Izborna maškarada

Upravo sam pogledao dokumentarac o Staljinu i njegovim zločinima. Na samom kraju filma, jedna ruskinja, starija žena, sa sjetom u glasu reče slijedeće: - Kad sam bila malena vjerovala sam da su Staljin i Bog bili jedna te ista osoba. 

I nije to bilo jedino mjesto na svijetu gdje je običan čovjek mogao glumiti Boga. Zloupotrebe vlasti i manipuliranja narodima ima u svim dijelovima svijeta, pa i u područjima našim. Ajdemo onda malo i u Lijepu našu, ovih je dana tamo, i pored niskih temperatura, poprilično vruće!

’Politika je kurva’

U narodu je poznata uzrečica: - Politika je kurva! Ali začudo, isti narod koji to kaže i dalje srlja k’o bez glave u taj kurvanjski bordel, čineći manje ili više uvijek iste stvari, da ne kažem kakve… Vlast je neodoljiva, toliko je privlačna da joj je uistinu teško odolit - k’o nekoj dobroj curi, bože mi prosti!J Pustimo šalu na stranu. 

I nije nikakvo čudo što je tijekom cijele povijesti ljudskog roda, upravo ona, t.j. borba za dominaciju na vlasti, bila jedno od glavnih obilježja i cilj stremljenja nas ljudi: zemlja je krvlju natapana, oduzimati su nebrojeni životi. A tek ostale posljedice? - kad bi smo ih nabrajali, niti njima kraja ne bismo našli. I sve to - zbog politike kurve!

I ovih je dana borba za vlast u ’Lijepoj našoj’ pobudila veliku pažnju. Iz mnoštva zaigranih igrača u borbenoj areni su ostala još samo dvojica, jedan od njih će i biti predsjednik. Kao i uvijek do sada, svjedoci smo da su u igri prljavi politički potezi. Zar to mora biti na ovakav način: - koliko prljavog veša moramo gledati, koliko optužbi čuti, koliko maski na njihovu licu vidjeti, glume i lažnih osmijeha, pa i puzanja po snijegu ? - sve po potrebi, samo za privilegije i fotelje! Doduše, na ljudskoj ljestvici razvoja smo malo uznapredovali, pa se u borbi za vlast više krv ne prolijeva, barem ne u ovim izborima koji se zovu demokratskim, ali ne daj Bože rata…  Ipak, sve ove niske zahuktale radnje ponovo nas srozavaju duboko prema dolje. U zanosu pohlepe i u glupostima mnogim, sredstva se ne biraju, ne primjećuju se ni oni mali obični ljudi - osim kad političari zatrebaju reklamu! A puno je bolesnih i gladnih. Obitelji su uništene, ljudi nemaju čime niti režije platit. Šta više, i ti maleni su u sav ovaj cirkus upleteni, žele dati svoj glas u nadi da će im biti bolje, da će moći dostojanstveno živit svoj život kao ljudi, a ne u bijedi ili na njenom rubu, napušteni, sami... 

Svijest je većine ljudi još uvijek velikim dijelom podređena nacionalnom ponosu i vjerskoj opredjeljenosti. Tako je svejedno što je istina a što nije, ili tko je u pitanju, samo neka je kandidat ’jedan od naših’- jedan od onih kojeg stranka ili crkva preporuči. Ali i onaj koji drži ruku na srcu i koji glasno pjeva himnu dok gleda u zastavu, koji ide ili ne ide u crkvu. Što i kako radi, te kakav je čovjek u stvari, nije tako važno, samo neka nije ’crveni’! O Bože moj, kakve li demokracije!? Ne vidi narod bolan da su njima bogovi: privilegije, moć, ugled, slava i novac. Do tih ’blagodati’ najlakše je doći kad su na vlasti. I nije nikakvo čudo da nesretnici streme tom vrhu ili što bliže k njemu! A kako i ne bi, kad tako visoko pozicionirani postaju k’o i bogovi sami. Sve im je moguće, a rade samo u  interesu vlastitome, svoje stranke ili vjere svoje - koja im je pod ? ionako. Nikako za narod! I sve je dobro dok ima para, to jest dok se ’Lijepa naša’ u bescijenje daje, dok dolaze krediti i donacije razne, dok ima mnogobrojnih ulaganja i muljaža ispod stola i sa strane… 

I igra narod!

