Zilje - Narodna vjerovanja u Hasicu


Ne postoji na svijetu narod koji nema svoja vjerovanja, bez obzira o kojoj se kulturi, vjeri ili naciji radilo. Kolikogod ih možemo podvrgnuti preispitivanju i zauzeti prema njima odredeni stav, ona su utkana u psihu generacija ispred nas pa i u našu. Navodim ona kojih se sjecam,  za neke imam objašnjenja, za nekima tragam i molim one koji znaju da ih napišu.



  • Ako umre osoba u rodu ili u blizini, nije se uputno taj dan cešljati.

Izvor: U drugom razredu osnovne škole hasicki ucitelj Dimitrije Vasovic, pita  ucenicu N.N. zašto je ”brunjava“. Ona odgovara da joj je umrla susjeda i da joj je baka rekla da se taj dan ne cešlja za dušu pokojnice. Mišljenja sam da je to bilo doslovno shvaceno, ne uredivati se i ne dotjeravati, a ne baš pocešljati. Žene ni danas kad idu na sporovod ne mažu usne i dotjeruju lice kao obicno. Razlog može biti praktican, plakanja radi, na primjer.

 

  • Ako ubiješ zmiju koju prvu vidiš pocetkom ljeta nece te boljeti glava svu narednu godinu.

Izvor:  Išla sam s pokojnom Marom Saric, Arkešenicom (Lucankinom)  ”preko grede“ (ili platine, neke drvene daske preko Žendraga) na sprovod pokojnoj Janji Katic. Bilo je mnoštvo svijeta jer je Janja bila umrla mlada a ostala je nejacad. Zato smo priprijecile put. Išle smo medjom djedove i Cigine Mlake. Skrenule  smo preko Ruseve njive, kada je ona ugledala neku, u mojim djecjim ocima, strašno dugu smedu zmiju. Ubila ju je nekim kamenom i ispricala mi gornji razlog. Nemam povratnu informaciju da li ju je glava te godine boljela.

 

  • Huce li sova znak je da je netko upravo umro.

 

  • Pjeva li oroz rano, nagovješcuje neciju smrt, govorili su stari Hasicani.

 

  • Nedjeljom, osobito mladom nije bilo preporucljivo prati kosu.

 

  • Rano jutarnje umijevanje djevojaka sa cvijecem u vodi na Cvjetnicu bilo je simbol ljepote, cistoce, mladosti i nadolazeceg proljeca.

 

  • Staviti potkovicu na uzlazna vrata kuce znacilo je da u kucu nece moci uci  ”vještura ili mora“  (zla žena) te sisati malu djecu. Svecenici su žestoko korili praznovjerne vjernike pogotovo što se nekada i prstom pokazivalo na ženu iz sela, koja je danju bila sasvim obicna, normalna žena a nocu se pretvarala u zlu ženu.

 

  • Prode li macka preko puta, osobito crna, znak je nesrece na tom putu.

 

  • Ako mladenku boli noga ”na zdravo“ ne bi smjela u tom stanju ici na vjencanje.

 

  • Svrbi li te lijevi dlan, dobit ceš novac, svrbi li te desni davat ceš novac.

 

  • Zvoni li uho, cut ceš vijest.

 

  • Mezimac je samo mogao lijeciti  nicinu tj. veliki cir koji je imao bolnu crvenu  površinu.

S posebnim kamencicem bi, uz moljenje Zdravo Marija (prije su to valjda bili neki drugi zazivi dobrim vilama) da se to mjesto izlijeci. Nekoliko dana bi se  po tri puta okruživalo tim kamencicem oko bolnog mjesta. Sjecam se da su majke dovodile mojemu djedu djecu na ljecenje, a mene je majka vodila majci Kate Vuckovic, (Šicarove snahe), jer je pravilo bilo da rod ne može lijeciti rod.

 

  • Upaljene gljive su neke osobe nosile u crkvu s posvecenjem. Od crkve su ih zapaljene nosile kucama da tako tinjajuci, kako su bake govorile, tjeraju zlo od nas.
     
                                                                                                                  Ruzica Susnjara