Uspjesna suradnja izmedju onih koji nas opljackase, raselise i onih koji se vratise u nas Hasic

  

                                                                   Video

 

Hasicani su zadovoljni - istice Minic Savo, nacelnik Opstine Samac, drago mu je i lijepo cuti da su ljudi zadovoljni. A kako i ne bi bili zadovoljni kad su dobili 'fudbalsko' igraliste na kojem povratnici, to jest  hasicka omladina sada moze igrati fudbal. Puno je omladine, fala Bogu! Prije toga su nam nadoknadili sve opljackano, javno se izvinili za svu ucinjenu nepravdu, za nevinu krv prolivenu, neopisivu patnju koju pokoljenjima necemo uspjeti izbrisati. Izgradjen je i put kojim povratnici mogu odvoziti smece - da ne voze u snovima svojim zapreznim kolima, traktorima i drugim prijevoznim sredstvima po putu blatnjavu.

Da - suradnja je uistinu veoma dobra!

 

Masine bruje (- ruse brdo od smeca i odvoze ga iz Hasica!) - prijatno je iznenadjen, i malo (puno) uzbudjen predsjednik MZ Donji Hasic, Marijan Tunjic, jer u Hasicu masine bruje, radi se asfalt, njegovo selo dobiva novi izgled, i ovaj, toliko je zadovoljan!!! Imamo cak i park Undragovcu, izgradjen je i put Veliki sokak a i mnogo je projekata za ubuduce. Blago nama asicanima!

 

Naravno, igrat ce sada asicka omladina fudbal na novoizgradjenom igralistu Sve cemo zaboraviti!

- I Nitu, koji je na tih nekoliko desetaka metara prostora znao pokazivati svoje izvanredne sportske kvalitete! - nije li tu trebala biti i makar malena spomen ploca njemu u spomen? Je li sloj asvalta prekrio i sve tragove iz proslosti svih hasickih djecaka, sto su sada, kao odrasli ljudi, razasuti po cijelom svijetu? Sto bi rekao, da samo moze reci, Andjelko Brandic - Gera, u ciju je spomen nekoc odrzavan turnir na tom istom mjestu? A sto cemo reci mi, koji smo tu, ne tako davno 'driblali' jedni druge? Sada nas driblaju neki drugi igraci!

 

Pa, pohitite hasicki djecaci, igrajte se opet, i prije nego nam izraze sucut za ucinjenu nepravdu, prije nego nam otklone eko bombu koja truje vodu, zrak i zivote preostalih, nemocnih nasih ljudi... O Marijane, Marijane, kako smo samo jeftini! O, kako brzo zaboravljamo, oci svoje zatvaramo i tako malo znamo! Duse smo koje nemaju osjecaj za sram i pokajanje...


(Uz zahvalu Patku na poslanom linku! J.V.)