Vjerske teme - Stovanje majke i djeteta

Marija, Isusova majka zasigurno je bila izvanredna zena: pobozna i vjerna, skromna i lijepa, dobre naravi, poslusna. Imala je sve osobine koje je Bog cijenio, te ju je i izabrao da mu rodi sina -naseg Spasitelja. Desilo se to na nama nepojmljiv nacin. Biblija ne laze i unatoc mnogim sumnjama uvijek se pokazivalo da je istinita. Poznato nam je da je, u ovo nase vrijeme, moguce izvoditi vantjelesnu oplodnju i zatim oplodjeno jajasce unositi u maternicu majke kako bi se ono nesmetano razvijalo u normalan plod. Ako to mogu ljudi - stvorenja, zasto nesto slicno ne bi mogao i Stvoritelj? Marija je odigrala izvanrednu ulogu i s pravom je postala 'blagoslovljena medju zenama'. No, Marijina je uloga danas oskvrnjena, zloupotrebljena! Vidjet cemo i zasto.

Nesumnjivo, Isus je volio svoju majku ali nikada joj nije pridavao svojstva koja joj danas pridaju stotine milijuna ljudi... Upravo zbog toga ova je tema izuzetno osjetljiva i da ne bih ja pisao, posluzit cu se knjigom "Babilonska Misterijska Religija". Ona ce najbolje objasniti i argumentirano iznijeti cinjenice koje ce mnoge zaprepastiti. Svima vama koji niste spremni na tako nesto preporucujem da kliknete misem na nesto drugo.  J.V. 01.01.2007

Stovanje majke i djeteta

Jedan od najizrazitijih primjera kako babilonska poganska religija traje do danas moze se vidjeti u nacinu na koji je Rimska Crkva uvela stovanje Marije i tako nadomjestila drevno stovanje bozice Majke. Prica o majci i djetetu je bila vrlo poznata u drevnom Babilonu, gdje se razvila u drzavno stovanje. Brojni babilonski spomenici prikazuju bozicu Majku, Semiramidu, s djetetom Tamuzom na rukarna.

Kad su se Babilonci rasirili po raznim dijelovima svijeta, sa sobom su ponijeli i obicaj stovanja ”bozanske majke“ i njezinog djeteta. To nam objasnjava zasto  su mnogi narodi stovali majku i dijete, na ovaj ili onaj nacin, stoljecima prije nego sto se rodio istinski Spasitelj, Isus Krist!

U razlicitim zemljama gdje se to stovanje  prosiurilo ”majka“ i dijete su bili nazivani razlicitim imenima jer, sjetimo se, kod Babela je bio pobrkan jezik. Tako imaju Kinezi bozicu ”majku“ koju zovu Singmu ili  ”Sveta Majka"  Prikazivana je s djetetom na rukama i zracima slave oko glave. Stari su Germani stovali djevicu Hertu koja je takodjer bila prikazivana s djetetom na rukama. Skandinavci su je nazivali Disa, Etruscani Nutria, a medju druidima je bila stovana pod imenom Virgo Patitura ili ”Majka Bozja"  U Indiji je bila poznata kao Indrani te je, takodjer, poput ranije spomenutih, bila prikazivana s djetetom na rukama, kao sto to vidimo na prilozenoj ilustraciji.

Grcima je bozica Majka bila poznata pod imenom Afrodita ili Ceres, Sumeranima Nana, a svojim stovateljima u starom Rimu kao Venera ili Fortuna, a njezino dijete kao Jupiter.  Ilustracija prikazuje ”majku“ Devaki i dijete Krisnu. Vjekovima su Isi, ”Velika bozica" i njezino dijete Isvara bili stovani u Indiji gdje su podizani hramovi za njihovo stovanje. U Aziji je Majka bila poznata kao Kibela, a dijete kao Deious. ”Ali bez obzira na njezino ime ili mjesto“, govori jedan pisac, ”ona je bila Baalova zena, djevicanska kraljica neba, koja je rodila plod, iako nikada nije zacela." Kada su se Izraelci odmetnuli od Boga, takodjer su se okaljali stovanjem bozice Majke.  O tome citamo u Knjizi o sucima 2:13 :  "Otpali su od Jahve da bi sluzili Baalu i Astarti".  Astarta ili Astoret je bilo ime pod kojim je ta bozica bila poznata izraelskom narodu. Zalosno je i pomisliti da su oni koji su poznavali pravoga Boga, otpali od njega i stovali neznabozacku  ”majku“. Ipak, upravo je to ono sto su uvijek i ponovo cinili. (Knjiga o sucima 10:6; i Samuelova 7:3,4; 12:10; i Kraljevima 11:5;  2 Kraljevi ma 23:13).

