo Dragicevic-Paukin pok.
Pavo Dujakovic, pok,
Pavo Evic
Pavo Evic Marka
Pavo Jelušic
Pavo Kljajic
Pavo Matkovic Crni
Pavo Mešcic Djurin
Pavo Mikic, pok.
Pavo Pejic Jurica Druja
Pavo Saric, Starka
Pavo Vuckovic Mate Martina
Pavo Vuckovic, Bicušin
Pavo Vuckovic, Cigin otac
Pavo Vuckovic, Cigin sin
Peja Tufekovic
Pejo Bratic
Pejo Dragicevic, Slanina
Pejo Evic Antin
Pejo Mate Sarica
Pejo Saric, pok. iz Donjeg Hasica
Pejo Saric, Rupa
Peran pokojni Saric, moj djed
Peran Saric, Ivanov
Perica Lukic
Perica Mikic
Perica Mišic
Perica Saric Antuna (Šamac)
Perica Saric Franje pok.
Perica Varzic
Pero Bjelobrk
Pero Blažanovic
Pero Blažanovic Markice
Pero cic’ Ambre Ambrožica
Pero Kljajic
Pero Marka Ambrožica
Pero Marka Kajina, Vuckovic
Pero Marka Rodanova, Vuckovic, Duda
Pero Matisin
Pero Matkovic Peridac
Pero Mešcic
Pero Mešcic (otac Luke Mešcica)
Pero Saric,
Pero Stanic, Ves
Pero Šupkovic
Pero Tufekovic Prle .
Pero Tufekovic Šiljkov
Pero Vuckovic Antuna
Pero Vuckovic Stjepan
Pero Pericak Katic
Pero Peša Antunovic
Peša Evic
Petar Petric pok.
I to je bila LjUBAV - moj DJED PERAN.
- Ljubav je darežljiva – od svoga n i š t a darivao je n e š t o, pricao nam je price, mitove, legende, bajke, doživljaje, opisivao zemljopisne krajeve, dijelio savjete, a jednu grudicu šecera na nekoliko dijelova.
Sacuvao ju je radeci kod šamackih ”gospoja“ pijuci gorku kod njih kavu da bi sacuvao tu malu grudicu.
- Nije u njemu bilo traga z a v i s t i zato što su drugi imali više, stjecali brže i išli naprijed, a on uz sva trud tapkao u mjestu.
- Ne p a m t e c i z l o govorio bi ”bilo pa prošlo, ne ponovilo se“.
- Jak, širokih leda, ali još jacega duha p o d n o s i boli i gorcine života. Podnosi ranu smrt brace koji padoše tko zna ciji svjetski racun u 1. svjetskom ratu. Podnosi smrt svoje malodobne djece Jose ( 7 g.), Mare (3 g,) Marije (6 tjedana). Podnosi smrt bratova sina Mate u najboljim godinama u 2. sv. ratu.
- ”Baš tebi Perane ne bi trebalo biti žao što je N.N. to doživio. Dosta ti je napakostio“ govorahu susjedi.
Ali, on se n i j e r a d o v a o n e p r a v d i koja se se njegovom susjedu dogodila. Poreznici su mu, naime, odnijeli sve iz kuce. A, onda brzo i vratili, jer je bila zabuna.
Djed se r a d o v a o i s t i n i i sam pomogao unositi stvari.
- Bio je covjek ucen bez velikih škola. Zato su mu se seljani divili. Nikada se s time nije h v a s t a o i pravio važan. Samo je uživao u tome što ga mladi zapitkuju, a on sretan da zna odgovor.
- Postoji li veca v e l i k o d u š n o s t od one kada djeci poginulih i umrlih roditelja nadomještaš roditelje? Djed to cini kada pogibaju njegova braca. Strpljivo, bez prenemaganja i velikih rijeci. Šuti, radi dvostruko i bori se namaci djeci kruh.
- Miran i staložen kada to nije lako biti! Ne dopušta da njime ovlada r a z d r a ž l j i v o s t.
Sve nabrojeno je ljubav iz žtve rodena i na žrtvi satkana. Teško je bilo i biti ce shvatiti Kristov zakon ljubavi, zakon koji je iznad svih zapovjedi, iznad svih poznatih i priznatih religija:
”Ljubite jedni druge kao što je Kristt ljubio Vas!
Te, još teža zapovijed ”Ljubite i neprijatelje svoje!“
Zhtjevno i nadilazi sve ljudske moci. Ali, zato kršcanstvo ima snagu Kristova primjera koju treba, ako je covjek pravi kršcanin, znati moci nasljedovati. Svojim snagama je teško, ali uz Božju pomoc moguce.
Oko za oko, zub za zub starozavjetna maksima pravedna je, ali Kristova nova zapovijed iziskuje puno, puno više. Teško je uspjeti ostvariti ju. Bogu hvala da neki i uspiju.
Naš djed Peran, do svoje prerane smrti, trudio se, a ja mislim i uspio u zapovijedi ljubavi.
Peran Saric, rod. 1. 1. 1914.g. a tudom greškom poginuo je u Zagrebu 11. travnja 1965.g.
Cvrsto vjerujem da živi u slavi Onoga koji je dao novu zapovijed - ”Zapovijedi ljubavi“.
|