In memoriam (sjecanje na)

Misli mi lete u vec davne sezdesete i pocetke sedamdesetih kada je u Hasicu bio jedan televizor, oko kojega su se okupljali mnogobrojni.

Prostrana soba djeda Nike Katica.Nedjelja popodne.

I veliki derbi: Partizan-Dinamo. U sobi svi odreda dinamovci a na  suprotnoj strani

nas Iljko igra za Partizan. Poveli smo sa 1:0. Veselje,opce..

Njegov sesir je poletio ka plafonu. I nakon toga jos nebrojeno puta jer je volio Dinamo.

Avlija je oduvijek bila prepuna djece, kos na velikom dudu tik uz tarabu je bio popriste velikih bitaka.

U kuci bolesna baba Ruza ali ni to nije smetalo da se cuje vriska i cika.

Uvijek je nekome od nas nesto dobacivo.

Valjda je ta avlija magicna kada su u nju i do danasnjega dana djeca s posebnom radoscu dolazila, krila se od roditelja da ne moraju natrag u Zagreb.

Nazalost, teska bolest je napravila svoje.

Krajem februara susretoh ga na cesti, kaze idem malo do Kaje.

Pomislih, hvala Bogu izvukao se i ove zime. Bice opet i ovo proljece na avliji u svojoj stolici. Doci ce mu Ruzica, Zeljko, Jozan, Ico i njemu najdrazi unuci.

Hvala Ti,cika Ilija! Tvoj lik ce zauvijek ostati u nasim srcima

Pocivao u miru Bozjem!                                                    25.03.2007. Vlado B.