Jedan od naziva pod kojim je bozica bila poznata medju njima, bio je "Kraljica neba" ( Jeremija 44. 17-19). Prorok Jeremija ih je ukorio zbog toga sto je stuju, ali su se oni pobunili protiv njegovog upozorenja.

U gradu Efezu je "velika majka" bila poznata kao Dijana. Njezin je hram u tom gradu bio jedno od sedam velikih cudesa antickog svijeta! No ona nije bila stovana samo u Efezu, vec u cijeloj Aziji i ondasnjem poznatom Svijetu.  (Djela apostolska 19:27).

U Egiptu su je nazivali Izida, a njzino dijete Horus. Egipatski  religiozni spomenici cesto je prikazuju s djetetom Horusom koji sjedi u njezinu krilu.

To lazno stovanje, koje se prosirilo iz Babilona medju ostale narode, pod razlicitim imenima i oblicima, konacno se ucvrstilo u Rimu i diljem Rimskog Carstva.

Jedan poznati pisac govori o tom razdoblju:

”Stovanje Velike Majke... je bilo...vrlo popularno u Rimskom Carstvu. Natpisi dokazuju da su njih dvoje (majka i dijete) primali bozanske pocasti.... ne samo u Italiji, posebice u Rimu, vec takodjer i u provincijama, osobito u Africi, Spanjolskoj, Portugalu, Francuskoj, Njemackoj  i Bugarskoj“.

Isus Krist je utemeljio istinsku novozavjetnu Crkvu bas u to doba kad je stovanje ”bozice majke“ bilo posebno izrazeno. U tim prvim danima Crkva je bila velicanstvena. Nazalost, ono sto je bilo poznato kao Crkva, pocelo se u trecem i cetvrtom stoljecu udaljavati od prvobitne vjere i tonuti u apostaziju,  na koju su apostoli pravovremeno upozoravali. Kad je doslo do otpadanja od vjere, mnogo je poganskog  bilo pridodano krscanstvu.

U tu, takozvanu "crkvu", bili su primani neobraceni pogani i u brojnim im je slucajevima bilo dopusteno da nastave s prakticiranjem mnogih od svojih poganskih obreda i obicaja, obicno s malo ogranicenja i izmjena, da bi njihova uvjerenja izgledala sto slicnija krscanskoj nauci.

Jedan od najboljih primjera takvog preuzimanja elemenata iz poganstva je ocit u nacinu kako je sluzbena crkva dozvolila da se nastavi stovanje bozice Majke - samo s nekim malim izmjenama i uz novo ime!

Kao sto smo rekli, mnogi pogani su bili privuceni krscanstvu ali je njihovo obozavanje bozice Majke bilo toliko snazno da ga niposto nisu htjeli napustiti.

Crkveni su vodje uvidjeli da bi, ako u krscanstvu pronadju slicnosti sa stovanjem bozice Majke, uveliko mogli uvecati broj vjernika. Ali tko bi rnogao nadomjestiti ”veliku majku“ iz poganske religije? Naravno, Marija, Isusova majka predstavjala je najlogicniji  izbor. Zasto ne dopustiti ljudima da nastave s poboznoscu i molitvama bozici Majci, samo neka je nazivaju Marijom, umjesto prijasnjih imena pod kojima je bila poznata. Ocigledno  su tako razmisljali, jer je upravo to ono to se desilo!  Malo po malo, stovanje koje je bilo povezano s poganskom majkom bilo je preneseno na Mariju.

Ali stovanje Marije nije  bilo dio izvorne krscanske vjere.

Ocito da je Marija, Isusova majka, bila divna, posvecena i pobozna, posebno izabrana da ponese tijelo naseg Spasitelja, pa ipak, ni jedan od apostola, a ni sam Isus, nisu ni nagovijestili ideju da se Marija stuje.  Kako to The Encyclopedia Britannica navodi,  na Mariju nije stavljan nikakav naglasak tokom prvih stoljeca postojanja Crkve. Ta je cinjenica priznata i od strane Katolicke enciklopedije "Poboznost Nasoj Blazenoj Gospi... treba se promatrati kao prakticna primjena doktrine Zajednistva Svetih. Ocito  da ta doktrina, barem eksplicitno, nije sadrzana u ranijim formama Apostolskog Vjerovanja (Kreda), stoga nas ne treba iznenaditi sto u prvim stoljecima krscanstva ne susrecemo nikakve jasne tragove kulta Blazene Djevice“  - stovanje Marije dio je kasnijeg razvoja.

