|
Vjerske teme - Povodom Božića
Tko ne bi želio živjeti u svijetu kojim vlada mir i pravda? Ako to želimo, trebamo upoznati Boga i biti u dobru odnosu s njim; Isus je jednom prilikom rekao: ”A ovo znači vječni život: da usvajaju spoznaju o tebi, jedinom pravom Bogu, i o onome koga si poslao, Isusu Kristu” Ivan 17.3
BOŽIĆ POD ZNAKOM PITANJA
Religiozne su stvari jako osjetljive i nije lako pisati o njima, osobito ako to nije u skladu s općeprihvaćenim stajalištima. Ipak, pisati se mora, tim više, što nas prošlost uči da i stavovi koji prevladavaju, mogu biti postavljeni na krivim temeljima. Poznata je i Isusova izreka: ”Ako slijepac slijepca vodi, obojica će u jamu pasti.” Matej 15.14 Iako rođen kao Židov, Isus je ipak osudio tu vjersku organizaciju, mada joj je i sam pripadao. Tim je jasno pokazao da ne treba slijediti 'ljudske nauke', koje su njegov narod tako udaljile od Boga: Židovske vjerske vođe su naime izokrenule Riječ Božju na štetu vlastitih vjernika, Isus ih je na to upozoravao i otvoreno osuđivao.
Ne, nije meni namjera uvrijediti mnoge plemenite i iskrene vjernike, cilj je - iznijeti istinu! Znam da to neće biti prihvaćeno sa odobravanjem, naprotiv! Ipak, bilo bi lijepo da nas slijedeći tekst potakne na razmišljanje, kako bi neistina (laž) počela jenjavati, te da bi kršćanske prakse koje nemaju uporišta u istinskom kršćanstvu polako odumirale, a da bi na njihovim mjestima počeli nicati temelji za razumijevanje Riječi Božje, što bi otvorilo prostor razumnom i primjernom kršćanskom ponašanju.
Božić je nesumnjivo, zajedno sa Uskrsom, jedan od najvećih kršćanskih blagdana. Milijuni ljudi diljem svijeta proslavljaju ga na razne načine. Najveći dio njih, na žalost - onako kako to Isus nikada nije želio! Danas Božić odražava svijet trgovine i zabave, kako u kršćanskim zemljama, tako i u zemljama koje nemaju ništa zajedničkog sa kršćanstvom. U stvarnosti, teško je i primjetiti da se na taj dan i slavi Isusov rođendan, jer toliko je toga u ponašanju vjernika što sramoti vjeru, a time i samog onog čije se rođenje kobajagi 'slavi'. I danas je skoro svaka osoba na svijetu, bio kršćanin ili ne, postala sudionikom ili pak barem svjedokom velike božićne euforije - svi znaju za Božić, svi su čuli za njega!
No, što zapravo znamo o Božiću?
Postoji li Biblijski temelj za slavljenje Kristovog rođendana?
Kako je nastao taj popularni blagdan?
Da li su današnji običaji povezani s tim blagdanom kršćanskog porijekla?
Ako malo bolje istražimo temu, otkrivamo da Božić ne vuče korijene iz pravog kršćanstva.
Da li je Isus uistinu rođen? - Naravno da jest, danas je to neosporna činjenica. Ne tako davno, u školi su nas ucili da On nikada nije postojao, da je izmišljen. Učili su nas, i još uvijek nas uče, da je čovjek postao od majmuna...
Komu vjerovati: Ljudima ili Stvoritelju? Koliko vjernika uistinu i vjeruje da je Bog stvorio čovjeka? -Jako malo, nažalost! Teorija evolucije je daleko prihvatljivija, pametnija, modernija… Među nama kršćanima su i takvi koji su ubjeđenja da je Isus vanbračno dijete!? Ipak, i kao takvi, slave Božić, crkve su pune tih dana, vjera se kao ispovijeda, ali bez dobrih djela? - Djela su mrtva! Vjera je postala ispraznom tradicijom, jer u njoj nema istinskog duhovnog bogatstva - ljepote koju može podariti samo Istina koju je Isus naučavao. Kršćaninom se danas može zvati bludnik, i idolopoklonik, i ubojica! - Nema neophodne promjene osobnosti koja bi ga učinila novim čovjekom u Kristu.
