Vjerske teme - Povodom Dana mrtvih

Jednom prilikom, godinu ili dvije prije rata, na stazi ispred moje kuće, pored praga, pili smo kavu: Anteša, ja i tata. Pričali smo o vjeri u Boga. Na jednu moju doskočicu, Anteša je uzdahnuo i sjetnim glasom rekao: 

- E, moj Josipe, da znaš samo kako mi bude lijepo, svake godine, kada odem na groblje, nakon što svi odu… Ostane hiljade upaljenih svijeća u prohladnom predvečerju, i mir i tišina. U svoj toj ljepoti, neki čudan osjećaj u meni se javi, i znam da nešto ima, pomolim se tiho u sebi i budem lakši. I ništa ljepše na svijetu nema od groblja i svijeća, te divnog spokoja u njemu! 

Tako je govorio Anteša, danas ga više nema, nema mu ni groba, pa ni mjesta gdje mu se može upaliti svijeća… Ali upalit će je već njegovi najbliži negdje na nekom mjestu, a upalit će se svijeće i za mnoge druge koji nemaju groba. Ja je neću palit jer znam da nema vajde… ali, u mom srcu već dugo gori svjetlo koje se ne da ugasit, to gori svijeća sjećanja što izvlači iz mraka dobre ljude kojih više nema; ne pali se ona samo jednog određenog dana, nego česće, uvijek kada i pomisao na njih se javi, tako i Antešina svijeća još uvijek sjaji…

Svake godine toga dana,

odlazio je uvečer, prije mraka, tajno…

I dok se, prelazeći u tamu, svjetlost prelama,

i na stotine svijeća odupiru hrabro dolazećem mraku,

dajući tajnovitu snagu umirućem danu,

tu, baš tu, na prijelazu između dva stanja, dva svijeta

u tom tankom trenutku, spoznao je da Nečega ima!

A on još uvijek zadnje počivalište nema 

i izgledi su mali…

Znam da ima jedno mjesto,

gdje prebiva i njegovo svjetlo,

skriveno i tajno u miru sjajnom …

I izviru slike iz ne tako davnog vremena: 

Lijep je i sunčan dan. Svježi zrak nagovještava skori dolazak hladnijih dana, groblje je puno živih ljudi. Grobovi su očišćeni i u cvijeću, na daleko se osjeća miris rastopljena voska i dogorjelih svijeća. I svećenik je tu, uz njega manja grupica ljudi, drži molitvenik u ruci i ’opjevava’ grobove. Malo dalje je i drugi svećenik, pa još jedan, nekoliko njih… Ipak narod se otima, gurka i povlači ih za ruku; neki i strpljivo čekaju na red. Svaki grob se ’opjeva’, pojedini grobovi i nekoliko puta, i još više. -Opet je otišao na onu stranu! čuje se ljutiti glas neke žene, ona već odavno čeka... 

I sve se uredno plati!? Ta, i svećenici moraju živjeti od nečega! Važan je to pos'o, i mukotrpan, moram priznati: - ne bih ga radio ni po koju cijenu! Ipak, ne divim se, šta više, čudim se…. Pa zar zbilja vjeruju da pomažu…? Znam da je običaj takav, ali ne vidim logiku stvari: Čuju li i mrtvi tu pjesmu, ili molitvu; čuje li je i Bog, ili tko već treba da čuje? Izađe li koja duša iz 'čistilišta' te uđe u 'raj', postoji li 'pakao' i vječna vatra, užarena šipka koju nesretnici ližu...? Svećenici ništa ne kažu, ćute i rade svoj pos’o…

Otišle su nebrojene generacije ljudi. Za većinu od njih, vjerujemo da su negdje u NEBU. Neki vjeruju da poslije smrti nema više ništa. Drugi vjeruju da duše idu u raj, pakao ili čistilište… Mnogi kažu da će se duša opet vratit o uskrsnuću tijela...