Tek u Konstantinovo doba, u prvom dijelu cetvrtog stoljeca, svatko pocinje Mariju smatrati bozanstvom.

Cak je i crkva u tom razdoblju prijekim okom gledala na takav oblik stovanja, to je evidentno prema Epifaniju (403. god.), koji je optuzio neke osobe iz Trakije, Arabije i mnogih drugih mjesta da stuju Mariju kao bozicu i prinose joj kolace u njezinu hramu.  ”Njoj treba iskazati cast“, rekao je Epifanije, ”ali neka se nitko ne klanja Mariji.“

Ne samo da se progledalo kroz prste tom stovanju - u crkvi koja je danas poznata kao Rimokatolicka Crkva, to je postalo sluzbenom naukom na koncilu u Efezu 431.godine.

U Efezu?  Upravo je u tom gradu  Dijana bila stovana od pamtivjeka kao bozica djevicanstva i majcinstva! Ona je predstavljala prirodne sile plodnosti te je zbog toga bila prikazivana s mnostvom grudi. Glava joj je bila ukrasena krunom u obliku kule, simbolom kule babilonske.

Kad ljudi stoljecima prakticiraju neku vjeru, onda je se tesko odricu. Tako su razmisljali i Efeski crkveni vodje u vrijeme kad je crkva pocela zapadati u krivovjerje. Mislili su da bi mogli pridobiti vise obracenika ako im dozvole da zadrze svoja vjerovanja i ideje u vezi s bozicom Majkom, nadje li se mogucnost da se one pomijesaju s krscanstvom i da se uvrsti Marijino ime umjesto njezinog.

Ali to nije bio Bozji nacin.

U vrijeme kad je Pavao boravio u Efezu, s poganstvom nisu bili pravljeni nikakvi kompromisi. Ljudi su bivali istinski obraceni i unistavali su kipove bozice koji su bili u njihovu posjedu.  (Djela apostolska 19:24-27).

Kako je tragicno da je efeska crkva u kasnijim stoljecima napravila kompromis i prihvatila jedan oblik stovanja bozice Majke, koji je, naposlijetku, i Koncil u Efezu ucinio sluzbenom naukom crkve.  Koliko je ocit poganski utjecaj u toj odluci. Daljnji pokazatelj da se stovanje Marije razvilo iz nekadasnjeg obozavanja bozice Majke, nalazimo u nazivima koji su joj dati.

Marija se cesto naziva "Madona“. Prema Hislopu, taj je izraz prijevod jednog od imena pod kojim je bila poznata babilonska bozica.

Kada je proglasen bozanstvom Nimrod je postao poznat kao Baal; tada je naziv njegove zene, zenskog bozanstva, ekvivalent od Baalti, zenskog oblika imena Baal. Taj naziv ne znaci nista drugo doli "Moja Gospa".

U latinskom jeziku ima oblik "Mea Domina" sto je u talijanskom izobliceno u poznati naziv "Madonna"  Medju Fenicanima je bozica Majka bila poznata kao "Morska Gospa" pa se cak i taj naziv daje Mariji, iako ona nema nikakve veze s morem!

Sveto Pismo jasno govori da postoji samo jedan posrednik izmedju Boga i ljudi, covjek Isus Krist (1 Timoteju 2.5).  Ipak, rimokatolicizam naucava da je Marija, takodjer, "posrednik". Molitve Mariji igraju vrlo vaznu ulogu u katolickom bogostovlju.

U Svetome Pismu dakako ne postoji osnova za tu praksu, dok je vrlo dobro poznato da taj koncept nije stran vjerovanjima povezanim s bozicom Majkom. Jedno od njezinih imena je bilo i "Mylitta", sto znaci "posrednica".

Marija se cesto naziva i ”Kraljicom neba“, ali Marija, Isusova majka, nije kraljica neba.  ”Nebeska kraljica“ je bio naziv bozice Majke koja je bila stovana stoljecima prije Marijinog rodjenja.

Vratimo li se u dane proroka Jeremije, vidjet cemo da su ljudi stovali ”nebesku kraljicu“ i prakticirali njoj posvecene rituale. U knjizi proroka Jeremije, 7:18-20, citamo:  ”Djeca kupe drva, oci pale vatru, zene mjese tjesto da ispeku kolac ”kraljici neba ”... Jedno od imena pod kojim je bila poznata Izida, bilo je ”Majka Bozja".

