Ugasila se zvijezda na našem Internet nebu!

Srijeda, 03 Kolovoz 2011 21:22 

Sjećam se svojih prvih „zaveslaja“ u vodama Interneta. Koristio sam Google kada ogroman dio pučanstva nije znao što je Internet. Tada je Internet, barem kod nas bio još u povojima. Posjećujući razne sadržaje i mnoštvo web lokacija poželio sam da i sam budem dio tog svemira. Htio sam napraviti svoju web stranicu, smjestiti je na neki jeftino zakupljen prostor na nekom serveru za kojeg sam Bog zna gdje je instaliran. Pogledao sam mnoštvo domena i sve su bile slobodne. Mogao sam registrirati neke koje su danas relativno atraktivne i za koje bi mnogi dali sve da ih imaju u svom vlasništvu.

Međutim, nisam ništa od toga uradio jer sam bio usamljen. Na sav taj Internet svijet sam gledao sa nevjericom. Barem iz ove naše posavske perspektive. U to vrijeme što su Posavci imali na Internetu, uz dužno poštovanje prema svima, izgledalo je prilično mršavo, čak i jadno. Praktično nije bilo niti jedne prave stranice, koja je izgledala cool, a pogotovo nije bilo stranica koje su nudile atraktivan, kvalitetan i zanimljiv sadržaj. Bilo je uistinu par njih koji su počeli relativno rano. Čak su i obećavale, no nikada nisu uspjele postati pravi posavski Internet brand.

Sve su to okolnosti koje su me obeshrabrivale, ali koje su s druge strane budile u meni strašnu želju da i mi u Posavini, obogaljenoj i napaćenoj, napravimo nešto vrijedno. Nešto što će uistinu biti respektabilno, prepoznatljivo, nama svojstveno i prije svega naše. Jer javljala se gorčina u meni kada na netu čovjek čita o svojoj Posavini i kako je drugi kinje, blate, omalovažavaju. Guraju je u ambis. Jednostavno, sole nam pamet čineći nas slijepe kod očiju.

Kad jednog dana, dobih jedan mail, više se i ne sjećam od koga, u kojem u jednoj rečenici piše da se otvara novi portal pod nazivom domaljevac.com

Pomislio sam, evo ponovo netko od naših dječaka igra se Interneta i web stranica. Unatoč sporoj modemskoj vezi stranica portala domaljevac.com otvorila se relativno brzo. Kao da sam imao, u najmanju ruku, ISDN. Odmah se vidjelo da iza te stranice stoji netko tko hoće da napravi nešto kvalitetno i uostalom tko zna kako se to radi.

Svidio mi se dizajn stranice. O sadržaju nisam puno razmišljao jer još tada obuzet emocijama čekao sam malo da stranica odradi još koji dan, da se dojmovi slegnu pa da se i o sadržaju može pokoja reći. Moto koji je domaljevac.com uzeo „Think different“ slutio je nečemu posebnom i originalnom. Nečemu što će nas iz jednoumlja druge vrste uvesti u svijet drugog mišljenja. Njihov moto „Samo onaj tko gleda i lijevo i desno može misliti ispravno i raditi pravilno!“ bio je i te kako dobar putokaz da ćemo imati kvalitetan site s kojim ćemo se ponositi i kojeg ćemo rado posjećivati. Preko njihove kontakt forme poslao sam im jednu poruku u kojoj sam izrazio svoja nadanja da će biti uspješni kada sam im i čestitao na otvaranju stranice. Tada nisam mogao znati da će me domaljevac.com ohrabriti i na neki način uvući u vode posavskog Interneta.

