|
Vjerske teme - Neljudska inkvizicija
U srednjem je vijeku pala crkva javno pokazivala svoju iskvarenost stoga nije tesko razumijeti zasto su se na mnogim mjestima ljudi dizali s protestom.
Mnoge su dragocjene duse odbacivale lazne papine tvrdnje trazeci umjesto toga spasenje i istinu u Gospodinu Isusu Kristu.
Takvi su bili nazivani ”hereticima“ i Rimokatolicka ih je Crkva zestoko progonila.
Jedan od dokumenata koji su naredivali takve progone bila je neljudska
‘Ad ekstirpanda’ izdata 1252. od pape Inocenta IV. Taj je dokumenat zauzimao stajaliste da heretike treba ”zgaziti kao otrovne zmije“ sto je i formalno dozvoljavalo upotrebu torture.
Civilnim je vlastima bilo naredeno da spaljuju heretike.
”Stoga prije citirana bula ‘Ad extiripanda’, ostaje temeljni dokumenat inkvizicije, obnavljan ili pojacavan od strane nekoliko papa, Aleksandra IV (1254-1261), Klementa IV (1265-1268), Nikole IV (1288- 1292),
Bonifacija VII (1294-1303) i drugih.
Civilnim je vlastima, od strane papa a pod prijetnjom ekskomunikacije, nalozeno da izricu zakonske kazne koje su osudivale nepopustijive heretike na lomacu. Treba zapaziti da je, ako se sama nije rijesila ekskomunikacije u roku od godinu dana, ekskomunicirana osoba sve to vrijeme bila obiljezena kao heretik te podvrgnuta svim kaznama koje su se odnosile na herezu.“
U to su doba ljudi mnogo razmisljali kako da izmisle metode koje ce nanijeti vise muke i boli. Jedna od najpoznatijih metoda bila je upotreba raspinjala, dugog stola na koji su optuzeniku bile privezane ruke i noge te je onda bio rastezan pomocu uzeta i vitla. Tim su se procesom iscasivali zglobovi i nanosila u bol.
” Zeljezna djevica“ je bila sup1ja sprava u obliku i velicine zene. Unutra su bili postavljeni nozevi na takay nacin i pod takvim kutem da je optuzenica bivala razderana u smrtonosnom zagrljaju. To su sredstvo za mucenje prskali ”svetom vodom“ a na njemu su bile napisane latinske rijeci ”Nek je slava Bogu jedinom.“
Klijestima su cupali nokte ili ih, uzarena koristili na osjetljivim dijelovima tijela. Koristili su se i valjci s ostrim nozevima ili siljcima preko kojih su valjali heretike naprijed-nazad. Uz to je postojao i skrip, sprava za mucenje stezanjem i iscasivanjem prstiju te ”spanjolske cizme“ koje su koristili za drobljenje nogu i stopala.
Nakon sto su sa zrtava skinuli odjecu, vezali bi im ruke na ledjima koristeci cvrsto uze. Na stopala su im bili pricvrsceni utezi.
Uz pomocu kolotura odrzavali bi ih u zraku ili ih trzanjem spustali i dizali iscasujuci im tako udove tijela. U toku takvog mucenja, svecenici su drzeci uzdignute krizeve pokusavali da navedu heretike na odricanje od njihovih uvjerenja.
Ridpath’s History of the World (Ridpathova povijest Svijeta) ukljucuje i ovu ilustraciju o djelovanju inkvizicije u Nizozemskoj. Dvadeset i jedan protestant visi na drvetu. Covjek na ljestvama upravo treba biti objesen dok se ispod njega nalazi svecenik koji drzi kriz.
^ Inkvizicijska soba za mucenje (Picart 1673-1733)
”Godine 1554. je lombardijac Francis Gamba, protestant po uvjerenju, bio uhapsen i osuden na smrt u milanskom sudu. Na mjestu izvrsenja kazne, dok mu je redovnik prinio kriz Gamba mu je rekao:
”Moje su misli toliko ispunjene stvarnim vrijednostima i dobrotom Kristovom, da ne zelim komad bezosjecajnog drveta da me podsjeti na njega.“
Zbog te izjave ”probusili su mu jezik i nakon toga ga spalili.“
Nekima koji nisu prihvatili ucenja Rimske Crkve ulijevali su rastaljeno olovo u usi i usta. Drugima su kopali oci i okrutno ih bicevali. Bilo je i takvih koje su prisiljavali da skacu s litica na pobodene dugacke siljke na kojima su sporo umirali u bolnim grcevima. Ostale su gusili dijelovima vlastitih tijela te urinom i izmetom. Po noci su zrtve inkvizicije bile vezane lancima na pod ili zidove, gdje su bile bespomocne zrtve stakora i gamadi koja je nastavala takve krvave sobe za mucenje.