Kasnije su aleksandrijski teolozi to ime dali Mariji koja je, naravno, bila Isusova majka, ali samo u smislu njegove ljudske prirode, njegovog covjestva. Originalno znacenje naziva ”Majka Bozja" znaci nesto vise od toga. To ime implicira uzvisen glorificiran polozaj MAJKE uodnosu na Isusa, a rimokatolici su poducavani da Mariju smatraju upravo takvom!

Lik bozice Majke s djetetom na rukama bio je toliko snazno uvrijezen u pogansku misao da je u vrijeme otpada od biblijske vjere, prema navodu jednog autora, ”drevni portret bozice Izide i djeteta Horusa napokon bio prihvacen, ne samo u puckom shvacanju, vec i putem formalnog biskupskog odobrenja, kao portret Djevice i njezinog djeteta. Izida i njezino dijete cesto su puta bili prikazivani u okviru od cvijeca, a to je, takdjer, i praksa vezana uz Mariju, to je dobro znano onima koji su proucavali srednjovjekovnu umjetnost.

Astarta, fenicka bozica plodnosti, bila je povezivana s polumjesecom, .....

Egipatska je bozica plodnosti, Izida, bila prikazivana kako stoji na polumjesecu sa zvijezdama sto joj okruzuju glavu. U rimokatolickim crkvama po cijeloj Europi postoje Marijine slike koje ju prikazuju na potpuno identican nacin. Prilog ilustracija,  (kakva se nalazi u katolickim katekizmima) prikazuje Mariju sa dvanaest zvijezda sto joj okruzuju glavu - i polumjesecom pod njezinim nogama!

Na brojne su nacine vodje otpadnicke crkve pokusavali da Mariju ucine nalik na pogansku bozicu i uzdignu ju na razinu bozanstva. Kao sto su pogani imali kipove bozice, tako su se poceli izradivati i  ”Marijini“ kipovi. Dapace,  cak su u nekim slucajevima bas ti isti kipovi koji su bili stovani kao Izida (s djetetom), jednostavno bili preimenovani u Mariju i dijete Krista.

”Kada je kscanstvo trijumfiralo“, govori jedan pisac,  "te slike i kipovi su postali  prikazi Madone i djeteta, bez ikakvog prekida u kontinuitetu: ustvari, nema arheologa koji bi nam danas mogao reci predstavija li neki od tih objekata stovanja jedno ili drugo.“

(Pobjedom krscanstva, Izidin kult je bio pri kraju ” ipak su njegovi znatni tragovi prezivjeli  i u krscanskim obicajima. Izidine kipove valjalo je tek nesto izmijeniti u imenu, da bi postali kipovi djevice Marije.“  Stewart Perowne: ”Roman Mithology“, izdato i kod nas kao ”Rimska mitologija“ u izdanju ”Otokar Kersovani 1986. Dodatak prev.)

Mnogi od tih preimenovanih kipova nosili su krune i bili nakiceni draguljima - na potpuno istovjetan nacin kao i kipovi hinduskih i egipatskih djevica.  Ali Marija, Isusova majka, nije bila bogata (Luka 2:24; Levitski zakonik 12:8). Odakle onda dolaze ti dragulji i krune koje mozemo vidjeti na kipovima koji navodno predstavljaju nju? Putem nekih vrlo ocitih, i ostalih, manje vise prikrivenih kompromisa,  stovanje drevne ”majke“ produzilo se pod okriljem otpale ”crkve“,  pri cemu su Marijinim imenom samo zamijenjena dotadasnja imena.

Mozda najveci dokaz da se stovanje Marije razvilo iz nekadasnjeg  stovanja poganske bozice Majke, nalazimo u cinjenici da je u poganskoj religiji majka bila obozavana u jednakoj mjeri kao i njezin sin pa i vise od njega! Ta je cinjenica glavni kljuc zagonetke pomocu koje danas mozemo rijesiti  ”tajnu Babilon“

Istinsko krscanstvo naucava da je Isus - i samo On - put, istina i zivot; da samo On moze oprostiti grijehe; da je samo On, od svih od zemaljskih stvorenja uvijek zivio zivot koji nikada nije bio zamrljan grijehom i da je On taj koga trebamo stovati - niposto njegova majka! Ali rimokatolicizam, pokazujuci utjecaj koje je poganstvo izvrsilo u njegovom razvoju, na mnoge nacine uzvisuje i MAJKU.

Mozete putovati diljem svijeta, navratite li u masivnu katedralu ili seosku kapelicu, vidjet cete da Marijin kip zauzima istaknut polozaj u njoj.