Sve smo pomiješali i prilagodili našim mjerilima. Danas, svećenikom, čak biskupom, može se zvati i onaj kome je na sudu dokazana krivica za pedofiliju (nedavni slučaj osuđenih svećenika u americi, bilo i u našim vijestima na radiju, tv-u). 'Majka crkva' ih ne izbacuje, samo im zabranjuje dalji rad sa djecom. U nekim kršćanskim crkvama vjenčavaju istospolne parove. A ovdje u Danskoj, poznat je slučaj jednog protestantskog svećenika koji javno izjavljuje da ne vjeruje u Boga!
- Uzdamo se u pripadnost crkvi i brojimo se kao Kristovi, a to što smo odlutali tako daleko, to izgleda ne smeta nikoga.
25.12.
No vratimo se našoj temi: Istina o Božiću.
Isus je uistinu rođen, ali također sasvim je sigurno da to nije - 25. decembra! Ne na datum kada se njegov rođendan i proslavlja. Samo prije desetak godina, među nama to se nije smjelo ni reći, možda nas i sada ima, koji to ne znamo? Jer, mnogi će reći: -Ta svi znaju da je Isus rođen 25.12. -Zašto bi se njegovo rođenje i slavilo inače na taj dan!? Ili: - Pa drugačije ne može ni biti! Ipak, i pored svega toga Isus sigurno nije rođen na taj dan! Zašto je onda 25.12. upisan u našim kalendarima kao dan njegovog rođenja? Sve činjenice ukazuju na to da je taj dan - 25.12. namjerno izabran!
Tokom cijele ljudske povijesti: u poganskom Rimu i Grčkoj, za vrijeme barbara, u najdavnije doba drevne egipatske civilizacije, u počecima rasa cijelog svijeta, vrijeme zimskog solsticija je uvijek bilo vrijeme radovanja i praznovanja. Da, to je vrijeme bilo popularno, ljudi su već bili navikli da se tada slavi, veseli i … Možda je apostol Pavao mislio upravo na njih kada je pisao slijedeće: " ....ne živite više kao što pogani žive - u ispraznosti pameti njihove: zamračena uma, udaljeni od života Božjega, sve zbog neznanja koje je u njima, zbog okorjelosti srca njihova. Sami su sebe otupili i podali se razvratnosti da bi u pohlepi počinjali svaku nečistoću." (iz poslanice Efežanima.)
Mada u Bibliji nigdje nije zapisan tačan datum Isusovog rođenja, na osnovu nekih zapisa u njoj, možemo otprilike utvrditi razdoblje godine u kojem je on rođen. Po svim pokazateljima najvjerojatnije je to bila rana jesen. Pokušajmo to pojasniti: ”Znamo da je Isus umro u proljeće, pred samu Pashu. (Ivan 18.39)
Iz Biblije se da zaključiti da je njegovo propovijedanje potrajalo tri i pol godine, što znači da je početak njegove javne službe bila u jesen. U to je vrijeme imao oko trideset godina (Luka 3.23), što je i bila dob kada je, po Starom Zavjetu, muškarac mogao stupiti u vjersku službu (Brojevi 4.3). Ako je, dakle, te jeseni Isus navršio trideset godina, tada je znači bio rođen u jesen trideset godina ranije. U vrijeme Isusovog rođenja, Josip i Marija su zbog popisa (zbog plaćanja poreza) otišli u Betlehem (Luka 2.1-5)." Ne postoje nikakvi zapisi o tome da bi usred zime bilo vrijeme za plaćanje poreza. Najlogičnije vrijeme za to bila bi jesen, kao kraj žetve. Ako je to bio slučaj tada bi to moglo biti u vrijeme Blagdana sjenica koji se održavao u Jeruzalemu, što objašnjava zašto je i Marija pošla s Josipom (Luka 2.41) To bi moglo i objasniti zašto u ”gostionici nije bilo mjesta” (Luka 2.7) Prema Josipu Flaviju, Jeruzalem je bio nastanjen sa 120.000 stanovnika, ali se za blagdana ponekad sakupilo i do 2.000.000 Židova. Ta ogromna masa ljudi ne samo da je ispunjavala Jeruzalem, već i okolne gradiće, uključujući tu i Betlehem, koji se nalazio nekih 7 kilometara južnije. Ako je svrha Marijinog i Josipovog putovanja bila i dolazak na proslavu blagdana, a ne samo da budu oporezovani, to bi značilo da se Isus rodio u ranu jesen te godine” (iz knjige Babilonska Misterijska Religija). U prilog tome ide i činjenica da su pastiri još uvijek bili na tom području: ”u tom istom kraju boravili pastiri; noćivahu pod vedrim nebom, bdijući nad stadom svojim” Luka 2.8. Pastiri u Palestini nisu boravili u polju usred zime, naročito ne u brdovitom dijelu oko Betlehema gdje je tada bilo prilično hladno.
