|
Vjerske teme - Povodom Svih svetih
Slijedeći tekst je inspiriran i dobrim dijelom citiran iz knjige
”Babilonska Misterijska Religija” Ralph Woodrow
Sveci, blagdani i simboli…
U stara vremena, mnogo prije nego sto je Kršćanstvo nastalo, postojala su vjerovanja u bogove, koji su mogli, ako im se upućuju molitve, uticati na život i sreću onih koji su im se molili. Tako su u starom Babilonu ljudi obožavali mnoštvo bogova i božica. Neka istraživanja pokazuju da ih je bilo i do 5000. Svaki mjesec, pa čak i svaki dan imao je neko svoje Božanstvo kojemu je bio posvećen. Postojao je i bog za svaki problem, bog za svako zanimanje, bog za sve moguće stvari…Vremenom su se ta vjerovanja proširila, ostavljala su i još uvijek ostavljaju jak utjecaj na sve narode na ovoj našoj Zemlji.
Još u vrijeme kada je Rim zagospodario svijetom, ideje o bogovima i božicama, kao zaštitnicima, bile su itekako prisutne.
Brigit je bila božica kovača i poezije
Minerva – božica mudrosti, zanata i muzičara
Venera – božica ljubavi i rađanja
Vesta – božca pekara i vječne vatre
Ceres - bog žita, pšenice, vegetacije
Herkules – bog vina i veselja
Merkur – bog govornik (Dj. ap. 4.12)
Janus – bog vrata i kapija
Kronos – čuvar zakletve…. itd. . itd…..
Postojali su bogovi koji su nadzirali svaki trenutak ljudskog života, bogovi kuće i vrta, hrane i pića, zdravlja i bolesti….
Rimski Car Konstantin je 312 g. n.e prihvatio Kršćanstvo, i do tada progonjena crkva, sada sigurno i na široka vrata ulazi u sve sfere moći, vremenom postaje povlaštena i jako utjecajna. Bogovi i božice nisu mogli više opstati, ali novoobraćenici ih se nisu htjeli odreći. Rješenje je pronađeno u novim zaštitnicima - Svecima! I nastavila se stara tradicija - zaživjeli su SVECI I NJIHOVI BLAGDANI!
Danas imamo svece za :
pekare - Sv. Elizabeta 19. 11.
zidare – Sv. Stjepan, 26.12.
građevinare – Sv. Vinko, 5.4.
svjećare – Sv. Bernard, 20.8.
lijecnike – Sv. Luka, 18.9.
ribare – Sv. Andrija, 30.11.
kućepazitelje – Sv. Ana, 26.7.
lovce – Sv. Hubert, 3. 11.
pjevače – Sv. Grgur, 12.4.,
zatim za: atlete, bankare, prosjake, kuhare mornare, kirurge, … šeširdžije ..itd., itd..
Postoje i sveci za : neplodne žene, pivopije, domaće životinje, iseljenike, porodične probleme, stare cure, kušnje, trudnice, …..
Pojedini ”sveci” mogu pomoći i u slijedećim problemima: Rak – Sv. Peregrina, Gluhoća – Sv. Kadok, Očne bolesti – Sv. Lucija, Bolesti grla – Sv. Blaž (Vlaho),
Imamo još i ”svece ” koji pomažu kod neplodnosti, groznice, kostobolje, glavobolje, kožne bolesti, ludila, …
I stare legende u vezi bogova i bozica, u velikoj mjeri, prenesene su na svece!
Citirajmo Katoličku Enciklopediju:
”… te legende ponavljaju koncepcije koje se nalaze u predkršćanskim religioznim pričama… Ta legenda nije krscanska, vec samo kristijanizirana… U mnogim slucajevima ima porijeklo kao i sam mit… Izvori koji vode porijeklo iz davnina…, o herojima… Upravo je takav bio slučaj s mnogim legendama o svecima. Bilo je lako prenijeti koncepcije, koje su ljudi antike imali o svojim herojima, na kršćanske mučenike. Taj je transfer bio proveden u brojnim slučajevima gdje su onda krsćanski sveci postali nasljednici lokalnih božanstava, a kršćansko bogostovlje potisnulo je staro lokalno štovanje. To nam objašnjava velik broj sličnosti između bogova i svetaca.”
