Sv. Ivan Krstitelj - sv. Ivo

”Nitko izmedu rodenih od žene nije veci od Ivana ” Lk,7,28

Ove rijeci Krist je namijenio jednom od svojih suvremenika, svome preteci, sv. Ivanu Krstitelju. Ivan i Isus bijahu i rodaci, njihove majke Elizabeta i Marija se posjecivaše. Rezultat tog jednoga posjeta, kada su obje rodakinje bile u blagoslovljenom stanju, jest uzvišeni himan skromnosti i jednostavnosti, kojeg je izrekla Marija,

”Velica duša moja Gospodina,....

Što pogleda na neznatnost službenice svoje...“

Ivana, kao osobu vrijednu nasljedovanja karakteriziraju:

1. odlucnost – nije se bojao svjetskih silnika propovijedajuci istinu. Zato je izgubio i glavu

2. udarao je na poroke, a ne ljude

3. istina je bila njegovo vrhovno pravilo života, propovijedao ju je u zgodno i nezgodno vrijeme. Nazivao je stvari     pravim imenom bez dodvoravanja vlastodršcima

4. poniznost i skromnost su odlike koje on iskazuje svojim životom pustinjaka.

I kada mnogi u njemu vide Mesiju on brzo istice da on nije taj i da nije dostojan zavezati ni ”remenje na njegovoj obuci“. On dobro znade svoje mjesto i svoju zadacu.Trapeci svoje tijelo postom, a uzdižuci duh molitvom pripravljao je put Onome, koji kao Božji Pomazanik dolazi poslije njega. Sv. Luka istice da je sam Krist pred narodom izdigao Ivana rijecima“ Velim Vam, nije nitko izmedu rodenih od žene veci od Ivana ” – Lk, 7,8.

5. hrabrost -  Ivan je osobito pokazuje kada se usprotivljuje Herodu zbog njegove nemoralne žene Herodijade. Za ljubav njezine kceri plesacice Ivanu ce odrubiti glavu. Naime, Herod je djevojci obecao ispuniti svaku njenu želju iza plesa. Rijec je morao održati, kada je ova, po savjetu majke zatražila Ivanovu glavu..Cak se i Herod gotovo prestarašio te želje, iako nije volio Ivana. Ipak, rijec je data pred uzvanicima i valjalo ju je održati. Crkva dan njegove smrti štuje pod nazivom ”Glavosjek sv. Ivana“, 29. kolovoza.

Uz ime svetoga Ivana spominje se i njegov otac Zaharija i njegova majka Elizabeta, koju smo vec spomenuli.

Zaharijino iskustvo vjere je zanimljivo. Iako par u poodmaklim godinama, shvacaju da ce postati roditelji. Od toga vrmena Zaharija izgubi dar govora. No, kada je trebalo djetetu nadjenuti ime dadoše mu plocicu na kojoj on poce pisati djetetovo ime. Ime je ipak izgovorio, a ne napisao ”Ivan mu je ime“.

Sv. Ivan ima naziv Krstitelj, jer je krštavao svoje ucenike i sljedbenike te ostali narod u rijeci Jordanu. Ipak, iako je govorio da nije toga dostojan, krstio je i Isusa koji je insistirao na tome (blagdan Krštenja Xtova se slavi u sijecnju.). Umjetnici sv. Ivana prikazuju najcešce kao isposnika, mršavog, ispijenog, slabo odjevenog  (u kostrijet od devine kože), duge kose, s remenom i bosonog. Tako je on postao i zaštitnik krojaca, remenara, kožara, vunara, krznara, ali zatocenika osudenih na smrt, a u puckoj pobožnosti i vodenih izvora.

Po njemu su nastali i neki redovi u crkvi poput ivanovaca, johanita, ivanovki te malteški red.