A sada, da vidimo što Katolička enciklopedija kaže o porijeklu Božića i izboru datuma:
”Božić nije bio među najranijim crkvenim blagdanima. Jernej i Tertulijan ga izostavljaju sa svog popisa blagdana.” vol.3, p. 724, art. ”Christmas”
Božić, dakle nije bio slavljen poslije Isusove smrti dobrih stotinu pa i više godina kasnije. Kako je moguće da ga Prva crkva nije slavila?
Što još piše u Katoličkoj enciklopediji? -”Dobro poznata proslava `Natalis Invicti`-'Rođenje nepobjednog Sunca', imala je snažan utjecaj na odluku pri izboru našeg prosinačkog datuma.” vol. 3, p. 727, art. ”Christmas”.
- Iskreno priznanje, nema šta! Poslužit ćemo se i jednim drugim izvodom koji govori to isto:“Datum Kristovog rođenja nije poznat. U Evanđeljima se ne ukazuje ni na dan ni na mjesec… Prema pretpostavci H. Usenera… koju prihvaća većina današnjih izučavatelja, kao datum Kristovog rođenja uzet je zimski solsticij (po julijanskom kalendaru 25.prosinca, a po egipatskom 6. siječnja), "jer su na taj dan, kad se Sunce počinje vraćati na sjeverno nebo, poganski poklonici Mitre slavili DIES NATALIS INVICTI (rođenje nepobjedivog Sunca)"
Poslužimo se i izvodom iz Glasa Koncila broj 51 izdatog za Božić 1997. Na drugoj stranici u komentaru pod naslovom: ”Kao da je moguć Božić bez Boga ”, između ostalog, stoji i slijedeće:
”Kršćanstvo je uspjelo pronaći vrijednosti također u izrazima pretkršćanskih religija te je na svoj način pokrstilo i davna poganska slavlja i s njima povezane običaje. Tako je …..pokrštena i svetkovina Mladoga Sunca, uz zimski solsticij. U to je doba dan najkraći, Sunce naizgled najslabije, a otada dan raste, Sunce pobjeđuje. Nije bilo teško to slavljenje mladoga nepobjedivog Sunca povezati sa pojavom malog Boga u jaslicama, kao svijetla usred noći, kao Sunca usred zime. ZATO SU KRŠĆANI ODLUČILI U DOBA SVETKOVANJA RAĐANJA NOVOG SUNCA SLAVITI ISUSOV ROĐENDAN, BOŽIĆ. I bilo je sasvim prikladno božićne i predbožićne dane označavati starim narodnim običajima toga doba godine dajući im novi kršćanski smisao. Nije to bila nikakva krivotvorba nego pravo ispunjenje smisla i značenja koje se na svoj način već nalazilo u tim starim vrijednostima, običajima i slavljima. Tako je svijet (saeculum) pokršten, kristijaniziran…. ”
Da li je to tako? Očito smo zaboravili kako bi Isus želio da ga se sjećamo. Zar da na isti dan svetkujemo kada su to radili i neznabožci i da činimo isto, ili slično kao što su i oni činili!? Noć prije svoje smrti Isus je svojim učenicima otkrio što bi on htio: ”Tko ima moje zapovijedi i drži ih, to je onaj koji me ljubi. A tko ljubi mene, njega će ljubit i moj Otac, i ja ću ga ljubiti” Ivan 14.21
Jadni li su oni kršćani koji i pored sveg znanja/neznanja kojeg nemaju/imaju, svjesno preoblače Istinu, ne dozvoljavajući joj da prodre u srca pobožnih ljudi željnih Boga, da bi ga obožavali kao što i zaslužuje.