U moljenju krunice, molitva ”Zdravo Marijo“, moli se devet puta vise nego molitva ”Oce Nas"  Katolici su pouceni da je razlog za molitvu Mariji taj da ona moze podnijeti molbu svome sinu, Isusu, pa ce on, buduci da mu je ona majka, zbog nje uslisati trazenje. Zakljucak, koji proizilazi iz toga, je da Marija posjeduje vise razumijevanja i sazaljenja te da je milostivija od svog sina Isusa. Savrseno  je jasno da je ta misao upravo suprotna naucavanju Svetoga Pisma, pa ipak se cesto ponavlja u katolickim spisima.

Poznati rimokatolicki pisac, Aphons Liguori pise nadugo i nasiroko  koliko su uspjesnije molitve  upucene Mariji nego Kristu. Usput receno, Liguori je bio kanoniziran, proglasen svecem, 1839. godine, od strane pape Gregorija XIV, a papa Pio IX ga je proglasio "doktorom"  Katolicke Crkve.

Na jednom mjestu u svojim spisima on opisuje zamisljenu scenu u kojoj gresnik vidi dvoje ljestve kako vise s neba. Marija je na vrhu jednih od ljestava dok je Isus na vrhu drugih. Kada se gresnik pokusao popeti na prve ljestve, ugledao je Kristovo gnjevno lice te je porazen pao sa njih. Kada se nakon toga stao penjati na Marijine ljestve, popeo se vrlo lako, a Marija ga je srdacno docekala i uvevsi u nebo predstavila Kristu! Tad je sve bilo u redu. Ta je prica bila namijenjena da pokaze kako je mnogo lakse i uspjesnije doci Kristu kroz Mariju.

Isti je pisac rekao kako gresnik koji se osmjeli doci direktno Kristu, moze to uciniti samo s uzasom pred njegovim prokletstvom. Ali ako isti uputi molitvu Djevici, ona samo treba svome sinu ”pokazati grudi koje je sisao“ i njega ce trenutno napustiti gnjev! Takvo je rezoniranje u  direktnoj opreci sa primjerom iz Svetog Pisma. “Blago utrobi koja te nosila ”, rekla je zena Isusu, ”i prsima koje si sisao!"   -"Vecma blago onima koji slusaju rijec Bozju i drze je"  - odgovorio je Isus!  Luka 11:27,28.

S druge strane, takve ideje o grudima nisu bile  strane  stovateljima poganske bozice Majke, iskopani su njezini kipovi na kojima su grudi cesto puta ekstremno velike u odnosu na tijelo. U slucaju Dijane, da bi se simbolizirala njezina plodnost, prikazivana je s ni vise ni manje, nego stotinu grudi!

Daljnje pokusaje unutar katolicizma da se Marija glorificira mozemo vidjeti u doktrini ”bezgresnog zaceca“. Tu je doktrinu definirao i proglasio papa Pio IX, 1854. godine, a u njoj se tvrdi daje Blazena Djevica Marija  ”u trenutku svog zaceca... ocuvana imunom od sve ljage prvotnog grijeha.“ 

Izgleda da je to ucenje samo daljnji pokusaj da Marija bude sto vise nalik poganskoj bozici jer se u starim mitovima takodjer vjerovalo da je bozica bila nadnaravno zaceta! Price se razlikuju ali sve govore o natprirodnim dogadajima u vezi njezinog dolaska na svijet, te da je bila superiornija u odnosu na obicne smrtnike - da je bila bozanskog porijekla. Malo pomalo, da ucenje o Mariji ne bi bilo inferiorno onome o bozici Majci, bilo je nuzno naucavati da je Marijin dolazak na svijet takodjer ukljucivao nadprirodni elemenat!

Da li je naucavanje da je Marija rodjena bez ljage prvotnog grijeha, biblijsko? Odgovorit cemo na to pitanje samim rijecima Katolicke enciklopedije: ”Direktan ili kategoricki  i uvjerljivi dokaz te dogme ne moze se pronaci u Svetome Pismu.“  Na istom je mjestu istaknuto da su te ideje dozivjele  postepeni razvoj unutar crkve. Upravo ovdje treba objasniti da je to osnovna, mozda najosnovnija razlika izmedu rimokatolickog i opceg protestantskog pogleda.

Rimokatolicka je Crkva, kao sto i sama priznaje, stoljecima rasla i razvijala se na mnostvu tradicija ideja, primanih kroz sva ta stoljeca od crkvenih otaca, pa cak i na vjerovanjima prihvacenim iz poganstva  (ako su mogla  biti kristijaniziran), i svetih pisama.  Koncepti z svih tih izvora bili su mijesani i razvijani na raznim crkvenim koncilima da bi konacno postali dogme.