Ponekad je čak i ime nekog boga ili božice bilo upotrijebljeno za ime nekog sveca.
Božica Viktorija Alpska postala je sveta Viktorija,
Artemida je postala sveta Artemidija,
bog Dioniz je postao sveti Dionizije,
božica Brigit – sveta Brigita…..
I poganski hramovi, postajali su crkve: Rimski Panteon, koji je u davna vremena bio posvećen ”Jovu i svim bogovima” sada je posvećen ”Djevici Mariji i svim svetima”, posvetio ga je papa Bonaficije IV.
Crkva sv. Donata u Zadru sagrađena je na temeljima Posejdonova hrama. Tako su hramovi postajali kršćanskima… I kipovi, koji su nekada bili poganski, dobivali su imena kršćanskih svetaca…
Kroz mnoga stoljeća bilo je napravljeno mnogo kipova, danas u Europi postoje crkve koje ih posjeduju od nekoliko stotina pa čak i do četiri tisuće… U ogromnim katedralama, malim kapelicama uz ceste, na vjetrobranima automobila, na svim mjestima nalazimo obilje takvih primjera…
"Ne pravi sebi LIKA NI OBLIČJA bilo čega što je gore na NEBU, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom, NE KLANJAJ im se, niti im služi." Izlazak 20.45
"Likove njihovih kumira spali! Ne hlepi za srebrom i zlatom što je na njima; ne uzimlji ga, da ne budeš njime zaveden; jer bi to bilo gadno JAHVI, Bogu tvome" Ponovljeni zakon 7.25
Premda podržava upotrebu kipova i slika, Katolička enciklopedija nam ipak kaže: ”Izgleda da je kroz mnoga stoljeća, među nekim kršćanima, postojala nesklonost prema svetim slikama, kao i sumnja da je njihova upotreba bila ili mogla postati idolatrijom”
Bilo je i biskupa koji su podržavali to mišljenje! Ima li ih i danas? Siguran sam da ih ima, samo se boje protiviti moćnoj sili! Ali javit će se i oni već…
Ali tko su u stvari ”sveci”?
Prema današnjem shvaćanju, sveci su mučenici ili drugi značajni ljudi iz crkve, koje su pape nakon njihove smrti proglasili svetima. Prema BIBLIJI, svi istinski kršćani su SVETI. Tako su Pavlova pisma kršćanima u Efezu, Filipima, Korintu ili Rimu, bila naslovljena ”svetima” (Efezanima 1.1, itd.).
Sveti su, kao što je vidljivo, bili živi ljudi, ne oni koji su umrli. Prema tome, ako želimo da se neki ”svetac”moli za nas, on mora biti živa osoba. Ako pokušamo komunicirati s ljudima koji su mrtvi, što je to doli jedan oblik spiritizma? Biblija nas neprekidno i neumorno stalno upozorava da odbacimo spiritizam!
”Reknu li vam: ’Duhove pitajte i vrače koji šapću i mrmljaju’ – Dakako, narod mora pitati svoje ’bogove’ i za žive u mrtvih se raspitivati! Uza zakon!? Uza svjedočanstvo!?” Izaija,8.19,20
Katolička enciklopedija kaže: ”katoličko učenje u pogledu molitvi za mrtve, neodvojivo je povezano sa doktrinom… ’zajednistva svetih’ koja je dio Apostolskog vjerovanja.” Stoga se posebno preporučuju molitve: ”svim svecima i mučenicima ili nekom određenom između njih” The C: E. vol.4,p. 653, 655, art ”Prayers for the dead.”
Doslovni zakljucak koncila u Trentu je da -”sveti koji vladaju s Kristom, prinose Bogu svoje molitve za ljude.