Dakle, sada znamo što je posrijedi: -”NATALIS INVICTI”! - Bila je to najveća nekršćanska proslava, najveći poganski religiozni kult!
Rimokatolička crkva je, dakle, za proslavu Kristovog rođenja izabrala upravo taj datum, bez imalo kolebanja -nevjerojatno! Da čovjek ne povjeruje! Čak, štaviše, iz gore citiranog teksta vidljivo je da s ponosom izjavljuje da je to trijumf za kršćanstvo, jer je tako, tobože, taj nekršćanski običaj KRISTIJANIZIRALA - prevela u kršćanstvo: - POKRSTILA. Uzalud je katolički svetac Augustin (354-430. n.e.) upozoravao vjernike svog vremena da 25 decembar ne slave u čast Sunca, kao što to čine i pogani. Međutim, ne samo da je preuzela datum, nego je istovremeno preuzela i običaje koje su ti nekršćanski narodi primjenjivali, a koji su većim dijelom, u manjim ili većim izmjenama, preživjeli i do danas. Zar je potrebno naglašavati kome i čemu su ti običaji bili posvećeni! - Izgleda da je bilo važno pridobiti što veći broj sljedbenika bez obzira na cijenu koju će istinsko kršćanstvo, kroz vjekove, morati plaćati, i koje plaća još uvijek…
Katolička enciklopedija donosi i ovu tvrdnju: ” Mi ne smijemo prezati od priznanja da su se svijeće, tamjan i posvećena voda, uobičajeno upotrebljavali u poganskim bogostovljima i ritualima za mrtve. Ali Crkva ih je vrlo rano preuzela u svoju službu, baš kao što je prihvatila i mnoge druge stvari… poput odijela, mirisa, svodova, lepeza, zvona, itd., koje nisu bile povezane s nekim određenim idolatrijskim kultom, već su bili zajedničke skoro svim kultovima.” …. The Catholic Encyclopedia, vol.3, p. 246, art. ”Candles”.
Da li je to u redu? Kako na to Isus gleda? Gdje je savjest istinitog kršćanstva: Zašto je bojažljiva, skrivena i sputana? Zašto šuti? Zar je moguće da je svima svejedno? Ostavimo udobnosti i počasti, povlaštenost i život u zabludi! Mislimo na Isusa! Ne sramotimo ga: - Priznajmo ga u Istini!
Da li je moguće da je tako nekršćanstvo na velika vrata ušlo u kršćanstvo, te da mi danas i ne znajući, u mnogim elementima, produžavamo jednu tradiciju koju je Bog oštro osuđivao. Ona je sada dobila “novo ruho” dok je suština ostala ista, nepromijenjena!? Znači li to, ako na bočici sa otrovom skinemo etiketu na kojoj piše “otrov” i stavimo novu na koju napišemo “slatkiši”, da se nećemo otrovati pojedemo li njen sadržaj?
