Zivotinjska farma (George Orwell)

VIII Poglavlje

Nekoliko dana kasnije, kad je strah zbog smaknuca zamro, neke životinje su se sjetile — ili su mislile da se sjecaju — da je Šesta zapovijed glasila „Nijedna životinja ne smije ubiti drugu životinju“. Naravno, to nitko nije spomenuo u prisutnosti svinja i pasa, ali osjecalo se da sadašnja smaknuca nisu u skladu s tim pravilom. Klover je zamolila Bendžamina da joj procita Šestu zapovijed, a kad je Bendžamin, kao i obicno, odbio da se miješa u takve stvari, dovela je u sušu Mjurijel. Mjurijel joj je procitala Zapovijed, koja je glasila: „Nijedna životinja ne smije ubiti drugu životinju bez razloga“. Ne zna se kako, ali posljednje dvije rijeci bile su nestale iz sjecanja životinja. Medutim, sada su vidjele da zapovijed nije bila prekršena; ocito je postojao jak razlog za ubijanje izdajica koje su bile u savezu sa Snoubolom.

Tokom te godine životinje su radile još napornije nego prijašnje. Bilo je strahovito naporno uz redoviti posao na Farmi ponovo graditi vjetrenjacu dvaput debljih zidova i završiti je do utanacenog roka. Ponekad se životinjama cinilo da rade više a ne hrane se bolje nego u Džonsovo vrijeme. Nedjeljom ujutro, stojeci jednom nogom na dugom spisku, Skviler bi citao listu brojki koja je pokazivala da je proizvodnja prehrambenih artikala porasla za 200, 300 ili 500 posto, kako u kojem slucaju. Životinje nisu imale razloga da mu ne vjeruju, pogotovu što više nisu jasno pamtile kakva je situacija bila prije Pobune. Svejedno, bilo je dana kada su osjecale da bi radije imale manje brojki a više hrane.

Sva naredenja sada je izdavao Skviler ili neka druga svinja. Napoleon bi se pojavio, nije ga pratila samo svita pasa, vec je sprijeda stupao i crni pjetlic, koji bi kao neka vrsta trubaca prije nego što Napoleon progovori glasno zakukurijekao: „Ku-kuri-kuuu!“. Cak je i u kuci, govorilo se, Napoleon odijelio svoje prostorije od ostalih. Sam je i jeo, jedino su dva psa stajala pored njega; uvijek je jeo iz „Crown Derby“ servisa, koji je stajao u staklenoj vitrini u salonu. Objavljeno je da ce se svake godine na Napoleonov rodendan, kao i na ostale dvije godišnjice, pucati iz puške.

O Napoleonu se više nije govorilo jednostavno kao o „Napoleonu“. Svi su mu se obracali na svecan nacin, kao „naš Voda, drug Napoleon“, a svinje su uživale u izmišljanju titula — poput Otac svih životinja, Užas covjecanstva, Zaštitnik ovcjeg tora, Prijatelj pacica, i tome slicno. U svojim govorima Skviler bi sa suzama koje su mu curile niz obraze govorio o Napoleonovoj mudrosti, dobroti njegovog srca, dubokoj ljubavi koju je osjecao za sve životinje; posebno za nesretne životinje koje, još u neznanju i ropstvu, žive na drugim farmama. Uobicajilo se da se Napoleonu pripisuje svako uspješno ostvarenje i svaka sretna okolnost. Cesto se moglo cuti kako jedna kokoš govori drugoj: „Pod vodstvom našeg Vode, druga Napoleona, snijela sam pet jaja u šest dana“; ili bi dvije krave, uživajuci u vodi na pojilištu, znale uzviknuti: „Zahvaljujuci vodstvu druga Napoleona, kako nam prija ova voda!“ Opce raspoloženje na Farmi dobro je izraženo u pjesmi nazvanoj „Drug Napoleon“, koju je sastavio Minimus, a glasila je:

Prijatelju nahocadi!

Izvoru blaženstva!

O kako moja duša govori od cuvstva

Kad sretnem pogled tvoj

Smirenosti i odlucnosti spoj

Poput Sunca na nebu

Druže Napoleon!

