Sveta Ruza

23.kolovoza je Dan državnosti države Meksiko. To Meksikanci, a i cijela Latinska Amerika, slave svoju zaštitnicu sv. Ružu Limsku. Sam pridjev Limska, govori da je rodena u  glavnom gradu Perua, gradu Limi (a Peru je, na žalost, ovih dana na udarnim  stranicama svjetskih medija zbog katastrofalnog potresa). U Južnoj Americi, inace nalazimo i puno prezimena Lima. Sam blagdan se ovdje svecano proslavlja i mogu reci da je u ovim krajevima ugodno nositi ime ove svetice.

Sv. Ruža je rodena l568. g., a poživjela je svega 31 g. U to malo života ucinila je mnogo.

Inace je nosila ime po baki Izabela, ali ju je sluškinja zbog iznimne ljepote prozvala RUŽA.

Roditelji, španjolskoga podrijetla, htjedoše je udati za krasna mladica, ali ona reže kosu, taj ženski ukras, te odlazi u samostan dominikanki.

Sate i sate je molila, radila rucni rad i pomagala sirotinji. Ljubav prema ljudima nazivala je kraljicom kreposti i po njoj živjela.. Umrla je l617g., a proglašena svetom l672.g. Pokopana je u najvecem dominikanskom samostanu Rosario u Limi kojeg posjecuju brojni vjernici.

U cast njoj su izgradene katedrale, crkve, kapele... Kod  nas je osobito casti dominikanski red.

Naravno da je ime Ruža i narodno ime po prekrasnom cvijetu ruža. Sve Ruže, Rože, Ružice, Ruške, Ružane, Rozalije, Rose i Roze modificirano su prisutne u svim narodima.

I mi smo ponosni na naše Ruške, Ružice, Ruže (kratki akcent), Ruže(dugi) ciji popis i nije malen. Pokojnima slavu u krilu njihove zaštitnice, a živima da poput Ruže mirišu svojom dobrotom.

Ruška Dragicevic r. Andric

Ruška Mikic r. Saric, pok.

Ruška Tufekovic r. Filipovic

Ruška Vuckovic Kavanušina

Ruska Vuckovic Mate

Ruža Andric r. Božic, pok.

Ruza Antunovic r. Brandic

Ruza Antunovic Vinkovica

Ruza Bjelobrk r. Dragicevic Lukenica

Ruza Bjelobrk r. Mešcic

Ruža Blažanovic Ive Cara

Ruža Blažanovic Šimenica

Ruža Božic r. Saric

Ruza Bratic r. Pejic Jozenica pok

Ruža Evic Antina Ðuda

Ruža Evic r. Mišic

Ruža Joze Bjelobrk

Ruža Katic

Ruza Matisenca

Ruza Mescic Kratovca

Ruza Mescic Pere

Ruža Mešcic r. Dragicevic (tetke Cice)

Ruža Mikic

Ruža Mikic Adžijina

Ruža Mikic r. Petric

Ruža Misic Mate

Ruža Pejic - Juric

Ruža Pejic Luke

Ruža Božanovic Drujina r. Pejic

Ruža Petric Joze

Ruža Petric r. Evic

Ruža Popic

Ruža Saric Peje

Ruža Saric Ivicenica

Ruža Saric r. Barukcic, pok.

Ruža Saric Troco

Ruža Šinko r. Saric

Ruza Stanic r. Vuckovic Mrmenica

Ruža Stanic r. Mikic, pok.

Ruža Šušnjara r. Saric

Ruža Vuckovic (iz Matijaševica kraja)

Ruza Vuckovic babe Lucije ud. u Vojskovu

Ruza Vuckovic Krcenica

Ruza Vuckovic ud. Kljajic

Ruža Vuckovic, Ružiš

Ruža - Ðuda Petric r. Petricevic

Ruža - Ðuda Filipovic Jokina

Ružica Bjelobrk Lulonjina

Ružica Blažanovic Nike

Ružica Katic Jose

Ružica Lilic

Ružica Saric Lukacina

Ružica Saric r. Bošnjak

Ružica Saric, Marciceva

Ružica Šinko

Ružica Tufekovic r.Stanic Prletovca

Ružica Vuckovic Mirkova

Ružica Vuckovic Šimenica, pok.

Bake Ruže

Tradicija ponavljanja imena bijaše u našem selu mjerilo po kojem se poštovalo svoje pretke. Naravno da su se najviše ponavljala imena roditelja, ili, nažalost, preminulih mladih osoba iz obitelji u koju se djevojka udala ili iz koje je došla. Ako je mladoj ženi preminuo netko od bližnjih, nije nikada bilo sporno da se ime te osobe obnovi. U tom slucjaju ”preskakalo se“ pravilo da mladi bracni par najprije ponavlja ime oca i majke muževljevih roditelja.

Ja sam svojim rodenjem, buduci sam trebala biti muško a to se nije ostvarilo, možda i razocarala. Ali eto, trebalo mi je naci pravo ime. Kad vec nije moglo biti ime Andelija (kako je to želio moj djed u spomen na tragicno preminulu zarucnicu), onda su ponovljena imena mojih obiju baka, Ruže Agatic i Ruže Saric. Od obje bake sam ucila kako se nositi sa životnim nedacama. Obje su ispile gorki kalež boli kada su im umirala djeca. Siromaštvo, teško kucni i težacki radovi, bolesti osobne i njihovih bližnjih iscrpljivale su te žene do krajnosti.

Obje su doživjele i teško nosile križ udovištva. Majcina majka, na žalost, dva puta. Prvi put u 24.g. života, ostavši s cetvero malodobne djece. Kao djetetu mi je bilo najteže boriti se s nemocnošcu i vjecnim pitanjem kako im promijeniti putanju života, izbjeci nesmiljene udarce koji su duboko ostavljali tragove na tim krhkim ženama. Ali, usud je htio da same kroce neuzoranim ledinama, ranjenih nogu i duše, najcešce same.

Nježno sam voljela obje svoje bake. Svakoj, na poseban nacin, hvala za sve što su ucinile za mene i moje sestre i bracu, za ljubav i brigu koje samo bake mogu dati unucadi.

Snivajte snom pravedenica na gornjohasickom (Kninevima) i balegovackom groblju (kod Odžaka)!