Božićna jelka
Što je sa božićnom jelkom, koju danas za Božić nalazimo u skoro svakoj kući? Kao što znamo, božićna jelka datira samo nekoliko stotina godina unatrag, iako su ideje sa svetim drvećem zapravo vrlo stare. Još u starom Babilonu, jedna legenda govori o zimzelenom drvetu koje je izraslo iz mrtvog panja. Panj je simbolizirao Nimroda a zimzeleno drvo da je on ponovo oživio kao Tamuz (njegov sin). Druidi su hrast smatrali svetim drvetom, a Egipćani palmu. U Rimu je to bila jelka koja se kitila crvenim bobicama. U Skandinaviji se vjerovalo da bog Odin u to doba dijeli posebne darove onima koji dolaze u dodir sa njegovim svetim drvetom – jelkom. U najmanje deset biblijskih stihova zeleno drvo je povezano s idolatrijom i lažnim obožavanjem. (1 Kraljevima 14.23, itd).
Ali pokušajmo usporediti riječi proroka Jeremije sa današnjim običajima ukrašavanja jelke u božićno doba: “Jer su običaji tih naroda puka ništavnost, samo drvo posječeno u šumi, djelo ruku tesarovih, ukrašeno srebrom i zlatom, pričvršćeno čavlima i čekićima da se ne klima. Poput palme stoje uspravno, nalik su na ptičja strašila u vrtu" (Jeremija 10. 3,4) Zapazimo da je to napisao jedan od Božjih proroka, sto znači da je Bog osuđivao takvo što, i to još prije skoro tri hiljade godina. Ovo je samo još jedan od mnogobrojnih dokaza o religioznoj mješavini, čiji smo i mi sudionici, jer je primjenjujemo i ne znajući što je ona ustvari… Na kraju krajeva, kakvu vezu ima Isus sa jelkom, ili pak sa trgovanjima, opijanjem, razuzdanim gozbama, Djedom Mrazom i sl...
’Tri Sveta Kralja’ i darivanja za Božić
Što je sa običajem davanja darova u vrijeme Božića? Za Rimske Saturnalije (još jedan nekršćanski običaj), uobičavano je bilo razmjenjivati poklone. Nema ništa lošeg u darivanju, samo darivati bi trebali kada za to postoji potreba neovisno od doba godine. Darivati bi trebalo iz srca, a ne reda radi!
Također, Izraelci su davali darove jedni drugima u doba slavlja. (Estera 9.22) Ali zašto su ljudi danas, Božićne darove povezali s darovima koja su Isusu prinijela mudraci? To nisu bila 'Sveta Tri Kralja', kako nas crkva uči, nego magi - mudraci, koji su se bavili magijom, što Bog nije odobravao. Uostalom, gdje piše da ih je bilo baš trojica? To mi nekako sliči onoj priči o jabuci koju zagrize Eva, a jabuka se nigdje i ne spominje... Zbilja, ljudska mašta radi svašta!
Dakle, kada su oni došli, Isus više nije bio u štalici, kao što je to bio slučaj kada su pastiri došli, već je bio u kući, kako piše u Mateju 2. 9-11. To je najvjerojatnije bilo i godinu do dvije nakon Isusovog rođenja, a ne na onaj dan kada se on rodio. Izgleda da je samo 'Zlo' iskoristilo mudrace, kako bi kralj Herod uspio naći i ubiti malog Isusa. Nisu li upravo oni prvo došli kod Heroda u Jeruzalem raspitujući se o “novom kralju”? Nije li im Herod rekao da ga nađu, te da mu kažu gdje se nalazi, kako bi mu se i sam poklonio? Nisu li mudraci bili upućeni da se žurno vrate, i to drugim putem? I nije li Herod nakon njihovog odlaska videći da je prevaran, u namjeri da ubije Isusa, pobio u Betlehemu sve dječake od dvije godine naniže!? Zapazimo da su magi (mudraci) dali darove Isusu, a ne nekome drugom, ili pak jedan drugome.
A mi danas darivamo, posebno za Božić - Ali darove ne dajemo Isusu, nego jedni drugima! Naravno, iako fizički nije prisutan, i njemu se mogu dati darovi, naročito duhovni: molitve, ili da radimo ono sto on očekuje od nas, pogotovu ako se zovemo njegovim imenom, tj. Kršćani. Ne možemo raditi ono što on ne želi, a Njegovim se zvati! Ne možemo služiti dva gospodara! Zapovjedi Božje trebaju biti ispred ljudskih zapovijedi!