Ti si stvoritelj

Svega što tvoja bica vole,

Pun trbuh dvaput dnevno,

Svježa slama za pocinak;

Svaki cetveronožac, velik ili malen,

U staji svojoj miran ima sanak,

Dok bdiješ nad svima

Druže Napoleon!

Kad bih imao potomka,

Prije no što bi odrastao do krmka,

Još kao dojence

Morao bi nauciti

Vjeran i iskren tebi biti.

Da, prvo u životu uzviknuo bi on

„Druže Napoleon!“

Napoleon je bio zadovoljan pjesmom i naredio je da se napiše na zidu velike suše nasuprot Sedam zapovijedi. Iznad pjesme nalazio se Napoleonov portret u profilu, koji je bijelom bojom nacrtao Skviler.

U meduvremenu, posredstvom Vajmpera, Napoleon je stupio u zamršene pregovore s Frederikom i Pilkingtonom. Drvena grada još nije bila prodana. Frederik je bio zainteresiraniji za kupnju, ali nije ponudio odgovarajucu cijenu. Ponovo su se obnovile glasine da Frederik i njegovi ljudi namjeravaju napasti Životinjsku farmu i razoriti vjetrenjacu koja je izazivala silnu ljubomoru. za Snoubola se znalo da se još uvijek krije na Pincfildu. Sredinom ljeta životinje je uznemirila vijest da su tri kokoši priznaje da ih je Snoubol naveo na kovanje zavjere za ubojstvo Napoleona. Odmah su bile smaknute, a poduzete su nove mjere opreza za Napoleonovu sigurnost. Cetiri psa su mu nocu cuvala krevet, po jedan u svakom kutu, a mladi krmak po imenu Pinkaj (Pinkeye) dobio je zadatak da kuša svako jelo prije njega i tako provjeri nije li otrovano.

Negdje u to vrijeme objavljeno je da je Napoleon ugovorio da gradu proda gospodinu Pilkingtonu; odlucio se i za stalan sporazum o razmjeni izvjesnih proizvoda izmedu Životinjske farme i Foksvuda. Iako su se razvijali jedino preko Vajmpera, odnosi izmedu Napoleona i Pilkingtona postali su gotovo prijateljski. Životinje nisu vjerovale Pilkingtonu, jer je bio ljudsko bice, ali su ga u velikoj mjeri pretpostavljale gospodinu Frederiku, kojeg su se bojale i istovremeno ga mrzile. Kako je ljeto odmicalo i vjetrenjaca bila sve bliža završetku, glasine o prijetecem izdajnickom napadu postajale su cešce. Frederik, govorilo se, namjerava s dvadeset naoružanih ljudi napasti Farmu; vec je uspio podmititi suce i policiju, pa ako se jednom domogne dokumenata Životinjske farme, oni nece postavljati nikakva pitanja. Štoviše, s Pincfilda su se procule strašne price o Frederikovoj okrutnosti prema životinjama. Jednog starog konja bicevao je dok nije uginuo, krave je izgladnjivao, dokrajcio je psa bacivši ga u pec, a uvece se zabavljao priredujuci borbe pijetlova kojima je za ostan privezao krhotine žileta. Kada su cule što radi s njihovim drugovima, životinjama je uzavrela krv od bijesa i ponekad bi bucno tražile da napadnu Pincfild, izbace ljude i oslobode životinje. Ali Skviler im je savjetovao da se okane naglih akcija i imaju povjerenja u strategiju druga Napoleona.