Eto nam još više ljudi bez posla, narod dobiva na kapaljku, a pred svake nove izbore dobiju i koju kapljicu više, zeru barem, tek da se primjeti - da bi ljudi opet ’veselo’ glasali. Narod bez pameti, - a šta drugo reći!? Ne vide obični smrtnici svijeću što gori sve dok ne dogori. Tek kad osjete toplinu voska, kad ih sprže njeni zadnji plamsaji, trzne se i narod, malo poskoči, otvori i oči, al’ za kratko samo, i onda sve opet ispočetka! Biraju po istom ključu: lažni patriotizam, odnosno nacionalizam te vjersko i stranačko opredjeljenje su glavni aduti. Ma kakvi programi! I tako, dok je veliki dirigent skriven u svojoj sjeni, njegov orkestar narodu priređuje glazbu. Svi članovi orkestra uživaju blagostanje, biraju pjesme po vlastitoj želji, i štogod da zasviraju  - igra narod! - ako ne milom, igrat će silom! K’o ima uši i oči nek čuje i vidi, k’o nema nek i dalje bira slične vlasti. Birajte ljudi, samo pazite da vam opet ne doleti i još koji Kanader!

Političari, crkveni velikodostojnici i neutralnost

A misle neki da se Crkva u politiku ne miješa. Neki opet kažu - zašto se miješala i ne bi? Ta, oni su odabrani da stvore Kraljevstvo ovdje na Zemlji? A onda to i rade bogme, ali za sebe samo, a na žalost svih ostalih. ’Pošteno’ su stekli ogromno bogatstvo, no niko ih ne pita kako? Političke i crkvene vođe su već odavno trebale učiniti naš svijet sretnijim i sigurnijim mjestom za život. Mi kao pojedinci ne možemo promijeniti ono što oni rade, niti ih možemo spriječiti da ponavljaju tragične pogreške iz prošlosti, za bilo kakve promjene je kasno. Učinjeno zlo i nanesena nepravda popravit se ne mogu, a nemamo prava niti govoriti im kako da postupaju. No, to ne znači da oni nikada nikome neće morati položit račune, zaboravljaju da im je vlast samo privremeno dana na upravljanje. Njihov i naš problem je što upravljati ne znaju. Ali možemo li se barem oduprijeti i ne dozvoliti im da nas uprežu u njihove sukobe, političke i vjerske, te da i sami izbjegnemo biti suučesnici u nemoralu, pljački, ratu? Isus je za svoje učenike rek’o - Nisu dio svijeta, kao što ni ja nisam dio svijeta” (Ivan 17.14.)  Znači li to da bi istinski kršćani trebali biti izvan ovog cirkusa? ”Pazite, netko bi vas mogao odvesti kao svoj plijen pomoću filozofije i prazne prijevare u skladu s ljudskom predajom, u skladu sa elementarnim stvarima svijeta, a ne u skladu s Kristom” (Kološanima 2.) 

Tim je riječima kršćanima svog vremena apostol Pavao dao do znanja, čija bi učenja trebali slijediti. I pored takvih upozorenja, Crkva je vremenom postala usko povezana sa državom, proces koji je vodio u tom smjeru doveo nas je danas čak i do Vatikana - kao države same. Neki kršćani su tako prekršili sve ono čemu ih je Krist poučav’o. Danas je evidentno da je uplitanje crkve u politiku neizbježno, čak je tako čvrsto s njom spleteno, da izgleda kao da su vjera i politika skoro pa jedno. U dobru i zlu, te dvije cjeline se skupa čvrsto drže, dobro surađuju i složno rade, jedna drugoj pomažu, kako u prešućivanju stvari, tako i u raspodjeli plijena. Ipak svaka od njih ima i svoje vlastite interese, kad se oni ukrste dođe i do svađe, malo se i ’poglođu’, ali stvar se brzo sredi. No, interesi se prepliću u zadnje vrijeme strahovito brzo i neuobičajno često, svi su izgledi da će uskoro pravo da pukne. E, kakvog li će trvenja sve biti! Kako se brzo odvijaju događaji, čini mi se da će mnogi od nas i to doživiti skoro…