’Bog ovog svijeta’
U početku su crkve počele slaviti Božić na različite datume, jer su postojale razlike u mišljenjima obzirom na tačan datum Isusovog rođenja. Tek otprilike nešto više od 300 godina poslije Isusovog rođenja, Rimska Crkva počinje slaviti Božić 25. decembra, dok je u petom stoljeću izdata naredba da se Kristovo rođenje zauvijek proslavlja na taj datum.
Znači li to da prva Crkva nije slavila Božić, da ni nekoliko stotina godina poslije Isusa, Božić nije postojao?
Da li je Isus uopće i zapovjedio da se slavi njegov rođendan?
- Ne! Naprotiv, na posljednjoj večeri je zapovjedio da se spominje dan njegove smrti: ”Zatim uze kruh, razlomi ga pa im ga dade govoreći: OVO JE TIJELO MOJE KOJE SE ZA VAS DAJE. OVO ČINITE NA MOJU USPOMENU.” Luka 22.19
Sva četiri evanđelista, jasno nam govore o datumu Isusove smrti. Dogodila se na dan PASHE, židovskog praznika koji se slavio 14. dana židovskog mjeseca nisana. Datum Isusovog rođenja nigdje se ne spominje. Da je to bilo potrebno Bog bi se za to sigurno pobrinuo i ako nigdje drugdje a ono bar u Bibliji - to bi bilo i zapisano.
Moglo bi se reći da je nekršćanstvo (poganizam) uspjelo preživjeti zaogrnuvši se u ogrtač kršćanstva postavši mješavinom koja je, kako vidimo, uspjela zavesti jako puno ljudi. Tko je doprinjeo svemu tome?
U 2. Korinćanima 11.14,15 stoji: “Nije ni čudo jer se sam SOTONA pretvara u anđela svijetla. Prema tome nije ništa osobito ako se i njegove sluge pretvaraju kao da su sluge pravednosti. Svršetak će im biti prema djelima njihovim.”
Dakle, pripazimo, Sotona nije čudovište sa rogovima, repom i vilama - kako ga neke slike prikazuju, nego moćno duhovno biće koje je Bog stvorio, a koje se pobunilo i odmetnulo od svog Stvoritelja, povukavši sa sobom nebrojeno mnoštvo anđela, trudeći se i danas, pridobiti za sebe što više poklonika. To mu i uspijeva, želeći da i sam bude kao Stvoritelj, da ga obožavaju i ljudska stvorenja, i da mu služe. Zbačen je s neba u blizinu Zemlje gdje utiče na svjetska zbivanja, zavodeći ljude, diže ih na pobunu protiv Isinitog Boga, nastojeći dokazati da nam Bog i ne treba, da smo sami sebi dovoljni, da i sami možemo biti kao bogovi.
Zato i imamo svijet ovakav kakav je! Koje li varke, kakve li velike zamke! Identificiran je kao vladar ovog svijeta, i mnogi mu pred koljena padaju!
Pročitajmo 2 Korinćanima 4.4. - ”Ako je i zastrto evanđelje naše, u onima je zastrto koji propadaju: u onima kojima BOG OVOG SVIJETA oslijepi pameti nevjerničke da ne zasvijetli svijetlost evanđelja slave Krista koji je slika Božja”
I Efežanima 6.10-17 -” Ubuduće jačajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj. Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima đavlovim. Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, PROTIV UPRAVLJAČA OVOGA MRAČNOGA SVIJETA, protiv zlih duhova po nebesima. Zbog toga posegnite za svom opremom Božjom da uzmognete odoljeti u dan zli i održati se kada sve nadvladate. Držite se dakle! Opašite bedra istinom, obucite oklop pravednosti, potpašite noge spremnošću za evanđelje mira! U svemu imajte uza se štit vjere: njime ćete moći ugasiti ognjene strijele Zloga. Uzmite i kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Božju."
