Uskrs u Hasicu

Kako je vrijeme neminovno. Petnaest godina je vec proslo,zivot jednostavno stoji. Uskrs je!

Bas kao i onda kada je ovdje zivot stao. Veliki tjedan je posvecen posjetama novouredjenoj

ali jos nedovrsenoj crkvi. Znas sta mi je cudno,prijatelju moj? Narod umire, rijetki se vracaju

a crkva sve punija. Fenomen, zar ne? Auto oznake Beca, Slavonskog Broda, Djakovo, Sk...

Face poznate i drage! Samo ovdje, u nekim drugim mjestima izbjeglice iz Bosne koji su im

donijeli nevolje, prljavstinu, nekulturu.. Veliki cetvrtak: misni obredi kasnu. Svecenik se prije pocetka

ne moze nadiviti okupljenima. Puno kao nekada! Srce mu je kao toranj sto svojom svjetloscu

osvjetljava put svojim zupljanima. Slika se ponavlja i na Veliki petak da bi kolmuniralo na Veliku

subotu. Crkvom se razlio miris kuljena, jaja i svega ostaloga sto se nosi za posvecenje.

Poslije obreda se napravio i zajednicki snimak. Naravno, nogomet je svakodnevna prica na skolistu.

Kazu da se zaostri do te mjere da i roditelji moraju intervenisati. Poraz je jako bolan, uostalom tko ne

vjeruje neka pita moga imenjaka Vladu. Cudna mi je stvar da i pored toga sto mu je Ivo brat

nije savladao osnovne elemente nogometa. A mozda on i zna,samo nema srece protiv Ive.

E, u penalima je druga stvar. Vlado pogadja gdje i kada zeli. Pokojnog Braleta skola.

Uskrs je. Navracam kod Cike Luke Bage. On i njegov komsija Klepac ljudekaju. Doduse uz

sok koga je u izobilju. Cika Luka pravi domacin, nista ne fali. Pita sta ce biti kada oni umru?

I dobio je naljepsi odgovor. Iz Klepcevog dvorista se pojavise dvije prekrasne cure, iz aviona se

vidi da je to Hasic iznjedrio. Moj jaran Klepac mi potiho rece da kazem njegovoj mezimici

da sam dosao kupiti kucu od njega. Viknuh je i dosla je. Onako ozbiljan joj priopci da smo njezin tata

i ja zavrsili posao oko prodaje i da sutra ujutru samo preostaje formalnost privodjenja.

Cijena 40000 Eura.

Osinu me pogledom i onako zaprepastena upita oca: Je li to istina tata.Dobivsi potvrdan odgovor

na njenom licu se pojavio ukoceni pogled i shvativsi nastavio sam igru.

Povecao sam ponudu za 1000 eura i rekao da je to zadnje. Vrisnula je.

Ova kuca nije i nikada nece biti na prodaju! Ovom avlijom sam prvi puta propuzala a to nema cijenu.

Tata, molim te.. nismo izdrzali. Shvativsi tu igru jedino sto mu je uspjela sjesti u krilo.

Eto ti cika Luka odgovora na tvoje pitanje. Kada umres ti, doci ce netko drugi.

Ovdje bih stao jer ne bih jos izlazio sa detaljima i stvarima koje se desavaju.

To ostavljam Vama, dragi moji bivsi Hasicani.

21.04.2007.    Vlado Brandic