Uz Dan mrtvih

l8. srpnja 2OO3. umrla je, kao prognanica u Austriji, nasa draga majka i supruga, teta i ujna, baka i sestra LUJA SARIC rod. Agatic, a pokopana je na groblju svoje rodne župe u Gornjoj Dubici, uz mnostvo rodbine i prijatelje koji su dosli s raznih strana svojih prebivalista. Kako je majka bila cesto i kod mene u Senju mnogi su je poznavali, ali nisu stigli na posljednji ispracaj. Moja kolegica profesorica i pjesnikinja, Maglajka Marica Mostarac Stokic ispratila ju na svoj nacin ovom poezijom.

Povratak u Posavinu

Zemljo preko Save,

vracam Ti svoje

TIJELO.

Vracam Ti

tvoje TIJELO.

Ti si meni

uzela sve.

A ja sam tebi

ostavila sve

( i ono malo duse).

Iz bijela svijeta

(koji me nije htio)

evo ti vracam

ovo malo duse.

Za grob na

granici.

Za grob na

granici

svijesti

i savjesti.

Vracam Ti svoju

BOL.

Zakopaj je

duboko

u crnu

i nesretnu

zemlju.

Mozda ce

bar tako

iz korova

izrasti

prvi cvijet.

ZATVORIH OCI

Zatvorih oci

po bespucima

Europe

pod tudim suncem.

Meni nije trebao

tako veliki svijet.

Meni je bila

dovoljna i saka

moje zemlje.