S druge strane, glediste koje je protestantska Reformacija pokusala obnoviti, bio je povratak Svetome Pismu kao najispranijoj osnovi za doktrine, sa malo ili nimalo naglaska na ideje koje su se razvile u kasnijim stoljecima. Vratimo li se Pismu, Bibliji, ne samo da u njoj nedostaje bilo kakav dokaz da je Marija zaceta bez grijeha, vec dokazi tvrde upravo suprotno. Iako je ona bila od Boga izabrana posuda, kao pobozna i kreposna zena, djevica, ona je bila ljudsko bice kao i bilo koji clan Adamova roda. ”Svi su sagrijesili  i liseni su slave Bozje" (Rimijanima 3:23) - jedini je izuzetak bio samo Isus Krist. Marija je trebala Spasitelja kao i svi ostali ljudi i to je otvoreno priznala kada je rekla: ”...duh moj klice od radosti u Bogu Spasitelju mome“ (Luka 1:47).

Ako je Marija trebala Spasitelja onda je jasno da ona sama nije bila Spasitelj. Ako je trebala Spasitelja tada je trebala i spasenje, oprostenje i otkupljenje - poput svih drugih ljudi. Cinjenica je da bozanstvo naseg Gospodina nije ovisilo o tome da njegova majka bude neka vrst uzvisene bozanske osobe, vec je on bio bozanskog porijekla posto je bio jedinorodjeni Sin Bozji. Njegovo bozanstvo potjece od njegovog bozanskog Oca.

Tvrdnja da je Marija bila superiornija u odnosu na druga ljudska bica, nije bila Isusova nauka. Jednom prilikom kad je netko spomenuo njegovu majku i bracu, Isus je upitao: ”Tko je moja majka, i tko su moja braca?“ - tada je, ispruzivsi ruku prema svojim ucenicima, rekao:  ”Evo moje majke i moje brace! TKO GOD, naime, vrsi volju moga nebeskog Oca, on je moj brat, moja sestra i MAJKA“ (Matej 12:46-50).

Mislim da ove rijeci potpuno jasno pokazuju da je svatko tko vrsi volju Bozju nedvojbeno na istoj razini s Marijom. Svakodnevno, po cijelome svijetu, katolici mole ”Zdravo Marijo“, krunicu, ”Andjele cuvaru“, ”Litanije Blazenoj Djevici Mariji“ i ostale molitve.

Pomnozivsi broj tih molitava sa brojem katolika koji ih svakodnevno izgovaraju, netko je izracunao da Marija treba saslusati 46.296 molitava u sekundi! Iako je ocito da osim Boga to nitko drugi ne moze, katolici svejedno vjeruju da Marija cuje sve te molitve, pa je i to jedan od razloga zbog cega je bilo nuzno uzdici je na razinu bozanstva - bilo to biblijski ili ne! U pokusaju da opravdaju to da je Marija toliko uzvisena neki navode rijecikoje je andjeo Gabriel uputio Mariji: ”Blazena ti medju zenama ”.

No to ne moze biti razlogom da se Mariju smatra bozanskom osobom.

Stoljecima prije nego je Marija bila blagoslovijena tim rijecima, slicnim je blagoslovom bila blagoslovijena i Jaela, zena Hebera Kenijca. Za nju je bilo receno ”Blagoslovljena medju zenama bila Jaela, zena Hebera Kenijca“ (‘Suci 5:24).

Prije Pentekosta, dana Duhova, Marija se sastajala sa ostalim ucenicima ocekujuci sa njima obecanog Duha Svetoga. Citamo da su apostoli ”bili jednodusno ustrajni u molitvi zajedno sa nekim zenama, Isusovom majkom Marijom i bracom njegovom“ (Djela apostolska 1:14).

Za katolicku su misao u vezi Marije, tipicni pokusaji da joj se dade  centralno mjesto, kao sto to pokazuje i ova ilustracija iz Official Baltimore Catechism (Sluzbeni baltimorski katekizam).

Ali kao sto svi koji citaju i proucavaju Bibliju vrlo dobro znaju, ucenici tom prilikom nisu cekali Mariju, oni su ocekivali svog uskrslog i uzaslog Gospodina, Isusa Krista, da na njih izlije dar, Svetoga Duha. Na crtezu takodjer primjecujemo Duha Svetoga (u liku goluba), kako lebdi iznad nje!

Ipak, sto se tice svetopisamskog izvjestaja jedina osoba na koju je ikada sletio golub, bio je Isus - a ne njegova majka! No dobro je znano da je poganska djevicanska bozica Junona, cesto bila prikazivana sa golubom na glavi, kao sto je to bio slucaj i sa Astartom, Kibelom i Izidom!

