Mesara

Ovih je dana u Hasicu živo!

Oni koji su se vratili svome selu,

vrijedni su bili i ponekog su bravka ugojili.

Mada to nije ko što je nekada bilo, ipak pažnje je vrijedno!

- Kod Cige je u ponedjeljak mesara, mislim da kolje jedno...

nekada je znalo biti cetiri, pet ili više.

Ovo je samo jedno sjecanje na te prošle dane...

Prohladna kasnojesenska noc je pri samom kraju,

mraz je išarao prozorska stakla

i promrzla zora samo što nije otvorila oci.

Mamini opanci su ostavili traga na bijelom mraznom pokrovu

koji je pao po travi te noci.

Ona je vec vani, poranila kao i svako jutro, prva ….

Pregledala je stoku, obišla svinje i evo vec potpaljuje vatru.

Uzela je komadic gume, stavlja ga ispod vec naslaganih cjepanica,

kresa je u jednoj a fenjer u drugoj ruci.

I polako jedva primjetni plamicci bivaju sve slobodniji i jaci,

pucketaju i pocinju da griju.

Vatra se širi i voda u oraniji pocinje da grije.

Grijala bi se i mama i još koji tren bila bi kraj vatre što sjaji

ali mesara je danas i još puno treba da se radi...

I kao da blijesak vatre ubrzava zoru,

pocinje da svice i dan samo sto nije;

razvidnjava se i ljudi tek što nisu stigli …

Evo, cujem ust`o je i tata, a i meni je za koji minut,

krevet je topao i mekan a san nece da sjaši,

protegne se tijelo i zaspati bi htjelo, ali...

Znam da ce brzo i Mata ili Stanko, Krco, Lukan, Leso…

Andrija, Mika, Anto...,

iz svake komšijske kuce neko. Ta, sramota je da oni dodu prije!

I dok se onako s nogu, cekajuci vodu da provrije

i prva jutarnja kava pije,

pri ruci se nade i casica šljive, tek hladnocu da razbije;

noževi su oštri i sve je spremno što uz to ide,

ceka se vijest: - voda vrije!

I iz obora izvlace se i prvi bravci, razliježe se selom svinja vriska.

Korito, vrela voda, lanci, topla gusta para...

i svinja bijela i meka na obradu ceka.

Na vješala je dižu, vjeste ruke spretno sijeku, komadi se na stol nižu.

Eto i Anteše, u plavom mantilu, noževi u ruci i belegija (ege),

naravno njegovi su najoštriji i najbolji…

I sve ide dalje, žurno i po svom redu, ko na traci…

Ovo je za kuljen (kulen) a ovo za cvarke, ovo cemo sušit,

a ono najbolje za dorucak se daje.

I prve džigerice stižu, tople i mirisne ko duša meke,

posute s lukom bijelim i rakica ljuta…

Vec su ustala i prva djeca i na šibu se nabija peka,

sve probrani komadi, sirovi, crveni i meki.

Stavljaju se na najbolju žaru i ne treba dugo;

onako od pepela crni i vruci,

otpušu se malo i socni i lijepi završavaju slasno u gladnom stomaku.

Mama je vec dobila pomoc. Stiglo je i nekoliko žena:

Nena (cica Ive), sna`Ruža (Krcenica), sna`Luja (Matenca)

i sna´Ivka (Rusevca), Anka Matina… itd. itd..

U neposrednoj blizini tora: topla voda, pletece igle,

drob se raspravlja i ciste crijeva;

smijeh i šala, mora da je i njih šljivovica podgrijala…

I ni podne još stiglo nije a vec je i cetvrti bravak na redu:

melje se meso, odvaja koža, miješaju se u oraniji cvarci:

pršte i cvrce, sve rumeniji i ljepši,

dodaje se i mlijeko da budu nježniji i mekši.

I prve kobasice stižu, po stolovima ko zmije gmižu,

klizave i meke, vrte se i u krug slažu;

gledaju to položaji, nadaju se da nece dobit bas najkracu…

Pripremaju se maramice, ruke su do laktova umrljane:

so, biber, paprika i luk bijeli…

i vec su pune izmljevenog probranog mesa.

Prozirni i lijepo oblikovani,

pa zar treba i reci po kom imenu su znani...

Posvuda smijeh, veselje i šala. Poteže Lešo brzi gutljaj pive

i onako crven i vrijedan, sav zamazan ko mesar pravi,

nastavlja sve okolo svojom pricom da gnjavi.

Zapocinje i završava razne teme, pomalo i bezobraza.

A Mata, više povucen i miran, ko da se malo stidi brata,

ipak se nasmije…  - a šta ce, šala je šala?

Eh, kod Mate je bilo svega sto domacin za mesaru treba:

oranija i sadaka i vješala i korito, cvrsto jako;

i stolovi na sklapanje, ocuvani skoro novi, lijepi!

SAMO DA NIJE BILO RATA!

Vrela mast iz oranije u posude se prelijeva a cvarci na stolovima razasuti,

rumeni i još vruci, nasoljeni, mire i ko ih probo ne bi!?

Obarine na red stižu; ljepljivi prsti i krvavice se melju, diju…

I na kraju stolovi se peru, ciste, brišu;

oranije se opet sjaje i vec sutra, spremne su za druge mesare.

I komšiluk se razilazi kuci ali još gotovo nije.

U kuci su žene vrijedne vec veceru pripremile ili samo što nisu.

Tu je sarma, jos vruca na peci, pun lonac, puna šerpa;

kobasice u tavi, pirjan, burek pita, napretek mesa i raznovrsne kisele salate;

sve domace: paprike, krastavci, kiseli kupus…

A sto reci tek za kolace: salenjaci, od jabuka, oblatine i modlice…

Eh, što su sve naše majke znale!

I prije nego li se mrak utvrdio pristižu i prvi gosti, i sto reci?

- Da se jede i pije, da se pricaju price i zbijaju šale…

Ili da je tih dana u svakoj kuci bilo tako…

EH, DA NIJE BILO RATA!

I opet,

dok mrak postaje sve teži a mraz priprema cetkicu da prozore šara,

kada sve dode na svoje mjesto i utihne lavež  pasa,

ko po nekom ustaljenom redu, zadnja je legla mama.

Umorna i sretna zaspala je brzo...

A ujutro vec, s pijetlovima prvim,

na nogama ce opet biti!

Odlozit ce vatru i ugrijati kucu,

napraviti dorucak i ispratiti u školu djecu….

J.V 27.11.2004.