Vjerske teme - Obelisci, hramovi, i TORNJEVI

^ Obelisk ispred Crkve svetog Petra u Rimu (u crvenom krugu)

Drevni narodi, o kojima govorimo, nisu izradivali samo kipove bogova i bozica u ljudskom obliku, vec i mnoge predmete koji su imali skriveno, tajanstveno znacenje a bili su dio poganskog bogostovlja. Nezaobilazni primjer toga nalazimo u upotrebi antickih obeliska. 

Diodor govori o obelisku, visokom 40 metara koji je u Babilonu dala podici kraljica Semiramida. 

Biblija spominje kip  tipa obeliska, sirok otprilike 2,7 i visok 27 metara ! ”Bacise se na tlo svi... klanjajuci se zlatnome kipu  sto ga podize kralj Nabukodonozor“ u Babilonu (Daniel 3:1-7). Ipak, najrasirenija je bila upotreba obeliska u Egiptu, najranijem uporistu misterijske religije. Mnogi se obelisci jos uvijek nalaze u Egiptu, iako su neki bili preneseni u druge zemlje. Jedan je u njujorskom Central Parku, drugi u Londonu, dok su ostali preneseni u – Rim.

Obelisk je izvorno povezan s obozavanjem sunca, simbolom ”Baala“, to je bila Nimrodova titula.

Kako su odbacili spoznaju istinskoga Boga, drevni su ljudi, uvidjevsi da sunce daje zivot covjeku i biljkama, smatrali sunce bogom, velikim darovateljem zivota. Obelisk je za njih imao i seksualno znacenje. Shvacajuci da zivot nastaje kroz seksualno sjedinjenje, falus (muski spolni organ) je bio smatran ( zajedno sa suncem), simbolom zivota. Stoga su ta vjerovanja bila predstavljena obeliskom.

Rijec ‘kipovi’ u Bibliji, prijevod je nekoliko razlicitih hebrejskih rijeci.

Jedna od njih, rijec matzebah, znaci ’stupovi’ ili obelisci (1 Kraljevima 14:23, 2 Kraljevima 18.4, 23:14, Jeremija 43:13, Mihej 5:13) Druga je hammanim sto znaci ’suncani stupovi’, kipovi posveceni suncu ili obelisci (Izaija 17:8, 27:9)

Da bi obelisci prikazivali njima pripisan simbolizam, bili su postavljani u uspravan polozaj.

Tako su pokazivali gore prema suncu, a kao simbol falusa, uspravan je polozaj takodjer imao ocito znacenje.

Imajuci to na umu, zanimljivo je zamijetiti da je prilikom izricanja Bozjeg suda protiv tog krivog stovanja bilo receno da se ti likovi "vise ne dizu"(doslovce — ne ostavljaju da stoje uspravno), vec neka se sruse (Izaija 27:9). U dane proroka Ezekiela, kada su Izraelci mijesali neznabozacko stovanje u svoju religiju, podigli su ”kumir ljubomore na ulazu“ hrama (Ezekiel 8:15). Taj je kip vjerojatno bio obelisk, simbol falusa, jer su (kao sto Scofield navodi) bili ”potpuno predani falickim kultovima.“ Postavljanje obeliska na ulazima poganskih hramova ocito nije bila neobicna praksa u to doba. Jedan je stajao npr. na ulazu hrama u Tumu, a drugi ispred hrama u Hatoru u "Horusovom (Tamuzovom) prebivalistu“

Vrlo je interesantno da takoder postoji i obelisk na ulazu u Crkvu svetog Petra u Rimu, kao sto to pokazuje fotografija…. Taj nije samo kopija egipatskog obeliska, nego upravo jedan od onih istih koji su stajali u Egiptu u anticko doba!

Kada je misterijska religija u pogansko doba dosla u Rim, ne samo da su se ondje, po naredbi careva, izradivali i podizali obelisci, vec su se, uz velike troskove dovozili iz Egipta.

Kaligula je 37- 41 nakon Krista dovezao iz Heliopolisa u Egiptu obelisk,

koji sada stoji u Vatikanu,  postavio ga u svom cirkusu na Vitikanskom brdu,

na mjestu gdje danas stoji Crkva svetog Petra. Heliopolis je samo grcki naziv za Betsemes (‘kuca sunca’. Prim. prev.) koji je bio centar egipatskog stovanja sunca u tim danima.

U Starom Zavjetu se spominju obelisci koji su ondje bili postavljeni kao ”spomenici hrama Sunca... u Heliopolu“ (Jeremija 43:13)!

Upravo taj isti obelisk, sto je nekoc stajao pred drevnim hramom koji je bio centar egipatskog poganstva, sada stoji pred rimskom ”Majkom Crkvom“! Izgleda da je to nesto vise od puke koincidencije.