Prisjetimo se da je i Isusu nudio sva kraljevstva svijeta samo da mu se pokloni...
Ali mi molimo: ” SVETI SE IME TVOJE, DOĐI KRALJEVSTVO TVOJE, NEKA BUDE VOLJA TVOJA KAKO NA NEBU TAKO I NA ZEMLJI"
Za posrednika imamo Isusa, koji više nije maleno dijete u jaslicama, kako ga Sotona, iz godine u godinu, zeli prikazivati. I čini on to uvijek iznova, uistinu želeći da osoba Isusa Krista ostane zauvijek u POVOJIMA, da njegova uloga ne dobije zamaha u našim životima.
I zato, kada slijedeći put vidimo malog Isusa u jaslicama, prisjetimo se da on tjelesno nije više sa nama. Sjetimo se da je on uzašao na nebo, gdje je sada moćna duhovna osoba - Kralj koji uspostavlja Kraljevstvo za koje puni čežnje molimo u uzor molitvi koju nam je ostavio: ”Oče Naš…” Samo, razmišljajmo dok molimo! Iskreno obožavanje mora biti: ”U DUHU I ISTINI” Ivan 4.24, - ne u laži i ljudskoj pogrešci!
Isus je rekao:
”UPOZNAJTE ISTINU, I ISTINA ĆE VAS OSLOBODITI” Ivan 8.32
“JA SAM PUT, ISTINA I ŽIVOT: NIKO NE DOLAZI K OCU OSIM PO MENI” Ivan 14.6
“SPASENJA NEMA NI PO JEDNOM DRUGOM, JER JE POD NEBOM TO JEDINO IME DANO LJUDIMA PO KOJEM NAM SE TREBA SPASITI” Djela apostolska 4.12
Već dugo, dugo, poziva Bog ljude da izađu iz krivog obožavanja. Još i danas njegov glas govori: ”IZAĐITE IZ NJE, MOJ NARODE, DA NE POSTANETE SUDIONICIMA NJEZINIH GRIJEHA” Otkrivenje 18.4
Zakljucak:
Ustvari, nije ni važno da znamo datum na koji se Isus rodio, ono što je važno je - da se on rodio! Kao što znamo: prije nego je Isus rođen kao čovjek, postojao je kao duhovno stvorenje u duhovnom svijetu na Nebu; on je prvorođeni Sin Božji, kroz koga je poslije sve stvoreno; njegovim rođenjem i njegovom smrću ovdje na zemlji, Svijet je dobio Spasitelja, koji nas je tako otkupio od Adamove pogreške u Edenu. Podsjetimo se da je tada Sotona lažima prouzrokovao da Eva, a potom i Adam, uzmu plod sa drveta ”spoznaje dobra i zla” što im je Bog bio izričito zabranio. Time je pitanje Božjeg prava da vlada nad čovječanstvom bilo poljuljano, a sam Sotona je dobio priliku da ga, pored palih anđela, obožavaju i ljudska stvorenja.
Adam je pogriješio, i potom su i svi oni koji su poslije njega došli naslijedili taj grijeh. Isus nam dolazi kako bi taj grijeh otklonio, rađa se kao čovjek, živi s nama, naučava i ukazuje na put kojim trebamo ići; žrtvuje svoj savršeni ljudski život da bi nas izbavio, da bi skinuo teret grijeha s cijelog čovječanstva, da bi nas čiste vratio Bogu. On nas Otkupljuje Bogu, svome Ocu! On uspostavlja ono prvobitno stanje koje je pobunjenik pokvario. Uspostavlja PRAVDU rušeći nepravdu koja je učinjena njegovom i našem Ocu! Zato je dobro da je došao, kako bi nas ponovo vratio našem iskonskom ishodištu - u zajedništvo sa Stvoriteljem! - kao što dobar pastir vraća zalutale ovce u stado, da bi ih njihov vlasnik imao sve na broju.