Usprkos tome raspoloženje protiv Frederika raslo je i dalje. Jedne nedjelje ujutro Napoleon se pojavi u suši i objasni da nikada nije pomislio da proda gradu Frederiku; smatra ispod svog dostojanstva, rece, da posluje s takvim nitkovima. Golubovima, koje su još uvijek slali da šire vijesti o Pobuni, bilo je zabranjeno da lete na Foksvud i naredeno im je da prijašnje geslo „Smrt Covjecanstvu“ preinace u „Smrt Frederiku“. Krajem ljeta otkriše još jednu Snoubolovu spletku. Pšenica je bila puna korova i otkriveno je da je na jednoj od svojih nocnih posjeta Snoubol pomiješao sjeme korova i pšenice. Gusan, koji je u toj zavjeri bio Snoubolov tajni saveznik, priznade Skvileru svoju krivicu i pocini samoubojstvo progutavši otrovne bobe beladone. Životinje su takoder saznale da Snoubol nije nikada — kako su mnoge od njih do tad vjerovale — primio odlikovanje „Životinjski heroj prvog reda“. Tu je legendu nakon Bitke kod staje za krave proširio sam Snoubol. Ne samo da nije bio odlikovan, vec je bio i kažnjen zbog kukavicluka koji je ispoljio. Cuvši to neke su životinje opet pokazale izvjesnu zbunjenost, ali iskusni Skviler ih je uvjerio da ih pamcenje slabo služi.

Strahovitim, iscrpljujucim naporom, jer je gotovo u isto vrijeme trebalo obaviti i žetvu, u jesen je završena vjetrenjaca. Još je trebalo postaviti postrojenje, o kupovini kojeg je pregovarao Vajmper, ali zgrada je bila dovršena. Usprkos svim poteškocama i neiskustvu, primitivnom orudu, slaboj sreci i Snoubolovoj izdaji, posao je završen tacno na odredeni dan! Izmorene ali ponosne, životinje su obilazile svoje remek-djelo, koje im se cinilo ljepšim od ranije gradevine. Uostalom, zidovi su bili dvaput deblji! Ovaj put ne bi ih moglo oboriti ništa osim eksploziva! Kad su pomislile koliko su radile, kolika su razocaranja prevladale i kakva ce ogromna razlika nastati u njihovim životima kad se pocnu okretati krila vjetrenjace i proradi dinamo, napustio ih je umor i pocele su pobjedonosno vikati i skakati oko vjetrenjace. I sam Napoleon, pracen psima i pjetlicem, došao je da pregleda završen posao; cestitao je životinjama na njihovom ostvarenju i objavio da ce vjetrenjaca nositi ime Napoleonova vjetrenjaca.

Dva dana kasnije sve su životinje pozvane u sušu na izvanredan sastanak. Ostale su bez rijeci kad im je Napoleon objavio da je gradu prodao Frederiku. Sutra ce doci Frederikova kola i odvesti materijal. Za citavo vrijeme prividnog prijateljstva s Pilkingtonom, Napoleon je u stvari bio u tajnom dogovoru s Frederikom.

Životinje su prekinule sve odnose s Foksvudom, a Pilkingtonu su slale uvredljive poruke. Golubovima je naredeno da izbjegavaju Pincfild i da geslo „Smrt Frederiku“ promijene u „Smrt Pilkingtonu“. Istovremeno, Napoleon je uvjerio životinje da su price o prijetecem napadu na Životinjsku farmu potpuno neistinite, a govorkanja o Frederikovoj okrutnosti prema životinjama u velikoj mjeri pretjerana. Sve te glasine vjerojatno su potjecale od Snoubola i njegovih agenata. Sada se ispostavilo da se Snoubol nije skrivao na Pincfildu i da tamo u stvari nikada nije ni bio; živio je vrlo raskošno, kako se pricalo, u Foksvudu, i proteklih godina bio je Pilkingtonov placenik.

Svinje su bile oduševljene Napoleonovom lukavošcu. Pretvarajuci se da je u prijateljstvu s Pilkingtonom, prisilio je Frederika da povisi ponudu za 12 funti. Frederik je želio platiti gradu necim što se zove cek; to je, cini se, bio komadic papira na kojem je bilo ispisano obecanje za isplatu. Ali Napoleon je bio pametniji od njega. Tražio je isplatu u novcanicama od pet funti, koje su morale biti položene prije nego što se grada odveze. Frederik je odmah platio, a ta je suma upravo dostajala da se kupi postrojenje za vjetrenjacu. U meduvremenu grada je bila odvezena na brzinu. Nakon toga je sazvan još jedan izvanredni sastanak u suši da se pregledaju Frederikove novcanice. Blaženo se smiješeci i noseci oba odlikovanja, Napoleon se zavalio na slamnati ležaj na podiju; novac se nalazio pored njega, uredno složen u porculansku zdjelu koju su pronašli u kuci. Životinje su polagano prolazile pored zdjele i svaka je gledala do mile volje. Bokser je cak onjušio novcanice, koje su pod njegovim dahom zašuštale i zalepršale.