Vatikanski obelisk od crvenog granita visok je 25 metara (cetrdeset s postoljem) i tezi 320 tona. Na sadasnju lokaciju ispred crkve na Trgu svetog Petra premjesten je 1586.god. po naredbi  pape Siksta V . Naravno, premjestanje teskog obeliska je bio vrlo tezak zadatak u to doba. Mnogi su poduzetnici odbili prihvatiti taj izazov, posebno stoga sto je papa odredio smrtnu kaznu za izvodjace posla ako obelisk padne i razbije se! Konacno se covjek imenom Domenico Fontana prihvatio odgovornosti.

Sa 45 vitala za dizanje, 160 konja i ekipom od 800 radnika, zapoceo je s pomicanjem. Datum je bio 10. rujna 1586. godine. Mase su ispunile prostrani trg. Od gomile se, pod prijetnjom smrtne kazne, zahtijevalo da suti dok se obelisk pomice. Konacno,  nakon skorog neuspjeha, obelisk je bio podignut — uz zvonjavu stotina zvona, grmljavinu topova i glasno klicanje mnostva. Egipatski je idol bio posvecen ”krizu (na vrhu obeliska nalazi se kriz koji navodno sadrzi komad kriza na kojem je bio razapet Isus), odsluzena je misa i papa je blagoslovio radnike i njihove konje.

U centru vatikanskog dvorista jos uvijek stoji taj isti obelisk. Dvoriste je omedjeno s 248 dorskih stupova koji kostaju otprilike milijun dolara. Stil u kojem su radeni ti stupovi bio je preuzet iz poganskih hramova.

Poput obeliska, poganski su stupovi cesto bili stovani kao misterijske forme falusa. U predvorju poganskog hrama bozice Majke u Heliopolisu postoji natpis koji se odnosi na stupove a koji kaze ”Ja, Dionizije, posvecujem ove faluse Heri, mojoj pomajci.“

Isto kao sto su rimokatolicke vodje posudili ostale ideje iz poganstva, nije cudo kako je postao obicaj da se grade raskosni i skupi hramovi. Te vodje svjetovnih nazora mislili su da trebaju graditi hramove koji ce sjajem zasjeniti hramove stare rimske religije. Znamo da je Bog u Starom Zavjetu, za vrijeme Salomonove vladavine, vodio ljude da mu sagrade hram te da je odlucio ondje ”nastaniti svoje ime“. Ali u Novom Zavjetu je jasno da Duh Sveti vise ne boravi u hramovima nacinjenim ljudskom rukom  (Djela 17:24)

Bog sada boravi u svojim ljudima — svojoj istinskoj Crkvi – putem Duha!

Pavao kaze ”Vi ste hram Bozji... Duh Bozji  prebiva u VAMA“ (1 Korincanima 3:16).

Shvacajuci tu veliku istinu, rana crkva, ispunjena Svetim Duhom, nije nikada ceznula za time da gradi hramove od kamena i celika. Radije su propovijedali Evandelje Nisu gubili vrijeme na bavljenje financijama i stjecanje novaca da bi mogli sagraditi ljepsu zgradu nego sto je hram s druge strane ulice! Prema Halley’s Bible Handbook mi ne posjedujemo zapis da bi prije 222-235 godine nakon Krista bila gradjena ikakva crkvena zgrada! To ni u kom slucaju ne znaci da je lose imati crkvene zgrade. Vjerojatno je razlog zbog cega crkvene zgrade nisu bile gradene ranije bio taj sto zbog progona krscani nisu imali pravo vlasnistva. Ali da im je to bilo i dozvoljeno, sigurno bi takve gradevine bile gradjene krajnje jednostavno a ne za izvanjsko pokazivanje. Oni se ne bi pokusavali natjecati sa skupim ukrasavanjem  poganskih hramova kakvi su, npr., bili Dijanin hram u Efezu. ili rimski Panteon.

Kad se crkva pod Konstantinom domogla politicke vlasti i bogatstva, stvoren je uzorak za gradnju raskosnih i skupih crkvenih gradevina, koji se nastavio do danasnjih dana. Ta se ideja toliko ukorijenila u ljudskorn shvacanju da rijec ”crkva“ (vecini ljudi) oznacava gradjevinu. Ono sto ta rijec oznacava u Bibliji, je skup ill grupa  ljudi koji su (i bez zgrade) hram Duha Svetoga! Koliko god to, mozda zvuci cudno, crkvena zgrada moze biti potpuno unistena a da stvarna Crkva (ljudi) ostane postojati. Vecina skupih crkvenih gradjevina koje su stoljecima bile gradjene, obicno imaju oblik tornja. Svaka generacija graditelja crkvi mahom je kopirala prijasnju generaciju, vjerojatno ne razmisljajuci o porijeklu ideje. Neki su tornjevi stajali cijeli imetak a da nisu nimalo doprinjeli duhovnim vrijednostima.

Isus, naravno, nikada nije gradio takve gradjevine dok je bio na zemlji, niti je dao ikakva uputstva da bi se one gradile nakon njegovog odlaska. Kako je onda u crkvenoj arhitekturi zapocela ta tradicija gradjenja tornjeva?

