Madagaskar

Uz igranke o kojima je bilo vec rijeci, još s kasne jeseni pocinjale su pripreme za zabavu posebne vrste - priredbe. Uvježbavale bi se pjesme, pisali i trenirali skecevi, štembiljale i rucno numerirale ulaznice, Jozo Brandic je šablonima crtao plakate, Ivica Mišic je pripremao pitanja... i ucilo se!

Jedna priredba u to vrijeme bila je nezamisliva bez "Kviza znanja" iz raznih oblasti. Ekipe bi se pripremale po nekoliko mjeseci unaprijed, proširivalo se školsko gradivo, nagadjalo se šta bi moglo da se pita. Hasicani su davali priredbe posvuda. Svuda su nas rado docekivali. Obicno bi se unaprijed dogovarala podjela prihoda pola-pola. Važno je medjutim bilo u tim dogovorima izboriti se ko ce štembiljati i prodavati ulaznice. Naši "menadžeri" su u tome uvijek bili uspješni. Svaka treca ulaznica iz džepa...

Rijec je dakle o Kvizu znanja. Na svakoj priredbi bi se prijavljivale ekipe iz više sela. Pitanja iz raznih oblasti. Završnica je uvijek bila iz zemljopisa, to je vrijedilo za najatraktivnije. Igralo se na ispadanje. Završna priredba i završni kviz znanja tog puta je bio na priredbi u Gornjem Hasicu. Jack Pot je poveliki. U finalu ekipa iz Hasica i Gajeva. U završnici finalnog takmicenja iz oblasti zemljopis, hasicani su nastupili u svom najjacem sastavu: Kata Blažanovic i Perica Mišic...

Možda je za ne vjerovati, na svim priredbama i takmicenjima nastupalo se pošteno. Pitanja nikome, pa niti hasickoj ekipi nisu bila unaprijed poznata. Uostalom, pitanja su se izvlacila iz šešira. Tako je bilo sve do tog slucaja. Naime, hasicki organizatori i "menadžeri", uvidjevši da se u finalu u Gornjem Hasicu ipak radi o velikim parama, nisu htjeli prepustiti slucaju da te pare odu drugima, pogotovo ne u Gajeve. Zato su hasickoj ekipi, neposredno pred pocetak natjecanja, priopcili samo jedno - najteže pitanje. Za svaki slucaj!

Nakon drugih oblasti znanja, pred odlucujuce finale, Gajevljani su vodili. Sve je izgledalo da ce pobijediti i odnijeti pare. Pocela je završnica sa pitanjima iz zemljopisa. Prvo lakša (Sava Dolinka i Bohinjka, planina Velež, glavni grad Njemacke...), pa onda nešto teža (Keopsove piramide, Dominica, Che Guevara, Inke i Maja, delta Mekonga...). Kata i Perica, dobro pripremljeni, ubrzo su dostigli gajevljane. I onda je uslijedilo zadnje, odlucujuce pitanje. U prepunoj sali doma u Gornjem Hasicu tajac. Cita se pitanje: "Kako se zove glavni grad Madagaskara?". Gajevljani preblijedili, gledaju se kao telad, naravno ne znaju. Hasicka ekipa daje znak da zna odgovor. I stvarno, kao iz puške - Tananariva!

Hasic je ukupni pobjednik. Publika oduševljena. Pobjednickoj ekipi se predaje nagrada - podebela kuverta sa parama. Gajevljani pognutih glava, sa utjesnom nagradom napuštaju binu. Navlace se zavjese. Pobjednike "menadžeri" odvlace u najmracniji dio iza bine. Oduzimaju im kuvertu i tutnu u ruke po vrecicu karamela. Hasickim pobjednicima finalnog takmicenja u znanju do današnjeg dana nije poznato ko i kako je uzeo njihovu nagradu, gdje su otišle za to vrijeme velike pare - 300 tadašnjih dinara?

Možda se baš od tada, nekima od "sretnih dobitnika" koji su prakticno još djeca bili, probudila mladalacka zelja da jednog dana posjete sve te zemlje iz šarenog atlasa koje su u ono vrijeme bile nedostižne i puno, puno dalje od Šamca... Da se uvjere da li su njihovi tadašnji odgovori o Turskoj, Grckoj, Egiptu, Dominici, Kubi i Vietnamu, Mexicu.... bili tocni.

Nažalost, želja da se osobno uvjere da li je Tananariva uistinu glavni grad Madagaskara nije im se još ostvarila. Ko zna...

                                                                 P.M.