Tri dana kasnije nastao je strašan metež. Vajmper je smrtno blijed puteljkom dojurio na biciklu, odbacio bicikl u dvorištu i utrcao ravno u kucu. Slijedeceg trenutka iz Napoleonovih odaja zacuo se prigušen bijesan urlik. Poput vatre, novost se proširila Farmom. Novcanice su bile krivotvorene! Frederik je gradu dobio badava!

Napoleon je odmah sazvao životinje i strašnim glasom osudio Frederika na smrt. Kad ga uhvate, rece, živa ce ga skuhati. U isti mah upozorio ih je da se nakon ovog izdajnickog djela mogu ocekivati još gore stvari. Frederik i njegovi ljudi svakog trena mogu zapoceti dugo ocekivani napad. Na prilazima Farmi postavljene su straže. Uz to su cetiri goluba poslana u Foksvud s prijateljskom porukom, koja ce, kako su se nadale, pomoci ponovnom uspostavljanju dobrih odnosa s Pilkingtonom.

Napad je zapoceo vec slijedeceg jutra. Životinje su doruckovale kad su stigli izvidaci s viješcu da su Frederik i njegovi sljedbenici vec prošli kroz glavna vrata s pet zasuna. Životinje smiono jurnuše naprijed da ih docekaju, ali ovaj put pobjeda nije bila tako laka kao u Bitki kod staje za krave. Napalo ih je petnaest ljudi s pet-šest pušaka; otvorili su vatru cim su se približili na pedesetak metara. Životinje se nisu mogle suprotstaviti oštroj pušcanoj vatri i usprkos naporima Napoleona i Boksera da ih okupe, ubrzo su bile potisnute. Povukle su se u gospodarske zgrade i oprezno provirivale kroz pukotine i rupe. Citav veliki pašnjak i vjetrenjaca bili su u rukama neprijatelja. U jednom trenutku i sam Napoleon je izgledao izgubljen. Bez rijeci koracao je gore-dolje, grcevito trzajuci ukrucenim repom. Zamišljeno je pogledavao prema Foksvudu. Kad bi mu pomogli Pilkington i njegovi ljudi, još bi se moglo pobijediti. Tog casa vratila su se cetiri goluba koje je poslao dan prije, a jedan je nosio komadic papira od Pilkingtona. Na njemu su bile ispisane slijedece rijeci: „Pravo vam budi.“

U meduvremenu su se Frederik i njegovi ljudi zaustavili kod vjetrenjace. Životinje su ih promatrale, a onda se zacuo uznemireni žagor. Dva su covjeka odnekud izvukla željeznu polugu i težak kovacki malj. Namjeravali su srušiti vjetrenjacu.

„Nemoguce!“ vikao je Napoleon. „Zidovi su precvrsti. Ne mogu ih srušiti ni za tjedan dana. Hrabro, drugovi!“

Bendžamin je pažljivo promatrao što ljudi rade. Ona dvojica, bušili su maljem i polugom rupu pri dnu vjetrenjace. Gotovo kao da ga sve to zabavlja, Bendžamin je polagano kimnuo svojom dugom njuškom.

„To sam i mislio“, rekao je. „Zar ne vidite što rade? Za koji trenutak stavit ce u rupu eksploziv.“

Životinje su prestrašeno cekale. Nitko se nije usudio napustiti sklonište. Nakon nekoliko minuta ljudi su se razbježali na sve strane. Onda se zacu zaglušujuci tresak. Golubovi poletješe u zrak, a sve životinje, osim Napoleona baciše se na pod i pokriše glave. Kad su ponovo ustale iznad mjesta na kojem je nekad stajala vjetrenjaca vidjele su ogroman crni oblak. Povjetarac ga je polako rastjerivao. Vjetrenjaca više nije postojala.