"Dušni dan (Dan mrtvih) je dan u koji katolička crkva obilježava sjećanje na preminule vjerne. Proslava se temelji na nauci da duše vjernih koje prilikom smrti nisu očišćene od lakših grijeha ili onih koji nisu okajale prošle prijestupe ne mogu postići blaženstvo i da im se u tome može pomoći molitvom i misnom žrtvom... neka popularna vjerovanja povezana sa dušnim danom poganskog su porijekla i dosežu van ljudskog sjećanja." The Encyclopedia Britannica, sv. I , str.709

"Jahve, Bog, napravi čovjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah života. Tako postane čovjek živa duša." Postanak 2.7

Ne kaže li se ovdje da je sam čovjek 'živa duša’, tj.da mu nije dana nikakva duša, nego da je postao duša, tj. živa osoba. U Bibliji je riječ ’duša’ prijevod hebrejske riječi ’nephesh’ i grčke riječi ’psyche’. Naše su bake znale reći, da je na nekom mjestu znalo biti ’i do stotinu duša’ misleći na 'stotinu ljudi’... Također, Biblija nam govori da su i životinje ’duše’, te da ’duša’ može i umrijeti...

Istinu je teško naći, jer naša predaja i tradicija, zasnovana na ljudskim tumačenjima, doprinijela je nastanku velike zbunjenosti povodom tog pitanja. Ljudi vjeruju u ovo ili u ono, najvećem broju njih ništa nije jasno, te svoja vjerovanja nisu u stanju razumno obrazložiti. Mnogi kažu: ”Kako su vjerovali moji očevi i moji djedovi, tako ću i ja...”

Vjerovanje bi trebalo imati i svoje temelje na kojima bi vjernik trebao i stojati…

Još prije 900 godina kršćanstvo je došlo i u naša područja. Naši pradjedovi su ostavili svoja dotadašnja vjerovanja, te prihvatili Radosnu vijest i Krista, ne u potpunosti, nažalost, jer su dobrim dijelom zadržali i svoje stare tradicije koje su bile u suprotnosti sa Kristovim učenjem. Više je to bila stvar politike nego same vjere. Ali gdje su mogli naučiti što se od njih, kao od Isusovih sljedbenika, i očekuje? U svim crkvama širom Evrope mise su držane isključivo na latinskom jeziku, Riječ Božja je bila poznata samo malom broju ljudi. Među njima su bili pretežno svećenici, koji su, čuvajući interese crkve, tumačili u skladu sa njenim interesima, trajalo je to stotinama godina... Oni drugi, koji su razumjevali Bibliju, bili su proganjani i mučeni, ubijani; Biblija je uništavana na svaki mogući način.

Mnogi naši stariji sigurno se još uvijek sjećaju onih dana kada je čitava misa bila govorena na njima potpuno stranom i nerazumljivom jeziku. Sve ono što je bilo u Bibliji a što nije odgovaralo tadašnjoj crkvi, bilo je namjerno skrivano. 

Uistinu je potresno pročitati slijedeći dokument koji je pohranjen u MEĐUNARODNOJ BIBLIOTECI U PARIZU, a koji, između ostalog, sadrži i slijedeće savjete upućene PAPI JULIJU III; uputila ga je grupa biskupa:

”Između ovih stvari (savjeta) želimo na kraju najvažniji dati našem svecu papi: 

Trebamo držati oči otvorene i ući sa svom našom silom u stvari, koje želimo sada osmotriti! Te stvari su slijedece: Kada se čita misa i to je dovoljno. Mora se svakome zabraniti više od toga. Dokle god će narod s tim biti zadovoljan, Vaš će interes napredovati. Ali ako će narod htjeti više čitati, onda će vas interes nenapredovati. Ova knjiga Biblije je prouzročila više od svake druge protiv nas protivljenje i nasilja, koja su nas dovela u opasnost. Ako neko pažljivo ispita u našim crkvama, odmah će naići na protivljenje i primjetiti da naše nauke nisu iz Biblije, nego protiv njezina nauka. Ako narod bude svjestan toga proganjat će nas bez prestanka, dok to ne bude otkriveno i tada će nas sramotiti i postat ćemo mrska stvar po čitavome svijetu. Potrebno je dakle da se Biblija uzima iz ruku naroda i da se uništava, ali sa opreznošću, da ne bi nastala revolucija” ”The Tru” - Istina (rimobiblija) list br. 1088. , svezak II str. 641-650. Časopis je objavljen 3.11.1911.