Religiozna netolerancija koja je poticala inkviziciju prouzrokovala je ratove u koje su se ukljucili citavi gradovi.
1209. godine grad Beziers su zauzeli ljudi kojima je papa obecao da ce prilikom smrti istovremeno zaobici cistiliste i uci u nebo ako se ukljuce u krizarski pohod protiv heretika.
Izvjesteno je da je sezdeset tisuca ljudi u tome gradu bilo poklano macem, tako da je krv tekla ulicama.
U Lavauru je, 1211., guverner objesen na vjesala dok je njegova zena bila bacena u bunar i satrta kamenjem.
Cetiri stotine ljudi iz tog grada zivo je spaljeno.
Narednog su jutra krizari prisustvovali velikoj misi te nakon nje nastavili zauzimati ostale gradove u tom kraju.
Pretpostavlja se da je prilikom te opsade u jednom danu palo 100.000 Albigenza (protestanata). Njihova tijela su bila sakupljena zajedno i spaljena.
Prilikom masakra u Merindolu pet je stotina zena bilo zakljucano u stagalj koji je zapaljen. Kako je koja iskocila kroz prozor bila je docekana siljcima kopalja. Nad zenama se javno vrsilo nasilje. Djeca su bila ubijana pred svojim bespomocnim roditeljima. Neki su ljudi bili bacani s litica ili skidani dogola i vuceni kroz ulice. Slicne su metode bile koristene i u masakru kød Oranga, 1562. godine. Papa Pio IV je poslao talijansku vojsku i zapovijedio da pokolje muskarce, zene i djecu.
Zapovijed je izvrsena s uzasnom okrutnoscu.
Ljudi su bili izlozeni sramoti i neopisivim mucenjima.
Deset tisuca Hugenota (protestanata) bilo je ubijeno u Parizu tokom krvavog masakra na ”Dan svetog Bartolomeja“ 1572.g. Francuski je kralj otisao na misu da bi svecano zahvalio sto je poklano tako mnogo heretika.
Papinski dvor je primio tu vijest s velikom radoscu pa je papa Grgur XIII na celu ogromne procesije otisao u Crkvu svetog Luja da dade zahvalu Bogu!
Papinskoj je kovnici naredio da izradi novcic za sjecanje na taj dogadaj. Na tom je novcicu prikazan andjeo s macem u jednoj i krizem u drugoj ruci; pred kojim bjezi gomila Hugenota sa stravom na licima. Na kovanici se pojavljuju rijeci ”Ugonottorum stranges 1572. ”, koje znace ”pokolj hugenota 1572.“
Ilustracija iz Ridpath’s History of the World, prikazuje djelovanje inkvizicije u Nizozemskoj. Protestant visi naglavce, sa stopalima ucvrscenim u klade. Na vatri se grije zarac kojim ce ga prziti i oslijepiti mu oci.
Neki od papa koji se danas proglaseni ”velikima“ od strane Rimske Crkve, zivje1i su i djelovali upravo tokom tih dana. Zasto oni nisu otvorili vrata tamnica i pogasili vatre koje su stoljecima zamracavale nebo Europe?
Ako se prodaja oprosnica i stovanje kipova kao idola te nemoralni zivot papa moze objasniti kao ”zloupotrebe“ ili opravdati, buduci da su se te stvari cinile protivno sluzbenim zakonima crkve, sto mozemo reci u vezi s inkvizicijom? To se ne moze samo tako lako objasniti.
Jer iako je ponekad mucenje islo mnogo dalje od onoga sto je u stvari ododbreno, ostaje cinjenica da je inkvizicija bila naredjena papinskom odlukom i potvrdjivana od pape do pape!
Moze li netko vjerovati da su takvi postupci zastupali Njega koji je rekao:
da okrenemo drugi obraz,
da oprostimo nasim neprijateljima
i cinimo dobro onima koji nas mrze?
Izvor: "Babilonska Misterijska Religija" Ralph Woodrow decembar 2005. J.V
| 