Ni u našem kraju nije manje slavljen. U Zoricama, selu dubicke župe, je blagoslov na taj dan. U njemu posvecenim crkvama i kapelama se cini pokora koju je tako snažno propovijedao. Poznato svetište sv. Ive je Podmilacje kod Jajca. I naši župljani su tamo rado hodocastili prije rata. Lijepa crkva sv. Ive je srušena; ali se i obnovila i još obnavlja. Kada bi ona progovorila culi bismo mnoga izgovorena obecanja o uspostavi mira u sebi i oko sebe; odricanje od pica; povratak obitelji i moralnom životu, pomaganje potrebnima....

Uz blagdan sv. Ive su ostali i neki narodni obicaji, loženje vatre na otvorenom tzv. krijesovi. I ovdje u Braziliji su zvane Feste Junine, vezane uz ovaj blagdan takoder s krijesovima. Sveti Ivan Krstitelj se slavi u cijelom svijetu u istocnoj i zapadnoj liturgiji. Naši stari su jezicno razlikovali blagdane sv. Ivana evandeliste i apostola koji se slavi treci dan Božica imenujuci ga sv. Ivan, a ljetošnjeg sv. Ivana Krstitelja su zvali sv. Ivo.

Mi smo zimskim ”Ivanima“ cestitali za Božicne blagdane. A sada dodajemo Ivane, Ivice, Ive, Ivke, Ivanke, Ivane, Ivone, koje nismo tamo spomenuli. Ako sada ne slave imendan, neka se oglase, a ja se unaprijed ispricavam. A zaželjeti im se dobro može i zimi i ljeti uz blagdan Ivana apostola i evandeliste i uz blagdan sv. Ivana Krstitelja.

Iva Blažanovic Šerifova,

Iva Dragicevic

Ivan Brandic Pincilov,

Ivan Mešcic Kigenov,

Ivan Stanic Žunin

Ivana Bjelobrk Luke

Ivana Mikic Martinova,

Ivanka Bjelobrk Lulonjina

Ivanka Brandic Mije

Ivara Dragicevic

Ivica Antunovic  Srebric

Ivica Antunovic, Mrkonjin

Ivica Bjelobrk Ante

Ivica Bjelobrk, pokojni

Ivica Brandic

Ivica Ešegovic, pokojni

Ivica Filipovic Jokin

Ivica Jelušic

Ivica Marka Ambrožic

Ivica Mešcic

Ivica Mešcic Marka

Ivica Mikic Lukin,

Ivica Mikic Mate

Ivica Mikic pokojni

Ivica Popic Civo,

Ivica Saric Pacin

Ivica Saric Stijepe

Ivica Stanic, Mije

Ivka Antunovic r. Katic

Ivka Brandic Mije

Ivka Brandic Pavešenca

Ivka Kljajic pokojna (Ðure, Luke, Joze i Pave  majka)

Ivka Kljajic pokojna (Marjanciceva majka)

Ivka Tufekovic

Ivka Vuckovic Patlidžanova

Ivka Vuckovic Rusevca r. Lilic

Ivka Vuckovic Šimenica

Ivka Vuckovic  Lukanovca

Ivka  Pejic r. Saric  pokojna Drujenca

Ivo Antunovic Nike

Ivo Blažanovic Car(pokojni)