Daljnje pokusaje da se Marija glorificira nalazimo u rimokatolickoj doktrini o trajnom djevicanstvu. To je ucenje da je Marija ostala djevica cijelog svog zivota, ali kao sto to The Encyclopedia Britannica objasnjava, doktrina o trajnom djevicanstvu djevice Marije nije bila naucavana u prvih tristo godina nakon Kristova uzasasca.

Sve do koncila u Kalcedonu, 451. godine,  ta izmisljotina nije bila zvanicno priznata od strane Rima.

Prema Svetome Pismu, Isusovo je zacece bilo rezultat nadprirodnog zaceca (Matej 1:23), bez ucesca zemaljskog oca. Ipak, nakon Isusovog rodjenja, Marija je rodila jos djece koja su bila prirodno potomstvo iz njezinog braka sa Josipom. Isus je bio Marijin prvorodjeni sin (Matej 1:25), to ne znaci da je bio i njezino jedino dijete.

To da je Isus bio njezin prvorodjenac namece nam zakljucak da je kasnije imala i drugo (rodjeno) dijete, a vjerojatno i trece (rodjeno), itd. Izgleda da je upravo to i bio slucaj jer Pismo spominje cetiri Isusova brata: Jakova, Josipa, Simuna i Judu (Matej 13:55).

Kad se Nazarecani cude otkuda Isusu tolika ”mudrost i cudesne sile“, oni spominju i njegove sestre govoreci: ”Zar SVE njegove sestre nisu medju nama?“. *

Rijec sestre je naravno u mnozini te tako znamo da je Isus imao najmanje dvije a mozda i vise sestara, posto ovaj stih (56.) govori o svim njegovim sestrama. Uobicajeno je da, ako govorimo o dvije osobe upotrebjavamo rijec obje - a ne sve.  Zakljucak je da Pismo govori o najmanje tri sestre....

Pismo kaze da je: ”Josip... ne upozna... DOK ne rodi sina“ kojem ”nadjenu... ime ISUS“ (Matej 1:25).

Josip je ”ne upozna“ do Isusovog rodjenja, no nakon sto je Isus bio rodjen, Marija i Josip su poceli zivjeti kao muz i zena te im se rodilo jos djece.

Tvrdnja da je Josip sacuvao Mariju, tako da je ostala djevicom cijelog svog zivota, potpuno je nebiblijska.

Kroz to vrijeme otpadanja od istinske vjere, a da bi sto vise poistovjetili Mariju sa poganskom bozicom Majkom, izmislili su kako se Marijino tijelo nije raspalo, vec da je u tijelu uznesena u nebo,  te da je sada ”kraljica neba“.

Sve do ovog stoljeca doktrina o Marijinom uzasascu nije bila zvanicno proglasena od strane Rimokatolicke Crkve. Tek 1951.godine je papa Pio XII proglasio da se Marijino tijelo nije raspalo, vec da je preneseno u nebo.

Rijeci svetog Bernarda ovako sumiraju taj stav Rimokatolicke Crkve: ”Treci dan nakon Marijine smrti, kada su se apostoli okupili oko njezinog groba, nasli su ga praznog. Sveto je tijelo bilo uzneseno u nebeski raj...

Grob nije imao moci nad onom koja je bila bezgresna...

Ali nije bilo dovoljno da Marija bude samo prihvacena u nebo. Ona nije mogla biti samo obican stanovnik neba... Ona je posjedovala dostojanstvo nedostizno cak i najvisim arhandjelima. Marija je bila krunisana od strane vjecnog Oca: postavljena je na prijestolje s desne strane svome sinu... Sada, iz dana u dan, iz sata u sat, moli za nas, postize milost za nas, cuva nas od opasnosti, stiti nas od kusnje, izlijeva  na nas blagoslove.“

Sve takve ideje u vezi Marije povezane su sa vjerovanjem da je ona bila tjelesno uznesena na nebo. Naravno, Biblija ne govori apsolutno nista u vezi Marijinog uznesenja, dapace, bas suprotno tome, Ivan pise: ”Nitko nije uzasao na nebo doli onaj koji sidje s neba, Sin Covjecji."

Samo Isus Krist - ON je taj koji sjedi Bogu s desne strane, ON je taj koji je nas posrednik, ON je taj koji izlijeva blagoslove na nas - a ne njegova majka!