Taj prizor povratio je životinjama hrabrost. Strah i ocaj koji su osjecale malo prije pretvorio se u bijes zbog tog odvratnog i prezira vrijednog cina. Zacu se glasan osvetnicki krik; ne cekajuci naredenja, zbiju se u bojni odred i usmjere pravo na neprijatelja. Ovog puta nisu se obazirale na ubojite metke koji su ih zasuli poput tuce. Bila je to divlja, okrutna bitka. Ljudi su plotunima pucali, a kad su im se životinje približile, udarali su ih štapovima i okovanim cizmama. Jedna krava, tri ovce i dvije guske bile su ubijene, a gotovo da nije bilo životinje koja nije ranjena. Cak je i Napoleonu, koji je upravljao manevrima iz pozadine, metak otkinuo vršak repa. Medutim, ni ljudi nisu prošli bez povreda. Bokser je kopitima trojici razbio glavu, krava je jednog ubola rogom u trbuh; drugom su Blubel i Džesi rastrgali hlace. A kad se devetoro pasa iz Napoleonove tjelesne garde iznenada, divlje lajuci, pojavilo s boka — Napoleon ih je poslao da stranputicom iza živice zaobidu ljude — napadace je uhvatila panika. Primijetili su da im prijeti opkoljavanje. Frederik je povikao ljudima da se povuku iz dvorišta dok je prolaz još slobodan i slijedeceg casa neprijatelj je kukavicki bježao da spasi goli život. Životinje su ih gonile do kraja polja i zadale im posljednje udarce dok su se provlacili kroz bodljikavu živicu.

Pobijedile su, ali su bile iscrpljene i okrvavljene. Polako su šepesale prema Farmi. Pogled na mrtve drugove izvaljene u travi neke je dirnuo do suza. U tišini prepunoj tuge zastale su kod mjesta gdje je do malocas stajala vjetrenjaca. Da, više je nije bilo; gotovo i posljednji trag njihova rada bio je izbrisan! Djelomicno su bili razoreni cak i temelji. A u ponovnoj gradnji više nece biti moguce, kao prije, upotrijebiti razasuto kamenje. Ovog puta i ono je nestalo. Snažna eksplozija odbacila ga je na stotine metara. Cinilo se kao da vjetrenjaca nikad nije postojala.

Dok su se približavali zgradama, u susret im je poskakujuci, vrteci repom i blistajuci od zadovoljstva izišao Skviler, koji je za vrijeme bitke na neobjašnjiv nacin nestao. Iz pravca gospodarskih zgrada životinje su zacule svecan pucanj iz puške.

„Zašto se puca?“ upita Bokser.

„Da proslavimo našu pobjedu!“ zavika Skviler.

„Kakvu pobjedu?“ rece Bokser. Koljena su mu krvarila, izgubio je potkovu, raskolio kopito, a u stražnjoj nozi imao je desetak metaka.

„Kakvu pobjedu, druže? Zar nismo prognali neprijatelja s našeg zemljišta — svetog zemljišta Životinjske farme?“

„Ali oni su razorili vjetrenjacu koju smo gradili dvije godine!“ „Pa što onda? Sagradit cemo drugu. Sagradit cemo šest vjetrenjaca ako nam se prohtije. Ne shvacaš, druže, znacenje onoga što smo ucinili. Neprijatelj je bio okupirao ovu zemlju na kojoj se sada nalazimo. Zahvaljujuci vodstvu druga Napoleona povratili smo svaki njen pedalj.“

„Onda smo osvojili ono što smo imali prije“, rece Bokser.

„U tome i jest naša pobjeda“, odgovori Skviler.

Životinje se dovukoše do dvorišta. Bokser je osjecao snažne bolove od metaka u stražnjoj nozi. Zamišljao je kakav ga mukotrpan posao ceka kad pocnu ponovo iz temelja graditi vjetrenjacu i vec je sam sebe hrabrio za taj zadatak. Prvi put se sjetio da mu je jedanaest godina i da njegovi snažni mišici možda više nisu ono što su bili nekad.