Mislim da nije bilo dana a da nisam posjetio njihove stranice. Pregršt odličnih tekstova, komentara. Proze i poezije. Humora, ali i nadasve ozbiljnih stvari. Neke stvari objavljivali su prije nego se itko drugi sjetio. U mnogo čemu su bili prvi. Imali su veliki broj dnevnih posjeta. Bili su uistinu neovisni. Bez i jedne reklame, financirali su se isključivo vlastitim sredstvima. Ali su zato bili slobodni. Slobodni u pravom smislu te riječi i mnogi su im zavidjeli na tome. Neosporno. Mnogi su im znali prigovoriti zbog uistinu provokativnog sadržaja, ali ne znam da su ih ikada argumentima uvjerili u drukčije. Jednoumlje je bilo i ostalo njihov neprijatelj broj jedan. Nisu bili ni lijevi ni desni. A bili su i lijevi i desni. Jer su jednostavno bili tu. U eteru. Dostupni u svakom trenutku. Besprijekorno profesionalni, pedantni i nadasve kulturni. Jedni su im osporavali njihovo hrvatstvo i proglašavali su ih izdajicama i neprijateljima. Ipak, ne treba zaboraviti da je domaljevac.com prvi portal, a dugo i jedini koji je objavio fotografiju i članka lokalnog ustaškog zapovjednika iz 2. svjetskog rata. Za razliku od njih to danas neće i ne smiju samorazvikani nacionalisti i njihovi kritičari. Ovo navodim samo kao primjer kako bi bolje shvatili širinu njihovog djelovanja. Slobodu izražavanja i lucidnu hrabrost da objave ono o čemu drugi samo sanjaju.

Neizmjerna je njihova zasluga u borbi za istinom o Bosanskoj Posavini. Preko domaljevac.com u eter su otišli brojni članci koji su govorili o izdaji Posavine, o zločinima nad Posavcima. O nečasnim i mutnim radnjama aktualne vlasti i njihovoj odgovornosti za posavsku tragediju. Konstruktivno su kritizirali mnoge društvene anomalije, nerad i javašluk županijske i državne administracije. S druge strane znali su pohvaliti ono što je dobro i po osobnom sudu bili su vrlo korektni. 

Nisu imali cenzure, jer kod njih je svatko mogao objaviti svoj komentar, reagiranje na objavljeno. Uvjet je bio samo da potpišu svoj tekst. Nikomu nisu osporili pravo da opovrgne i potvrdi navode iz članaka u kojima su pisali. Mnoge su pozivali i prozivali da se javno oglase jer su prozivani kao negativnosti u društvu. Bojeći se suda javnosti mnogi nisu imali hrabrosti napisati niti jedne riječi. Istina i pravda iza koje je stajao domaljevac.com bili su strah i trepet, posebno za laž, nepravdu i poklonike svih ljudskih poroka.

Domaljevac.com bio je jedan od najcitiranijih posavskih portala, što mu sasvim sigurno služi na čast, ali im se i na taj način odaje priznanje da su radili ispravno, korektno i profesionalno.

Unatoč tomu što sam pratio rad tog portala i što sam uspio zaviriti u dubinu njegove duše, moram priznati kako me je prestanak njegovog rada pomalo iznenadio. Razumijem njihove razloge za potezom kojeg su povukli. Nisam sretan, jer ugasila se velika zvijezda posavskog Internet neba. Mnogi danas nisu svjesni što je Posavina gašenjem domaljevac.com izgubila, ali sam siguran da će jednog dana značaj domaljevac.com portala naći svoje mjesto u povijesti posavskog weba. Bili su pioniri našeg Interneta, ali što je možda još važnije bili su „think different“. Imali su drukčiji stav. Imali su svoje ja. Dali su neopisiv obol našoj demokraciji. 

Na kraju mi samo ostaje da se zahvalim Perici Mišiću, ali i svim drugim iz redakcije domaljevac.com portala kao i brojnim autorima što su nam pokazali kako treba raditi i kao treba biti svoj, posavski. Uzdignute glave i nikad ponizan i prodan. Domoljub i rodoljub. Kompletan čovjek koji se neće i ne treba stidjeti svoje Posavine za razliku od onih kojima su Posavina i narod samo sredstvo za bogaćenje. Prije svega na račun i Posavine i vlastitog naroda.

Domaljevac.com će živjeti vječno jer posijali su zdravo sjeme iz kojeg je niklo hrašće koje se neće povijati na vjetru dupelizaca, a koji će znati kao i domaljevac.com ubosti tamo gdje treba računalnom preciznošću, bez da se libe, jer njihova ljubav za Posavinom jača je od svega.

Dean Rant