Vjerske teme - Zakon ljubavi

Eh, kada bi ljudi uistinu voljeli jedni druge kao sto nam je  Isus pokazao; kada bismo i neprijatelje ljubili!

Zar bi ih i jos uvijek bilo?

Napisano je bezbroj zakona, i svaki od njih je nedostatan, manje ili vise.

Zato se oni dopunjuju, mijenjaju, ili pak ukidaju, a sve u nastojanju da zajednicama ljudi bude ljepse i lakse, bolje…

Pomoci ipak nema, ili je tek primjetna… da li?

Svjedoci smo da nam to tesko polazi za rukom, zasto?

Jer ne postivamo "Zakon" koji bi trebao biti 'temeljni' za sve ostale. U stvari, kada bismo njega usvojili i po njemu zivjeli, ne bi trebao vise niti jedan drugi… I milioni paragrafa i nebrojene tone papira  na kojima su upisani, bili bi suvisni… Umjesto na papiru, taj bi zakon trebao biti upisan u srcu svakog  pojedinog covjeka; bez obzira koje nacije  ili rase on bio, bez obzira na mjesto i okruzenje u kojem se rodio…  I svi bi zakoni bili ispunjeni! Nasa bi planeta Zemlja procvala pravdom i mirom, radoscu i srecom…. Zlodjela bilo koje vrste ne bi vise bilo, i ne bi se imalo kome suditi…

                                                                    Zakon Ljubavi!

-Dao  nam ga je nas Stvoritelj! Isus ga je svojim primjerom i pokazao, sta vise i sam je na nj. ukazao, ovo su njegove rijeci:

"Ljubi Gospodina Boga (JHVH) svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveca i prva zapovijed. Druga, ovoj slicna: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci." Matej 22. 35-40

U Mateju 7.12 nalazimo i "Zlatno pravilo" koje nam je Isus, takodjer, toplo preporucio:

"Sve, dakle, što želite da ljudi vama cine, cinite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci."

Bog je ljubav i kada covjek pokazuje ljubav prema bliznjemu, tada pokazuje i ljubav  prema Bogu.

Ali zasto tako rijetko primjenjujemo taj mocni zakon, koji nam moze donijeti neprocjenjivo bogatstvo: za dobro nase,  te za dobrobit cijelog covjecanstva? Ne mozemo ga primjeniti jer smo slijepi, jer ne zelimo vidjeti! Isus je to dobro rekao, citirajuci Izaiju, u Mateju 13. 14,15:

“U prispodobama im zborim zato što gledajuci ne vide

i slušajuci ne cuju i ne razumiju."

"Tako se ispunja na njima proroštvo Izaijino koje govori:

Slušat cete, slušati - i necete razumjeti;

gledat cete, gledati - i necete vidjeti!

Jer usalilo se srce naroda ovoga:

uši zacepiše,

oci zatvoriše

da ocima ne vide,

ušima ne cuju,

srcem ne razumiju

te se ne obrate

pa ih izlijecim.

A blago vašim ocima što vide, i ušima što slušaju.

Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli;

i cuti što vi slušate, ali nisu culi."

Pavao je takodjer napisao u 2. Kor. 4. 3,4: 

"Ako je i zastrto evandelje naše, u onima je zastrto koji propadaju: u onima kojima bog ovoga svijeta oslijepi pameti nevjernicke da ne zasvijetli svjetlost evandelja slave Krista koji je slika Božja."

Tko je to 'bog ovog svijeta'?

Pobunjeni andjeo zbacen u blizinu Zemlje, odgovara Biblija!

Mnogi mu i nesvjesno pomazu, upravo zbog toga sto ne zele vidjeti!

U Efezanima 4. 17-19 stoji:

"Ovo govorim i zaklinjem u Gospodinu:

ne živite više kao što pogani žive - u ispraznosti pameti njihove:

zamracena uma, udaljeni od života Božjega, sve zbog neznanja koje je u njima, zbog okorjelosti srca njihova.

Sami su sebe otupili i podali se razvratnosti da bi u pohlepi pocinjali svaku necistocu."

I sam Pavao, prije nego sto je postao 'krscaninom', bio je zaslijepljen nametnutom tradicijom i neznanjem.

Tako i danas, mnogi ne razumiju Istinu jer ne zele vidjeti, tvrdoglavo i uporno ostaju na svom neutemeljenom, naslijedjenom misljenju. Mnogi  "imaju revnosti  Bozje, ali ne u pravom razumijevanju. Ne priznajuci, doista, Božje pravednosti i tražeci uspostaviti svoju, pravednosti se Božjoj ne podložiše. Jer dovršetak je Zakona Krist - na opravdanje svakomu tko vjeruje."      Rim. 10.12

Mnogi citaju Bibliju ali ne zele joj i povjerovati! Obratimo, dakle, paznju na:  Zakon Ljubavi!   J. V. 1.11.2005.

Dodatak:

Hvalospjev ljubavi (1Korincanima 13. glava)

Kad bih sve jezike ljudske govorio

i andeoske, a ljubavi ne bih imao,

bio bih mjed što jeci ili cimbal što zveci.

Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje;

i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao,

a ljubavi ne bih imao - ništa sam!

I kad bih razdao sav svoj imutak

i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže,

a ljubavi ne bih imao - ništa mi ne bi koristilo.

Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvalise, ne nadima se;

nije nepristojna, ne traži svoje,  nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje.

Prorokovanja? Uminut ce. Jezici? Umuknut ce. Spoznanje? Uminut ce.

Jer djelomicno je naše spoznanje i djelomicno prorokovanje.

A kada dode ono savršeno, uminut ce ovo djelomicno.

Kad bijah nejace, govorah kao nejace, mišljah kao nejace, rasudivah kao nejace.

A kad postadoh zreo covjek, odbacih ono nejacko.

Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice!

Sada spoznajem djelomicno, a tada cu spoznati savršeno, kao što sam i spoznat!

A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje

-ali najveca je medu njima ljubav.