Ivo Blažanovic Kljivac,

Ivo Blažanovic Šarcic, pokojni

Ivo Blažanovic Sico

Ivo Blažanovic, lijecnik

Ivo Brandic

Ivo Bratic Bracalov

Ivo Bratic, Ante

Ivo Dragan Dragicevic pokojni 

Ivo Dragicevic-Ivac,

Ivo Dragicevic-Marosev

Ivo Ešegovic

Ivo Evic Mike

Ivo Karalic,pokojni,

Ivo Katic,Vodenjak

Ivo Kljajic Luce, Markovice

Ivo Matuzovic

Ivo Mikic Coso

Ivo Mikic Mike

Ivo Mikic, Kukavica, pokojni

Ivo Mikic, Ovnic

Ivo Mikic, pokojni

Ivo Pejic Drujin

Ivo Pejic Rokic

Ivo Petric Ruže Lujnine

Ivo Petricevic-Ivara,

Ivo Saric Pere, pokojni

Ivo Saric Pujdin

Ivo Stanic Mandin, pokojni

Ivo Stanic, Pere

Ivo Vuckovic Markicin

Ivo Vuckovic Šicar, pokojni

Ivona Pejic Nikole

Zahvaljujem Ljubici Božic i Ivici Saric iz Australije na pomoci pri kompletiranju liste spomenutih nositelja imena sv. Ive.

I on se zvaše Ivo!

Med, medno, medeno… Tim rijecima nam je naša majka opisivala našeg cica Ivu, trudeci se tako pobiti pogrdnu primenku koju su mu nadijevali: Medo, Medonja. Te rijeci su izlazile iz rugalackih usta da oznace njega koji je bio sama dobrota i darežljivost. Nažalost, bio je roden s manjim psihickim nedostatkom. Danas bi to moderna defektologija brzo observirala i osoba s tim pomanjkanjem ne bi bila nikom za ismijavanje. Tada, taj covjek, fizicki sposoban i vrijedan od okoline biva zapostavljeniji. Zato je naša majka tražila nacina da djeci objasni kroz jezicnu igru bit stvari. Jer, dosita cic’ Ivo je, metaforicki receno bio ”sladak ko med“.

Dao bi sve što ima ako bi ga se pitalo. Pa i ako nije. Nikada nam nije došao praznih džepova. S onim što je zaradio želio je nekoga razveseliti. Volio je i zapjevati. Citiram: Snao, kako ona pjesma ide, cesto bi govorio majci.

Kad bi radio s mojim pokojnim djedom nitko ga nije smio zadirkivati.

Jedne godine sam dolazila u naš Hasic na odmor. Cic’ Ivo je gurao natovarena kolica. Svom snagom, onako ”iz zatrke“ doletio je k meni kad me je ugledao. Poljubio me, a onda poput vjetra potrcao k mojima ”ugrabiti muštuluk“. Bio je sretan on, ja i svi moji. Pitao me jesam li ”plao“ daleko i kako mi je tamo, pun velike brige. Baš tada je nailzaio Mirko Ilije Mikica s fotoaparatom. Modernim, donesenim iz Danske, jer je Mirko tamo radio. Cic’ Ivo je zaželio da se slikamo. Dugo se namještao. Bila je to lijepa slika, ali i slika posljednjeg susreta.

Javiše mi da je umro i da je njegova sestra Manda dugo nabrajala na njegovu grobu. Jedino ona je još i živa od cetvero djed’ Pere Sarica djece s prvom suprugom lijepom Vojskovljankom Maricom. Bab’ Marica je umrla mlada. Sin Marko ”nestade“ u II. Svjetskom ratu, a kcerka Kaja preminu u 14. godini. Iza Marka je ostala kci Kaja, othranjena u kuci djed’ Pere. Ona je dobila ime po svojoj tetki Kaji. Kaja cice Marka i strine Mare (koja još živi u Slavonskom Šamcu preudata za tzv. ”Coparu“. Sretosmo se prije tri godine na sv. Antu i tada je gorko plakala za svojom Kajom, koja je netom umrla u Novom Sadu.

Na cic’ Ive grobu u Kninevima uvijek zastanem puna pitanja i sjete bez odgovora. Zašto je život tako cesto grub i nepravedan? Meni i mojima, cic’ Ivo je bio uvijek drag, bez obzira kako ge je tko zvao. Njegovo srce je bilo veliko. Puno meda vrijedne pcele, dok su trutovi koji su mu se rugali bili ljudi vrijedni žaljenja. Cvrsto vjerujem da je za svoju dobrotu i plemenitost dobio vjecnu nagradu.