Od anjc!

Djed Juro Mišic važio je za najhladnokrvnijeg covjeka i razbibrigu. U najtežim situacijama ostajao je mrtav hladan. Ucestvovao je kao mladic u Prvom svjetskom ratu na strani Austrije. Kada je bio napadnut vlak negdje u Karpatima, iskacuci iz G-vagona (govedi vagon, vagon za prevoz stoke), zakacio je nosom na neku željeznu šipku i probio je hrskavicu nosa. Tadasnji "mesari" su mu nos djelimicno pokrpali, ali je ostala rupa koja mu je trajno narušavala izgled i koju je stalno krpio najfinijim cigaret papirom. Duvan u listovima sam je sjekao, imao je za to pribor, kožnu torbu, kutiju za duvan, kremen, masat i trud (osušena gljiva, koju je iskra nastala kresanjem željeznog masata o kremen-kamen palila) muštikl i lulu. To je bio pravi užitak. Stariji ljudi u to vrijeme, ciji je tipican predstavnik bio djed Juro, smatrali su da pušenje, iako tada još rijetkih, gotovih, kupovnih cigareta, lišava covjeka pravog užitka i osjecaja finog šmeka prirodnog duvana. Kcer mu Jela udata u Tramošnicu u bogatu Zovkica kucu koja je gajila duvan, redovno ga je snabdjevala duvanom.

Jednog ljetnog dana djed djed Juro je išao volovskom zapregom da na Atovima (dio Savulja, hasicke njive pored Save) proore kukuruz pri cemu se stavi zicana mreža volovima na njušku da usput ne jedu kukuruz. Padala je taj dan kiša i trud je podobro navlažio, a nakon naporna dana apetit za jednom putnickom lulom duvana bio je nezadrživ. Upotrebljavajuci svu svoju vještinu, umijece i strpljenje starinskog pušaca-meraklije, nije ipak cijelim putem, i pored nebrojeno pokušaja, uspio upaliti lulu. Pretpostavite samo koliko je to trajalo, volovskim kolima ici od Save do Hasica, i koliko je pokušaja bilo.

Baba Anda, Jurina žena, uvijek bolešljiva (sestra Blazanovic Luke i Šimuna), cula je iz daleka škripu volovske zaprege i požurila je da otvori veliku kapiju kod cuvene kruške bartolovace, najslade kruške na svijetu. U tom trenutku, zahvati masatom djed Juro po kremenu, ljutito, po ko zna koji put, ali, hoce se, ovaj puta bio je izuzetno uspješan. Varnica iskoci, potpali trud i za tili cas zadimi se i djedova lula. Duboko udahnu dim, otpuhnu, sijajuci od srece i zadovoljstva, jednom rukom prinese lulu ustima da je bolje raspali, a drugom zasuka brk, i poviknu: „Sveca mu Ando - od anjc!” (od anjc = od prve, u ovom slucaju iz prvog pokušaja - nap. urednika)

Djed Juro je, vidjevši u Šamcu prve žene u uskim gradanskim, gosposkim suknjama, imao obicaj govoriti "U svake se gospoje zna kud je rasjecena gujica".

Po prisjecanju Ivice Mišic