Ali, ne bi li Crkva trebala biti neutralna? Prva Crkva je bila potpuno odijeljena od svijeta politike. Njeni članovi nisu ni oružje uzimali, niti su se borili protiv drugih ljudi. Nisu bili članovi nikakvih stranki, njihovo povjerenje i vjera bili su usmjereni Isusu i njegovom Ocu. - Moramo slušati Boga kao vladara, a ne ljude” - govorili su oni. (Djela 4.19; 5.29). Nisi imali dakle išta izgubiti, jer ništa drugo osim vjere i ljubavi nisu ni imali. A današnja bi crkva imala i te kako ’šta izgubiti’. Zato joj i ne smije biti svejedno, boriti se mora da očuva svoje blago. Ako presjednik bude ’crveni’ neće sve ići baš tako glatko, ako se promjeni situacija u svijetu i sve nepravedno oduzeto ’moradne’ i vratit, bez obzira u kojem je vremenskom peiodu razbojništvo i počinjeno…? Nije uzalud Isus, otprilike ovako nešto rek’o: - teško je bogatašu ući u Kraljevstvo Božje, prije će deva kroz ušicu igle proći, već bogataš u Kraljevstvo Božje doći… Slatka je para, slađa je i od smog Raja, jašta, jašta…

Šta Biblija još kaže?

U Propovjedniku 8.9 stoji zapisano - Čovjek (vlada) nad čovjekom na zlo njegovo.

Ako nemamo respekta prema Stvoritelju ne možemo niti napredovati. Tu sposobnost moramo zaslužiti i pokazati poštovanje, te osjetiti i dati priznanje upravo njemu. Rade li tako i političari naši, i naši duhovni velikani? Da, ali s Bogom iza leđa, služe se njime kao paravanom, i na pogrešan način! Zato nam Stvoritelj i daje obećanje: ”Pravednici će nastavati na Zemlji, i bezazleni će ostati na njoj. A bezbožnici će se iščupati s nje” (Priče Salamunove 2. 21, 22) Kada ovakvih nadutih političara i pohlepnih vođa vjerskih više ne bude, narodi će dobiti svoju šansu: - Raskovat će mačeve svoje na raonike, i koplja svoja na srpove, neće dizati mača narod na narod, niti će se više učiti boju! (Izaija 2.4)

Stoga, svim poštenim bogobojaznim ljudima neka ide i poruka ova: - Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima đavlovim. Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima. Zbog toga posegnite za svom opremom Božjom da uzmognete odoljeti u dan zli i održati se kada sve nadvladate. Držite se dakle! Opašite bedra istinom, obucite oklop pravednosti, potpašite noge spremnošću za evanđelje mira! U svemu imajte uza se štit vjere: njime ćete moći ugasiti ognjene strijele Zloga. Uzmite i kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Božju. (Efežanima - iz šestog poglavlja)

A (i) ovo znajte: u posljednjim danima nastat će teška vremena. Ljudi će doista biti sebeljupci, srebroljupci, preuzetnici, oholice, hulitelji, roditeljima neposlušni, nezahvalnici, bezbožnici, bešćutnici, nepomirljivci, klevetnici, neobuzdanici, goropadnici, neljubitelji dobra, izdajice, brzopletnici, naduti, ljubitelji užitka više nego ljubitelji Boga. Imaju obličje pobožnosti, ali snage su se njezine odrekli. 

I njih se kloni!    (2 Timoteju 3. 1-5)                                   

I još jednom: K’o ima uši i oči nek čuje i vidi, k’o nema nek ’uživa’ i dalje u ovakvoj vlasti. Da, birajte ljudi, samo pazite da vam opet ne doleti kakav novi Kanader…

Josip V.  Januar 2010.