Naša posla

Bosanski Šamac oficijelno nije više bosanski. Po volji starih-novih kumova koji, ako ne necim pametnim i vrijednim, barem time traže svoje mjesto u povijesti. Za mnoge bivše, sada prognane i rastjerane rodene Šamcane, sve one koju su živjeli na podrucju bivše opcine Bosanski Šamac ostat ce Šamac BOSANSKI zauvijek. Ne na putokazima i tablama, nego u srcima. Za divno cudo Šamac nije više niti srpski?! Postao je samo Šamac. Siv, anemican i beznacajan. Upravo kao i novo ime. Bezlican. Propada. Mnogi šamcani starosjedioci bi ovaj (srpski) Šamac rado mijenjali za nekadašnji, stari Bosanski Šamac. Došlje za stare prijatelje i susjede. Ne smiju glasno da kažu. Nije "zdravo"! A nemaju ni kome. Svako je zaokupljen samim sobom i ima važnijeg posla. Najvažnije zanimanje u Šamcu je - preživljavanje. Poneko se duboko u sebi i stidi. Za neljudskost i nedjela, svoja i drugih... Peru ruke. Moderni Pontius Pilatus!

Šamacki intelektualci i kvaziintelektualci i lokalni filozofi sada znaju sve. Kako je trebalo i kako nije trebalo. Moce, rijec je o ucenim sudijama, pravnicima, ekonomistima, lijecnicima, sociolozima, inžinjerima... A ne tako davno svoju su intelektualnu razinu spustili na ravan kolektivnog ludila razjarene blatnjave bande, rulje, kriminalaca i probisvijeta, glasno podržavali ubice i krvnike i osobno im se divili... Zagovarali i provodili sirovu i surovu politiku etnickog cišcenja - "Svaka ptica svome jatu!". O šta su školu ucili? A svi hoce u Europu?! Internacionalnu. Globalnu.

Pomažemo im nažalost ponekad i mi sami. Krvnicima. Mi, njihove žrtve. Za nevjerovati je, ali je istinito da neki Hrvati sa podrucja bivše šamacke opcine i pored svega što se našem narodu dogodilo, šuruju danas sa onim najodgovornijim, ideolozima, vojvodama, komandantima, onima koji su neosporno najviše za kataklizmu krivi, koji su pripremali i provodili politiku „spaljene zemlje”, koji su (još mi zvoni u ušima!) osiljeni uzvikivali „Vas Muslimane cemo potamaniti, a vas Hrvate zatrti!” ili „Srbija do Tokija!”, koji su za svoja nedjela odgovarali pred Sudom u Den Haagu, osudeni, koji su oficijelno RATNI ZLOCINCI, sjede dakle takvi milosrdni „Veliki Hrvati” sa „još vecim” Srbima, oficijelnim ratnim zlocincima, po šamackim kaficima, prijatelje se, piju skupa i svidaju ko zna kakve poslove. Opet o našem trošku? Nažalost, na bruku i sramotu svih nas, medu takvima nade se i poneko iz Hasica!

E kada takvi i njima slicni „veliki Hrvati”, sutra, citajuci ovaj zapis, daju primjedbu, napišu u forumu, anonimno, kako u tekstu ima pokoja rijec ili izraz koji nisu cisti (novogovorni) hrvatski, šta im reci? Odgovoriti ili ne? Možda najbolje, zapitati se, svako od nas za sebe, iskreno, iz dubine duše – a šta je to u stvari Hrvat? Stati pred zrcalo. I odgovoriti. Svako za sebe. Ja, tako vam je to dragi moji hasicani, ili mi, Hrvati, hasicani nismo ono što smo nekada bili, ili ratni zlocnici nisu više ono što u stvari jesu!

Još ne tako davno, još nezaboravljeno, sijale su ubice i koljaci u ovakvim uniformama strah i trepet po nezašticenim hrvatskim selima, otimali, pljackali, skrnavili i rušili naše crkve i groblja, zlostavljali svecenike, gazili i pali naše obiteljske uspomene, palili, rušili, ucjenjivali, silovali, protjerivali, mucili, ubijali… Sada se, bijednim, u materijalnoj oskudici, bivše ratnicke uniforme vijore po buvljacima europskih gradova i mogu se, ti krvavi suveniri,  otkupiti za par Euro. Na originalnim slikama su takve uniforme, oprane i popeglane ali sramotne, SRAMOTA se još uvijek na njima vidi, vonja, SMRDI, ne može se nicim isprati, kako su nedavno izložene na Flohmarktu na konjskom trkalištu (koja koincidencija!) Daglfing u Münchenu. Bagatela, ali NIKO IH NECE! Autor ovih redaka je osobno proveo citav dan, cekajuci, radoznao da vidi hoce li se naci neka pofajn blesava mušterija za ta krvava svjedocanstva prošlosti. I docekao! Da ih nesretni prodavaci ponovo upakiraju u kartonske kutije, zajedno sa zahrdalim ordenjem iz Drugog svjetskog rata, falsificiranim ruskim foto-aparatima marke Leica sa natpisom Luftwaffe i kukastim križem, sa uniformama pogranicnih jedinica bivšeg DDR-a, sa plasticnim lutkama otkinutih glava i vrate tamo gdje spadaju – u najtamnije smetlarnike prošlosti. Neka se nikada više iz tog vilajeta ne povampire!