Istina je u Bibliji! Nauke o čistilistu, raju i paklu koje je crkva propagirala, unijela je zbrku i nerazumijevanje, čak i strah!? Prema učenju crkve, - ”čistilište je stanje, mjesto, ili prilike u slijedećem svijetu…gdje duše onih koji su umrli u stanju milosti, ali ne još slobodne od svake bezgrešnosti, čine okajanje za neoproštene lakše grijehe ili za privremeno kažnjavanje zbog lakših i smrtnih grijeha koji su već oprošteni, i čineći tako, čiste se prije nego što uđu u nebo” New Catholic Encyclopedia (1967, sv. XI, str. 1034) 

Reformacija koju je pokrenuo Martin Luter u Njemačkoj a koja se proširila čitavom Evropom, dobrim dijelom je imala zahvaliti i pogrešnoj nauci o čistilištu. Naime, tadašnji biskupi su znali putovati Njemačkom, od grada do grada, prodajući ’indulgencije’ (oprosnice) ili izbavljenja iz čistilišta. Slogan je bio: "kad novčić (zlatnik) u škrinjici zazvoni, jedna duša iz čistilišta izađe vani” 

Ipak, u već navedenoj C. Encyclopediji, na istoj strani ta ista crkva i priznaje: "U konačnoj analizi, katolička nauka o čistilistu temelji se na tradiciji, a ne na Svetom pismu" 

Ali tko je to ikada i rekao našim dragim umrlima koji su otišli u ubjeđenju da će im duša možda završiti i u čistilištu… Poznato je da su nas tako učili, a tradicijama koje takva učenja još uvijek podržavaju, samo se nastavlja ići istim putem - putem laži. U raju je bilo ’ko u raju’: savršeno lijepo, neki su čak dobivali i krila te letjeli nebom, granicama ljepote nije bilo kraja. U paklu se mučilo, gorjelo, žeđalo, vječno.

Naši voljeni mrtvi su mrtvi, vratili su se u prah iz kojeg su i postali, čekaju Isusov dolazak i USKRSNUĆE TIJELA u ŽIVOT. Bog, kao naš Stvoritelj, dobro nas poznaje i nije mu teško vratiti nas u život sa svim našim sjećanjima, iskustvima, sposobnostima, osobinama koje smo imali. Čistiliste, ne postoji, izmišljeno je! Pakao je nešto sasvim drugo nego što većina ljudi zamišlja... Raj je bio nekada davno na Zemlji, u Edenu! U njemu su živjeli Adam i Eva, i imali su zadatak proširiti ga na čitavu Zemlju. Nisu poslušali svoga Stvoritelja i to im nije uspjelo. Ali plan o čitavoj Zemlji kao Raju nije izgubljen. Biblija nam govori o cijeloj našoj planeti, kao mjestu gdje će vladati mir i pravda u izobilju, gdje će vladati Krist kao Kralj nad kraljevstvom Božjim koje će sigurno doći! Trajat ce 1000 g.. S njim ce biti 144.000 suvladara otkupljenih sa Zemlje.

"I vidjeh prijestolja - onima što sjedoše na njih dano je suditi - i duše pogubljenih zbog svjedočanstva Isusova i zbog Riječi Božje i sve koji se ne pokloniše Zvijeri ni kipu njezinu te ne primiše žiga na čela svoja ni na ruke. Oni oživješe i zakraljevaše s Kristom tisuću godina. Drugi mrtvi ne oživješe dok se ne navrši tisuću godina. To je ono prvo uskrsnuće. Blažen i svet onaj tko je dionik toga prvog uskrsnuća! Nad njim druga smrt nema vlasti: oni će biti svećenici Božji i Kristovi i s njime će kraljevati tisuću godina." Otkrivenje 20.4-6

"I vidjeh: gle, Jaganjac stoji na gori Sionu, a s njime sto četrdeset i četiri tisuće - na čelima im napisano ime njegovo i ime Oca njegova!" Otkrivenje 14.1

Postoji i nada u život na Zemlji: Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju! Mat.5.5

Prisjetimo se i molitve 'Oče naš'

"Oče naš, koji jesi na nebesima!

Sveti se ime tvoje!

Dođi kraljevstvo tvoje!

Budi volja tvoja

kako na nebu tako i na zemlji

Kruh naš svagdanji daj nam danas!

I opusti nam duge naše

kako i mi otpustismo dužnicima svojim!

I ne uvedi nas u napast,

nego izbavi nas od Zloga!" Matej 6.9-13

"Ta po obećanju njegovu iščekujemo nova nebesa i zemlju novu, gdje pravednost prebiva." 2. Petrova 3.13 

"Vuk će prebivati s jagnjetom, 

ris ležati s kozlićem,

tele i lavić zajedno će pasti, 

a djetešce njih ce vodit'.

Krava i medvjedica zajedno će pasti,

a mladunčad njihova skupa će ležati, 

lav će jesti slamu k'o govedo.

Nad rupom gujinom igrat će se dojenče, 

sisanće će ruku zavlačiti u leglo zmijinje.