U uskoj vezi sa molitvama Mariji je i predmet zvan krunica, lancic  sastavljen od petnaest sekcija sitnih kuglica, od kojih je svaka oznacena jednom debljom kuglicom.  Krajevi lancica spojeni su medaljicom s utisnutim Marijinim likom, o koju je spojen kratak lancic na cijem se kraju nalazi raspelo. Kuglice na krunici sluze za brojanje molitvi - molitvi koje se neprekidno ponavljaju. No iako je taj predmet u sirokoj upotrebi u Rimokatolickoj Crkvi, poznata je stvar da ne potjece iz krscanstva vec da je i prije bio poznat u mnogim zemljama. Katolicka enciklopedija navodi: ”U skoro svim zemljama susrecemo se sa necim  sto predstavija brojanice molitava ili krunice“.

Dalje nastavlja s nabrajanjem brojnih primjera, ukljucujuci tu i kipove dviju krilatih zena s krunicama u rukama sto se mole pred svetim drvetom, a koji potjecu iz drevne Ninive. Stoljecima se medju muslimanima, za nabrajanje Alahovih imena, upotrebljavala ogrlica sa 33, 66 ili 99 kuglica. Marko Polo je bio vrio iznenadjen kad je, u trinaestom stoljecu vidio kako malabarski kralj koristi brojanicu od dragog kamenja za brojanje svojih molitvi.  Sveti Franjo Ksaverski i njegovi pratioci jednako su bili zapanjeni vidjevsi da su krunice opce poznate i bliske japanskim budistima.

Medju Fenicanima oko 800. godine prije Krista, niska kuglica, koja je predstavijala krunicu, bila koristena u stovanju Astarte, bozice Majke. Krunica se moze vidjeti i na starom fenickom kovanom novcu.

Brahmani jos od davnina koriste brojanice sa desecima i stotinama kuglica. Stovatelji indijskog boga Visnje daju svojoj djeci brojanice sa 108 kuglica.

Slicnu brojanicu koriste i milijuni budista po Indiji i Tibetu. Sivini stovatelji koriste brojanicu uz pomoc koje ponavljaju, ako je moguce, svih 1008 imena svojega boga.

Glavna i najucestalija molitva krunice je "Zdravo Marijo", koja glasi: " Zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin s tobom, blagoslovljena ti medju zenama i blagoslovljen plod utrobe tvoje Isus. Sveta Marijo, majko Bozja, moli za nas gresnike sada i na cas smrti nase, amen."

Katolicka enciklopedija kaze da: "Postoji slabasan ili nikakav trag molitve ”Zdravo Marijo" kao prihvacene formule poboznosti prije 1050. godine."

Kompletna krunica ukljucuje 53 molitve "Zdravo Marijo“, 6 molitvi ”Oce nas“, 5 ”Otajstava“, 5 meditacija o otajstvima, 5 ”Slava Ocu“  i ”Apostolsko vjerovanje“Zapazite da se ”Zdravo Marijo“ ponavlja skoro devet puta cesce nego ”Oce nas“!  Moze li molitva koju su sastavili ljudi, upucena Mariji, biti devet puta vaznija i djelotvornija od molitve upucene Bogu, koju nas je naucio sam Isus?

Stovatelji bozice Dijane opetovano su ponavljali religioznu frazu, kao na primjer u Efezu, kad ”udarahu gotovo dva sata svi u jedan glas. Velika je Artemida Efeska!“ (Djela apostolska 19:34).

Isus je govorio da je takvo ponavljanje molitve poganski obicaj. ”Kad molite“, rekao je on, ”ne blebecite kao pogani. Misleci da ce zbog mnostva rijeci biti uslisani. Ne nalikujte na njih. Ta zna vas oto vam treba i prije nego ga zaistete" (Matej 6:7-13).

U tom odjeljku Pisma, Isus jasno govori svojim sljedbenicima da ne mole jednu molitvu ponavljajuci je u nedogled. Znacajno je zapaziti da im je upravo nakon toga upozorenja, u slijedecem stihu rekao:  ”Vi dakle ovako molite: Oce nas koji jesi na nebesima...“ te je predao svojim ucenicima ono sto mi danas nazivamo molitvom ”Oce nas“.

Isus ih je naucio ovu molitvu kao nesto sto je potpuno suprotno od poganskog nacina molitve, pa ipak su rimokatolici nauceni da mole tu molitvu ponavljajuci je. No, ako je to molitva koja se ne treba uzastopce ponavljati, koliko to onda vazi za molitvu Mariji, molitvu koju je izmislio covjek! Izgleda da u molitvi napamet i ponavljanje istih u nedogled uz pomoc krunice, dodje nesto kao provjera pamcenja, a ne spontani izraz molitve iz srca.