Kao malu ilustraciju „našeg posla”, reproduciramo ovdje jednu kratku polemiku na webstranici Garevca, u povodu otvaranja nove internet-prezentacije Domaljevca www.domaljevac.com

Sasvim slucajno, surfanjem u Internetu nabasali smo i na ovakvu polemiku Garevljana u povodu objavljivanja DOM@ljevac. Svaki komentar sa nase strane bi bio absolutno suvisan. Garevljani su sami sebi odgovorili na najbolji moguci nacin. Medjutim, ponukani takvim "sustinskim" primjedbama, DOM@ljevac-Crew ce uskoro na ovoj stranici objaviti jedan komentar o "srbizmima" i "hrvatiziranju", te "albaniziranju" posavskog hrvatskoj jezika. Prijavite se za nas Newsletter - bit cete na vrijeme o tome informirani.:

U funkciji je novi web-site Domaljevca!

Autor Mišo Perak dana 28.09.2007, 23:25

Nova prezentacija Domaljevca!

www.domaljevac.com

Uz Savu, na sjeveru Bosne I Hercegovine, nedaleko od ušca rijeka Bosne i Tolise, na petnaestak minuta vožnje automobilom od Šamca i Orašja, nalazi se Veliko. Prostrano. Napredno. Bogato. Sretno. Uzorno. Posavsko. Bosansko. Hrvatsko. Asfaltirano. Mrežno – telefonski kompletno obuhvaceno. Osvijetljeno. U ratu odbranjeno. Lijepo. Bezbjedno. Sve cistije.

Gostoljubivo. Pravdoljubivo. Prosvjetno, Kulturno i sportski aktivno. Vjerski katolicko. Drugima priznato i poznato. U pjesmama opjevano, u knjigama opisano, u svim planovima podcrtano, na slikama slikano. Napadano, rušeno, plavljeno, prekrajano, pljackano, pa ipak opstalo selo Domaljevac..

bajic je 03. October 2007 u 00:51, napisao:

Dragi urednistvo,

selo Domaljevac je vrlo lijepo pridjevski opisano, ali su vam se u zurbi potkrale dvije srpske rijeci( a inace cesto nam se svima to dogodi ), pa ako dopustite da korigiram:

odbranjeno=obranjeno

bezbjedno=sigurno

lijep pozdrav

Sicko

Miso Perak je 03. October 2007 u 21:14, napisao:

Sicko hvala Ti na javljanju, hvala i na korigiranim rijecima.

Doista sam to sa zurbom objavio i to samo preuzeo tekst sa njihove stranice, a evo vidim i sam da ima pravopisnih pogresaka.

Rijeci sam korigigirao i nadam se da ih nema i vise.

Lijep pozdrav svim posjetiteljima GIP-a a posebno onima koji ovo citaju.

gar06 je 04. October 2007 u 18:25, napisao:

Dragi moji Garevljani, nemojmo se mi "intelektualno" iscrpljivati trazeci po sajtovima drugih sela "srpske rijeci". Omakne se to svakome (pregledajmo pomnije nasu stranicu pa cemo naci i pokoju "srpsku", ali i "balijsku" rijec). Nije to nas glavni problem. Ne smeta me ni sto jedan broj neospornih Hrvata u Hrvatskoj govori ekavski. Mene ne boli i ne smetaju mi "srpske" rijeci niti na nasoj, niti na drugim stranicama. Mene najvise boli da je nas Garevac pod SRPSKOM vlascu, sastavni dio Republike SRPSKE, dakle teritorijalno, ii politicki SRPSKI. A Domaljevac je oduvijek bio i ostao HRVATSKI (izborio se!), i ostat ce takav pa makar objavio svoju sajt i na cirilici. Organizirajmo se i ucinimo sve da mi jednog dana nasu sajt ne bi morali, po naredjenju, prevesti na cirilicu i ekavski! Poduzmimo nesto da pod srpskom vlascu, na srskom teritoriju ocuvamo svoj nacionalni Hrvatski identitet. I procitajmo i ostalo sto tamo o Domaljevcu pise: " Veliko. Prostrano. Napredno. Bogato. Sretno. Uzorno. Posavsko. Bosansko. Hrvatsko... Napadano, rušeno, plavljeno, prekrajano, pljackano, pa ipak opstalo." A nas Garevac? Bok.

13.10.2007