Ako nam citalac dopusti odredenu slobodu u toj tocki predlozili bismo teoriju koja nas upucuje natrag na Babilon. Sigurno se sjecate price o babilonskom tornju. Ljudi su rekli ”hajdemo praviti opeke... hajde da sebi podignemo grad i TORANJ sa vrhom do neba“ (Postanak 11:3,4).

Izraz “do neba“ je bez dvojbe jezicna figura za veliku visinu kao sto je bilo kad su spomenuti gradovi  ciji zidovi dopiru “do nebesa“ (Ponovljeni zakon 1:28).

Iz toga zakljucujemo  da namjera babilonskih graditelja nije bila da grade bas do neba i Bozjeg trona. Umjesto toga postoji dovoljan uvid koji nam pokazuje da je toranj (obicno nazivan ”zigurat“) bio u uskoj vezi s njihovom religijom — obozavanjem sunca.

”U odnosu na babilonske uznosite spomenike, ”zigurat“, koji se isticao visinom, zasigurno je bio jedna od naj spektakularnijih gradevina svog vremena, uzdizao se nadmocno iznad ogromnog zida s tisucu tornjeva... Oko nepreglednog trga bile su sagradjene sobe za hodocasnike kao i za sve koji su odrzavali ”zigurat“. Koldewey naziva tu kolekciju gradjevina ”babilonski Vatikan“.

Navodi se da je jedno od znacenja imena bozice Astarte (Semiramide),” koja pravi tornjeve“ a pise se kao ”Asht-tart“. Bo Kibela (koja se, takodjer, poistovjecuje sa Semiramidom) bila je poznata kao bozica koja nosi toranj. Prva koja je podizala tornjeve u gradovima i bila prikazivana s krunom u obliku tornja na glavi (kako kaze Ovidije) bila je Dijana. U simbolizmu Katolicke Crkve, toranj je znak djevice Marije.

Koliko znamo, neki su anticki tornjevi bili gradeni u vojne svrhe, kao osmatracnice ali mnogi tornjevi sagradeni u babilonskom kraljevstvu imali su iskljucivo religioznu namjenu i kao takvi bili su povezani s hramom! U to doba, kad je stranac ulazio u neki babilonski grad, nije imao poteskoca da pronade hram, jer se ”njegov toranj mogao vidjeti“ kako se uzdize visoko iznad ravnih krovova gradskih kuca. Katolicka enciklopedija navodi: ”Upadljiva je cinjenica da je vecina babilonskih gradova posjedovala ... hram - toranj.“

Da li je moguce da je Babilon, uz ostale stvari koje smo vec spomenuli, izvor i zacetnik religioznih tornjeva? Sjetimo se da je prilikom gradnje ogromnog babilonskog tornja pocelo raseljavanje te su se kasnije ljudi rasprsili u sve krajeve zemlje. Sigurno nije nemoguce da su prilikom tih migracija sa sobom ponijeli i ideju o tornjevima. Iako su se ti tornjevi u raznim zemljama razvili u razne oblike, ipak su ostali tornjevi ovog ili onog oblika! Tornjevi su nezaobilazni dio kineske religije. Njihov naziv za toranj, ”pagoda“ povezan je s rijecju ‘bozica’

U hindu religiji se pagode ili tornjevi ” rastrkane po veli kim hramskim imanjima... Uzdizu iznad okolnog zemljista svugdje gdje ih ljudi mogu vidjeti te se na taj nacin podize u njima predanost idolatrijskom stovanju. Mnoge od tih pagoda da su visoke desetke metara i ukrasene skulpturama koje prikazuju scene iz zivota bogova toga hrama ili znacajnih svetaca.“

Medu muslimanima, iako nesto razlicita oblika, takodjer, postoje tornjevi vezani uz njihovu religiju. Ilustracija prikazuje brojne tornjeve zvane ”minareti“ u Meki. Tornjevi te vrste koristeni su i u gradnji poznate Crkve svete Sofije u Konstantinopolu.

Upotreba tornjeva prenesena je i u krscanstvo — katolicko i protestantsko. Toranj velike katedrale u Kölnu uzdi se 157 metara nad ulicu, dok je onaj ulmske katedrale visok 161 metar. Cak i male kapele cesto imaju toranj iste vrste, sto je tradicija koja se rijetko preispituje.

S vrhova mnogih crkvenih tornjeva prema nebu je uperen siljati zvonik! Neki pisci povezuju, vjerojatno opravdano, zvonike i siljate tornjeve s drevnim obeliskom. ”Postoje dokazi“, kaze jedan od njih, ” koji pokazuju da siljati tornjevi na crkvi, duguju svoje postojanje uspravljenim stupovima ili obeliscima koji su stajali kraj hramova iz proslih razdoblja.“ 

Drugi kazu ”Danas jo uvijek postoje znacajni primjerci orginalnih falickih simbola... si1jati tornjevi na crkvama... i obelisci... svi pokazuju utjecaj nasih predaka, stovaoca falusa.“

Izvor: “Babilonska Misterijska Religija“ Ralph Woodrow   J.V. decembar 2005. -