Zlo se više neće činiti, neće se pustošiti na svoj svetoj gori mojoj: 

zemlja će se ispuniti spoznajom Jahvinom kao što se vodom pune mora. Izaija 11. 6,7

I vidjeh novo nebo i novu zemlju jer - prvo nebo i prva zemlja uminu; ni mora više nema. I Sveti grad, novi Jeruzalem, vidjeh: silazi s neba od Boga, opremljen kao zaručnica nakićena za svoga muža. I začujem jak glas s prijestolja: Evo Šatora Božjeg s ljudima! On će prebivati s njima: oni će biti narod njegov, a on će biti Bog s njima. I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer - prijašnje uminu." Otkrivenje 21.1-6."

Stišaj svoj gnjev i ostavi se srdžbe,

ne žesti se da zlo ne učiniš.

Jer će biti satrti zlikovci,

a koji se u Jahvu uzdaju, baštinit će zemlju.

Još malo i nestat ce bezbožnika:

mjesto ćeš njegovo tražiti, a njega više nema.

Zemlju će posjedovati krotki,

obilje mira oni će uživat'." Ps.37. 9-11

Znakove rađanja Kraljevstva opisani su u 24. glavi Matejevog evanđelja; mnoge od njih već sada možemo i prepoznati (u prilogu, na dnu ove stranice). Naši mrtvi čekaju, ne u čistilištu, ne u paklu, niti u raju, nego na dolazak našeg Spasitelja Isusa Krista!

"Ne čudite se tome jer dolazi čas

kad će svi koji su u grobovima,

čuti njegov glas. I izići će: 

koji su dobro činili - na uskrsnuće života, 

a koji su radili zlo - na uskrsnuće osude." Ivan 5.28,29

Po Adamu smo naslijedili smrt, a po Isusu imamo mogućnost dobiti život vječni! Ali tko još i vjeruje u život vječni! Izgleda da je to postalo ’otrcana parola’. Ruku na srce, - smrt je nešto što dolazi neizbježno, a poslije što bude… Nadamo se, i sve nam je nejasno, to je sve. Biblija, međutim, jasno govori! Čitajmo je s razumijevanjem, za vlastitu nam je dobrobit!                                                            

                                                                                              J.V. 31.10.2005. 

PRILOG (Dio iz evandjelja po Mateju, 24.glava)

Dok je zatim na Maslinskoj gori sjedio, pristupiše k njemu učenici nasamo govoreći: 

"Reci nam kada će to biti i koji će biti znak tvojega Dolaska i svršetka svijeta?"

Isus im odgovori: "Pazite da vas tko ne zavede! Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: 

'Ja sam Krist!' I mnoge će zavesti." "A ćut ćete za ratove i za glasove o ratovima. Pazite, ne uznemirujte se. Doista treba da se to dogodi, ali to još nije svršetak. Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva; bit će gladi i potresa po raznim mjestima. Ali sve je to samo početak trudova."

"Tada će vas predavati na muke i ubijati vas. I svi će vas narodi zamrziti zbog imena moga. Mnogi će se tada sablazniti, izdavat ce jedni druge i mrziti se među sobom. Ustat će mnogi lažni proroci i mnoge zavesti. Razmahat će se bezakonje i ohladnjeti ljubav mnogih. Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen."

"I propovijedat će se ovo evanđelje Kraljevstva po svem svijetu za svjedočanstvo svim narodima. Tada će doći svršetak."

"Kada dakle vidite da grozota pustoši, po proroštvu Daniela proroka, stoluje na svetome mjestu - tko čita, neka razumije: koji se tada zateknu u Judeji, neka bježe u gore; tko bude na krovu, neka ne silazi uzeti što iz kuće; i tko bude u polju, neka se ne okreće natrag da uzme haljinu!" 

"A jao trudnicama i dojiljama u one dane!"

"I molite da bijeg vaš ne bude zimi ili subotom jer tada će biti velika tjeskoba kakve ne bijaše od početka svijeta sve do sada, a neće je ni biti."

"I kad se ne bi skratili dani oni, nitko se ne bi spasio. No poradi izabranih skratit će se dani oni."

"Ako vam tada tko rekne: 'Gle, evo Krista!' ili: 'Eno ga!' - ne povjerujte! Ustat će, doista, lažni kristi i lažni proroci i iznijeti znamenja velika i čudesa da, bude li moguće, zavedu i izabrane."

"Eto, prorekao sam vam." (Iz evanđelja po Mateju)