Ali kad su životinje vidjele kako se vijori zelena zastava, ponovo cule plotun iz puške — pucalo se sveukupno sedam puta — i slušale Napoleonov govor u kojem im je cestitao na držanju, nakon svega toga ucinilo im se da su doista izvojevale veliku pobjedu. Svecano su sahranile žrtve. Bokser i Klover vukli su kola koja su poslužila kao odar, a na celu povorke išao je sam Napoleon. Slavile su puna dva dana. Pjevalo se, brbljalo, pucalo, a poseban dar — jedna jabuka — urucen je svakoj životinji; svaka ptica dobila je mjericu žita, a svaki pas tri dvopeka. Objavljeno je da ce se bitka zvati Bitka kod vjetrenjace, te da je Napoleon uveo novo odlikovanje „Red Zelene zastave“, koje je dodijelio sebi U opcem slavlju zaboravio se nesretan slucaj s novcanicama.

Nekoliko dana kasnije svinje su u podrumu kuce pronašle sanduk viskija. Kad su se uselile, nisu pregledale podrum. Te noci iz kuce se culo glasno pjevanje, u kojem su, na opce iznenadenje, bili pomiješani i zvuci pjesme „Životinje Engleske“. Oko pola deset životinje su jasno vidjele Napoleona kako se pojavio na stražnjim vratima noseci stari pusteni šešir gospodina Džonsa, kako je brzo progalopirao dvorištem i nestao u kuci. Ujutro se nad kucom nadvila grobna tišina. Nije se pojavila nijedna svinja. Bilo je gotovo devet sati kad se pojavio Skviler; hodao je polako i klonulo, oci su mu bile umorne, rep mu je mlitavo visio i sve je govorilo da je ozbiljno bolestan. Sazvao je sve životinje i rekao da ima saopciti strašnu vest. Drug Napoleon umire!

Zaculo se tužno naricanje. Ispred kucnih vrata prostrli su slamu, i životinje su hodale na prstima. Suznih ociju pitale su jedna drugu što ce uciniti ako im ode Voda. Proculo se da je Snoubol konacno uspio Napoleonu otrovati hranu. U jedanaest sati pojavio se Skviler da izda drugo saopcenje. Kao poslednji cin na ovoj Zemlji drug Napoleon je donio svecani ukaz: Uživanje alkohola treba kazniti smrcu.

Do veceri, medutim, Napoleonu je bilo nešto bolje, a slijedeceg jutra Skviler je mogao reci da se Voda oporavlja. Uvecer istog dana Napoleon je vec radio, a slijedeceg jutra saznalo se da je poslao Vajmpera u Vilingdon da kupi neke knjižice o varenju piva i pecenju rakije. Tjedan dana kasnije Napoleon je naredio da se preore mala livada iza vocnjaka, koju se prije namjeravalo sacuvati kao pašnjak za životinje koje više nece moci raditi. Receno je da je ispaša iscrpljena i da livadu treba ponovo zasijati, ali uskoro se saznalo da Napoleon tu namjerava uzgajati jecam.

Nekako u to vrijeme desio se jedan dogadaj koji je rijetko tko mogao razumjeti. Jedne noci, oko dvanaest sati, u dvorištu se cuo bucan lom pa su životinje izjurile iz staja. Bila je mjesecina. U dnu velike suše, kod stražnjeg zida gdje je ispisano Sedam zapovijedi, ležale su ljestve slomljene na dva dijela. Pored njih je, ošamucen, puzao Skviler, a kraj njega su bili tenjer, kist i prevrnuta limenka s bijelom bojom. Psi su odmah oko Skvilera napravili krug i cim se mogao osoviti na noge otpratili su ga do kuce. Nijedna životinja nije mogla shvatiti što to znaci osim Bendžamina, koji je znacajna izraza mahao njuškom; izgledao je kao da sve razumije, ali ne želi ništa reci.

Nekoliko dana kasnije Mjurijel je ponovo citala Sedam zapovijedi i primijetila da su životinje još jednu krivo zapamtile. Mislile su da Peta zapovijed glasi: „Nijedna životinja ne smije piti alkohol!“, ali tu su stajale još dvije rijeci koje su bile zaboravile. U stvari, ta Zapovijed je glasila: „Nijedna životinja ne smije piti alkohol preko mjere.“