I zato neka nam Kristovo rođenje bude podstrek da cijenima to što je za nas uradio, da ga prihvatimo, kako njega, tako i njegovu zrtvu, da bi nas spasio. Ali radimo to onako kako nam je i zapovjedio, onako kako nas je učio, a ne po 'ljudskim izmišljanjima'! Usmjerimo naše živote prema Njemu, živimo u miru i dostojanstveno čovjeka, sretni i zadovoljni, i On će nas sigurno sprovesti.
Istinski cilj kršćanstva treba biti povratak vjeri koja je jednom zauvijek predana prvoj crkvi, to jest prvim kršćanima: apostolima i njihovim slijedbenicima. Pronađimo ponovo onu izgubljenu ”jednostavnost koja je u Kristu” i živimo u ”slobodi za koju nas je Krist oslobodio.”
Oslobodimo se svega onoga što je stotinama godina krivo nadograđivano na temelje koje je Isus postavio! Spasiti se možemo samo po Njemu, i preko Njega, i nema tu nikoga više: ”Spasenja nema ni po jednom drugom, jer je pod nebom to jedino ime dano ljudima po kojem nam se treba spasiti” Djela 4.12. To kaže Biblija. A kome se sve danas molimo, koliko svetaca, koliko posrednika imamo?
Dokažimo da nismo bili pogreška i da nismo stvoreni uzalud! Dokažimo da je Sotona lažac i da nije u pravu! Samo tako će u nama punim sjajem zasjati Svjetlo koje je nam je donio sam Isus, - već dvije hiljade godina sjaji ono snagom koja sve nadjačava, osvjetljavajući nam put, koji mi, na žalost, ipak ne uočavamo! Ne vidimo Svjetlo što prosvjetljuje i oslobađa od tame kojom smo okruženi. Čudno je to, uistinu!
Primjetimo ga! - jer samo tako ćemo dati pravu hvalu i slavu našem Isusu, našem i njegovom Nebeskom Ocu. Neka bude tako!
Decembar 2004. J.V.
Dodatak: Isusova molitva
-To Isus dorece, a onda podiže oci k nebu i progovori: "Oce, došao je cas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe i da vlašcu koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vjecni svima koje si mu dao. A ovo je život vjecni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao - Isusa Krista. Ja tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti. A sada ti, Oce, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebeprije negoli je svijeta bilo. Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta.Tvoji bijahu, a ti ih meni dade i rijec su tvoju sacuvali. Sad upoznaše da je od tebe sve što si mi dao jer rijeci koje si mi dao njima predadohi oni ih primiše i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao te povjerovaše da si me ti poslao. Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer su tvoji. I sve moje tvoje je, i tvoje moje, i ja se proslavih u njima. Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi.
Oce sveti, sacuvaj ih u svom imenu koje si mi dao: da budu jedno kao i mi. Dok sam ja bio s njima, ja sam ih cuvao u tvom imenu, njih koje si mi dao; i štitio ih, te nijedan od njih ne propade osim sina propasti, da se Pismo ispuni. A sada k tebi idem i ovo govorim u svijetu da imaju puninu moje radosti u sebi. Ja sam im predao tvoju rijec, a svijet ih zamrzi jer nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. Ne molim te da ih uzmeš sa svijeta, nego da ih ocuvaš od Zloga. Oni nisu od svijeta kao što ni ja nisam od svijeta. Posveti ih u istini: tvoja je rijec istina. Kao što ti mene posla u svijet tako i ja poslah njih u svijet. I za njih posvecujem samog sebe da i oni budu posveceni u istini.
Ne molim samo za ove nego i za one koji ce na njihovu rijec vjerovati u mene:da svi budu jedno kao što ti, Oce, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jednokao što smo mi jedno - ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio. Oce, hocu da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju moju slavu, slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta. Oce pravedni, svijet te nije upoznao, ja te upoznah; a i ovi upoznaše da si me ti poslao. I njima sam ocitovao tvoje ime, i još cu ocitovati, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima - i ja u njima." Ivan 17. 1-26
|