Dobro je i korisno zazivati ih, utjecati se njihovim molitvama, potpori i pomoći za postizanje blagodati od Boga”
Koje su zamjerke takvim vjerovanjima? Pustit ćemo da sama Katolička enciklopedija odgovori:
- ”Glavne su zamjerke protiv zazivanja svetaca i njihovog posredovanja to da su te doktrine protivne vjeri i pouzdanju koje trebamo imati samo u Boga… i da se one ne mogu dokazati iz Biblije.”
Dobro receno! Nigdje u Svetom Pismu ne stoji da živi mogu biti blagoslovljeni ili imati neku korist kroz posredovanje mrtvih, ili zbog njihovih molitvi.
Svetost mnogih PAPA je pod velikim upitnikom, obzirom da su išli svim drugim putevima, osim 'svetim'. Sada kada se upućuju molitve i slave 'svi sveti', ne upućuju li se i njima, i ne slave li se i oni? Umjesto toga, takve doktrine u vezi ”svetaca” vrlo su slične starim poganskim shvaćanjima u vezi ”bogova”.
Oko glava svojih bogova, pogani su crtali krug ili aureolu, pa se ta praksa nastavila i u umjetnosti Rimske Crkve. Svi se katolički sveci prikazuju na taj način. Umjetnici starog Babilona stavljali su disk ili aureolu oko svakog bića koje su htjeli prikazati kao boga ili božicu. Rimljani su prikazivali Kirku, pogansku božicu Sunca, s krugom koji okružuje njezinu glavu. Bog sunca je stoljećima bio prikazivan sa ”zlatnim zrakama” oko glave, što je potpuno istovjetan način na koji mnoge slike prikazuju i našeg Isusa…
Crkva koja je postojala u prva četiri stoljeća nije koristila Kristove slike. Sveto Pismo nam ne daje nikakav Isusov fizički opis na osnovu kojeg bi mogao biti napravljen njegov vjerodostojan portret. Očito je da su slike Krista, a isto tako i Marijine, kao i slike svetaca, proizašle iz mašte umjetnika. Osim toga, svaka od njih se tako razlikuje jedna od druge…! Budući da je uzašao na nebo, mi ga više ne poznajemo po ”tijelu” (2. Korincanima 5.16)
Buduži da je ”proslavljen” (Ivan 7.39), on posjeduje ”proslavljeno tijelo” (Filipljanima 3.21).
Čak ni najbolji svjetski umjetnik ne može naslikati Krista Kralja u svoj njegovoj ljepoti. Ni jedna slika, pa ni najbolja, neće nikada moći prikazati koliko je on u stvarnosti predivan!
Ali zašto se moliti svecima kad kršćani imaju direktan pristup Bogu? Katolike se uvjerava da kroz molitve svecima mogu dobiti pomoć koju im Bog inače ne bi pružio! Rečeno im je da štuju boga te da - ”mole, prvo svetu Mariju i svete apostole i mučenike, sve Božje svece… da ih učine prijateljima i zaštitnicima, i usrdno mole za pomoć u zlu, s nadom da će Bog dati zaštitniku ono što bi inače odbio molitelju. ”The C. E. vol. 4,p 173, art Communino of Saints.”
Ma koliko ova Istina zvučala bolno i ma koliko duboko zadirala, ona je ipak istinita i glasi:
- Nase spasenje ne ovisi o svećeniku, Isusovoj majci Mariji, svecima ili papi!
Jer, Isus je rekao: ”JA SAM PUT, ISTINA I ZIVOT. NITKO NE DOLAZI K OCU OSIM PO MENI (Ivan14.6), i
”Spasenja nema NI PO JEDNOM DRUGOM, jer je pod nebom TO JEDINO IME dano ljudima po kojem nam se treba spasiti” (Djela apostolska 4,12) ... Ali zašto onda zaobilazimo i idemo drugim putevima?
21.10.2005. J.V
Naredni tekst: Povodom Dana mrtvih
| 
