Pismo koje ukazuje na deponiju smeca u Hasicu

Centar civilnih inicijativa

Gda. Majda Behrem Stojanov

                                                                                                     Marija i Anto Vuckovic

                                                                                                  Wiestistrasse 65 Zermatt CH

Poštovani

Zovemo se Marija i Anto Vuckovic. Rodeni smo u Bosanskoj posavini, gdje posjedujemo kucu u Gornjem Hasicu kod Bosanskog Šamca. Za vrijeme zadnjega rata protjerani su svi Hrvati i Muslimani iz okolice Bos. Šamca, a dosta ih je i pobijeno. Kada se nakon rata moglo vratiti kucama, što je nekolicina i ucinila, vecinom stariji, osim što kod kuce nisu zatekli gotovo ništa što se nije moglo odnijeti, dobili smo na poklon, odmah do Hasickih šuma, ogromnu deponiju smeca, koja se bez ikakvih mjera predostrožnosti i zaštite okoline, odlaže na zemljištu koje je nakon drugog svjetskog rata oduzeto mještanima sela Gornji i Donji Hasici te Jelasa.

Mještane sela koji su u okolini deponije nije se niti pitalo da li se slažu sa deponijom, jer ih nije niti bilo tu, bili su još u izbjeglištvu, a što je još strašnije, ta deponija raste još i do dana današnjega i sada je poprimila velicinu cetiri nogometna stadiona visine cetiti metra. Zemlja iako je oduzeta ipak ima vlasnike koji nisu obešteceni niti u Jugoslaviji niti sada, a o zagadenju podzemnih voda da niti ne pocinjem, jer smece se odlaže bez zaštitne folije na zemlji, i bez ikakve prerade, i to vec više od petnaeset godina. Niti se zatrpava zemljom, pa se problem zaraze ne može iskljuciti, jer se množe muhe, štakori i zmije koje zatim odlaze u obližnje kuce.

Podzemne vode pak koristi vecina sela u Bosanskoj posavini, i najvjerojatnije nakon kiša sve što je bilo u smecu, se pojavi i u vodi koju ljudi koriste iz pumpi koje su dubine oko 6 metara. Iako se smece nalazi na našim seoskim zemljama, ugrožena su sva okolna sela, jer podzemne vode ne poznaju granice i nitko sa sigurnošcu ne može reci da li upravo ona sela koja misle da su zašticena i koja su posljedicom ratovanja ostala na vlasti, nitko ne može garantirati da upravo i oni nemaju zagadenu vodu, prije bih tvrdila da svi imamo zagadenu vodu, jer i podzemne vode sa visinom vodostaja mogu ici i u povratnom smijeru a ne samo prema prirodnim slivnim smjerovima.

A kad se jednom voda zagadi, nikada više necemo imati cistu vodu koja nam je i jedino bogatstvo, koje stvarno imamo i koje ce u svijetu sve više dobivati na cijeni. Medutim kao da nikoga nije briga, osim mene koja niti ne živi tamo, ali mi je stalo do ljudi, koji nemaju izbora živjeti drugdje, a niti kad se razbole od onecišcenja nemaju kvalitetnu medicinsku skrb, ma koje nacionalnosti bili. Molimo da preispitate pravnu osnovu odlagališta, te provedete ekološku studiju. Ako trebate potvrdu navoda poslacemo vam slike, izvode iz katastra, ali je najbolje da pošaljete nekoga inspektora na lice mjesta, kako bi strucna osoba iz prve ruke imala uvid u situaciju.

Hvala i želimo Vam lijep dan

Vuckovic Marija i Anto