|
U spomen
Hasicani koji su izgubili živote u zadnjem ratu:
Mijo Lubina ubijen u D. Hasicu 26.04.1992.
Kata Lubina ubijena u D. Hasicu 26.04.1992.
Anto Brandic - Dikan ubijen 26.04.1992. (stab TO) u Bos. Šamcu
Ubijeni 07.05.1992.(oko 23 sata) u magacinu u Gornjoj Crkvini:
Jozo Antunovic - Jozan
Niko Brandic - Nita
Luka Blazanovic - Kivi
Ivo Karalic - Debeli, zarobljen i ubijen pocetkom rata
Marijan Pejic - ubijen 1992. u zatvoru u Pelagicevu
Marko Evic - ubijen 07.06.1992. u Bosanskom Šamcu (srednja škola)
Bartol Kljajic - ubijen 07.06.1992. u Bos. Šamcu (srednja skola)
Anto Brandic - Anteša ubijen 29.07.1992. u Bos. Samcu (zgrada SUP-a)
Luka Blažanovic - Lukaca, poginuo sredinom 1992. u Grebnicama
Miroslav Brandic - Miro, poginuo sredinom 1992. u Grebnicama
Mato Evic - Jazo, poginuo na Lugovima u akciji izvlacenja civila iz sela.
Marko Evic (Markelja) - poginuo zajedno sa Jazom na Lugovima
Ilija Blažanovic - poginuo ...
Pavo Dragicevic (Paukin) - poginuo 1992. u Grebnicama.
Đuro Brandic (Dikanov) - poginuo u Grebnicama 1992.
20.06.2009.
------------------------------------------------------------------------------------------------
___________________________________________________________________________
Neslužbeni popis osoba ciji su posmrtni ostaci ekshumirani iz masovne grobnice u Crkvini:
1. Ivan Agatic
2. Jozo Antunovic
3. Džemal Balic
4. Luka Blažanovic - KIVI
5. Niko Brandic - NITA
6. Miro Corkovic
7. Luka Gregurevic
8. Husein Hermic
9. Sead Hurtic
10. Izet Kahrimanovic
11. Franjo Mandic
12. Ilija Matic
13. Nezir Nadžak
14. Josip Oršolic
15. Selim Purak
16. Ivan Tuzlak
------------------------------------------------------------------------------
Napokon smiraj, znat ce se gdje smo! - samo za neke od nas ...
A zasto?
Duga je bila ova Noc!
Od onoga trena kad su silom prestala kucati srca ova
pa sve do dana kad na vidjelo izadjose nase neistrule kosti.
Sada nam nova Zora polako svice, a muciteljima i krvnicima nasim
Noc jos uvijek svoju tamnu zavjesu pred ocima njise.
I bit ce im Mraka sve dok ne shvate sto pocinise,
dok im rijec pokajanja crnu savjest ne izbrise.
Ovo su sada samo smiraji lutajucih sjena,
tanka opna k’o pokrov preko rane od Bola.
A zasto?
Jesmo li koga udarili, opsovali ili mozda na bilo koji drugi nacin povrijedili?
Ma, nismo!
Pa i da jesmo: - Zar zbog toga da zaradimo metak u prsa ili glavu?
Jesmo li drugacije mislili, vjerovali? Jesmo li ih bilo kako ugrozili?
Ne znam - valjda nismo!
Znam samo da smo odjednom postali ’kao drugaciji’ i da su nas zamrzili zbog toga.
Mozda se nismo uklapali u neke njihove stvari, odlucili su nas prebiti i istrijebiti,
i sve drugo su podredili otimacini, pljacki…
Ali mogli su nas i postedjeti, pustiti nas lijepo preko Save ili Bosne,
a ne pokopati pod bajere ili baciti, k'o strvine, u njihove vode.
Oni sto iz okruzenja uspjese izaci, izvukose zivu glavu;
onima sto ostadose polomise kosti, pa ih razmjenise.
A nas, eto, pobise... i sakrise u Zemlju duboku.
Ali ima Svjetlosti koja sve osvijetli - pa i to mjesto!
O, moj Boze, i k'o da nista nije bilo: - Krivca nema!
Zapravo, on je sveprisutan, k’o skriven je, a ustvari - skriven nije!
Prosetajte malo okupiranim gradom i kroz opustjela sela, posjecenom sumom, po njivama nasim…
I vec danas cete ih sresti, a da to necete ni znati.
U njima pritajena zvijer s jednim otvorenim okom spava,
o proslosti sanja i ceka vrijeme... A trebalo bi tu zvijer iz tijela izbacit!
Prvo nju, pa i pocinjeno zlodjelo zatim!
Kako? - Kad u njima, i pored kucajuceg srca, osjecaja vise nema;
niti radosti, a ni razuma…
Ipak - recite i pokajte se, bit ce vam lakse, djelati!
I ko zna po koji put, oplakuju nas sada vec odrasla nasa djeca
- svoje, silom otrgnute, nestale pa pronadjene tate - kosti barem...
S nasom su djecom danas i ostali prezivjeli nasi
- u teskom vremenu ovom s nama bi im bilo puno lakse...
Tu ste i vi prijatelji nasi i stari znanci - dobronamjerni i drugi ljudi sto pravdu ljube.
Hvala Vam sto ste dosli i sto nas ispratiste kao ljude!
Samo Glasa Savjesti jos uvijek nema!
- Ah, sto li se tako dugo ceka?
I izdize se crveno Sunce, polako, iz Noci ove duge.
Pored dobra otkriva vam i one tajne mracne, zla djela, savjesti teske.
Jednima su one tek za budjenje i prosvjetljenje, a drugima za unistenje…
Mi smo svoje zavrsili. Barem ste nas nasli. Nismo dobro prosli.
Pamet u glavu, ljudi: - Neka se ovo vise ne ponovi!
Nikome i nikada vise!
Laka Nam bila Zemlja ova Teska!
Nevine Zrtve 13.06.2009.
| 
